

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Umrla je Goranka Matić, istoričarka umetnosti koja je život posvetila fotografiji, ostavivši upečatljivu sliku jednog smutnog, turbulentnog doba i njegovih junaka. Kao urednik fotografije, autor i dobri duh redakcije u teškim vremenima, dala je nemerljv doprinos nedeljniku “Vreme”, koji zauvek ostaje njen zahvalni dužnik.
Poreklom iz Gorskog Kotara, rođena u Mariboru 13. avgusta 1949, Goranka je rasla u Sloveniji, Makedoniji (Kumanovo) i Beogradu, gde se njena porodica preselila 1961. Završila je Desetu gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirala u oblasti istorije umetnosti.
Fotografijom je Goranka počela profesionalno da se bavi 1980. godine. Njeni portreti pisaca, rok i pop muzičara obeležavali su savremene tokove i duh muzičkog Novog talasa i umetničkog kruga koji se osamdesetih okupljao oko Studentskog kulturnog centra, u kome je od 1971. bila asistent likovnog programa, a zatim stručni saradnik i kustos galerije Srećna nova umetnost. Od 1978. do 1980. godine vodila je Galeriju 45 na Novom Beogradu, u kojoj je organizovala više od dvadeset izložbi. Pre dolaska u “Vreme”, u kojem je od osnivanja našeg lista, objavljivala je fotografije u “Džuboksu”, “Startu”, “Svijetu”, “Omladinskim novinama”, “Dugi”, “Delu”, “Poletu”, “Momentu”, “Beorami”, “Ritmu”, “New Momentu” i drugim novinama i časopisima.
Od 1990. do 2006. Goranka je bila urednik fotografije u nedeljniku “Vreme”, dajući mu vizuelni identitet gotovo herojskim podvigom. Moramo se u trenutku kada nas je, pred zaključenje prvog januarskog štampanog izdanja, pogodila vest o njenoj smrti, setiti kako je na početku priprema prvog broja u novinskom desku na raspolaganju bilo samo nekoliko fotografija, i kako je ona svojim ugledom i kreativnom energijom omogućila da fotografija bude markantni deo vizuelnog identiteta našeg lista i da ostane upečatljivo svedočanstvo kulture uličnih protesta devedesetih i duha tog vremena.
Od 2006. do 2010. Goranka je radila kao urednik fotografije u “Politici”, a od 2010. do 2015. na Radio-televiziji Srbije. Predavala je fotožurnalizam na Fakultetu političkih nauka i bila docent na Fakultetu za medije i komunikacije, na predmetima fotožurnalizam i dokumentarna fotografija.
O opusu Goranke Matić upečatljivo je govorila njena retrospektivna izložba u Muzeju savremene umetnosti 2020. godine. Objavila je i više knjiga, među kojima se izdvajaju Dani bola i ponosa i Deset godina protiv.
Goranka je dobitnica mnogih nagrada, među kojima su nagrada Oktobarskog salona (1989), nagrada “Osvajanje slobode” (2002), Politikina nagrada (2004), Godišnja nagrada ULUPUDS (2005), Nagrada za životno delo UNS, nagrada Fondacije “Tanja Petrović” (2021).
Vest o smrti je u redakciju “Vremena” stigla pred samo zaključenje štampanog broja i redakcija s tugom obećava da će u narednom štampanom izdanju objaviti dostojan omaž našoj Goranki Matić. Nažalost, silom prilika i novinskog cajtnota, na ovom mestu sa samo nekoliko biografskih podataka podsećamo na tu dragu ličnost vedrog duha i plodnu autorku.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve