Ove školske godine Knauf je finansirao program obuke za 160 đaka srednjih građevinskih škola i obećao im zaposlenje. Na kakve prepreke u realizaciji projekta nailazi ova svetski renomirana firma
ULAGANJE U SREDNJOŠKOLCE: Rihard Rek
Knauf je jedan od najvećih privatnih proizvođača građevinskog materijala na svetu. Kompanija ima koren u Iphofenu u Bavarskoj, razgranata je, doslovce, po celom svetu. Nosi ime familije osnivača; Knaufovi su odlično procenili značaj gipsa u građevinarstvu i skoncentrisali se na svakovrsnu eksploataciju tog materijala.
„Danas više ne postoji nijedno mesto na svetu gde gips nije uključen u izgradnju, a po našem uverenju to je jedini moderan način gradnje koji ima ozbiljnu budućnost u građevinarstvu, kako sa aspekta tehnike tako i sa aspekta troškova. Ako bismo kao simbol naše proizvodnje uzeli gips ploču i merili njenu potrošnju po glavi stanovnika, onda vam sledeći podaci mogu lako potvrditi ovo što govorim: u Americi je to 13 kvadratnih metara, u Švedskoj sedam, u Nemačkoj i Francuskoj oko pet. Što se tiče ovog regiona, Slovenija koristi dva kvadratna metra po glavi stanovnika, a Hrvatska, Bosna i Srbija po 0,5. To je ono što nas uverava da ovde imamo šta da radimo i u budućnosti“, govori za „Vreme“ Rihard Rek, direktor Knaufa za jugoistočnu Evropu.
REK: Srpske firme koje su aktivne u inostranstvu već su uključene u Knaufov sistem suve gradnje. Ukoliko u budućnosti žele da nastupaju u inostranstvu, srpska građevinska preduzeća neće moći da zaobiđu ovu oblast. Možda je najbolji primer koji pokazuje koliko je gips kao građevinski materijal bitan, proizvodnja cementa: na svetu se ne proizvede nijedna tona cementa a da u to nije uključeno pet odsto gipsa.
Knauf je još 1995. osnovao ćerku firmu u Beogradu. Ona danas zapošljava devet ljudi, a mi smo u Srbiji investirali oko dva miliona evra.
Namera nam je da usavršavamo ljude u pravcu našeg obrazovnog programa, kako naše partnere tako i decu koja se opredele da u okviru srednjih građevinskih škola uče zanat montera sistema suve gradnje. Poznato nam je kako je visoko kvalitetno obrazovanje srpskih arhitekata i verujemo da će u Srbiji i srpsko građevinarstvo uskoro pratiti sve svetske trendove. Ali, ne zasniva se taj kvalitet samo na ljudima koji se obrazuju na univerzitetu. Ustanovili smo da srednjoškolcima, budućim zanatlijama nedostaju praktična znanja o novim tehnologijama. A nama su potrebni oni koji će biti u stanju da naše projekte sprovedu u delo. Zato smo odlučili da investiramo u obrazovanje naših budućih montera koji neće morati da prolaze kroz program obuke kad se zaposle, već će odmah nakon srednje škole biti spremni i osposobljeni monteri. Oni će dobiti sva potrebna znanja o svemu što će ih sutra dočekati na gradilištu.
Ponosni smo što se 160 učenika upisalo na taj probni smer koji se ove godine prvi put pokreće. Srednje građevinske škole odlično su reagovale – 30 profesora je prošlo obuku i u našoj fabrici u Makedoniji, gde smo im pokazali proces prozvodnje i montaže da bi stekli uvid u to koliko je za samo građevinarstvo bitno ono što proizvodimo. Nemamo razloga da krijemo činjenicu da smo u obrazovanje uložili više od 30.000 evra. Pri tom, garantujemo da svi naši učenici mogu računati na radno mesto kod naših partnera u Srbiji. Mi ćemo se potruditi da sa našim partnerima proširimo tržište kako bismo sledeće godine upisali ne osam nego dvadeset odeljenja.
Već duže vreme trudimo se i radimo na tome da pronađemo adekvatno zemljište za fabriku. Potrebno nam je pet hektara sa izlazom na vodu, jer bismo iskoristili Dunav za rečni saobraćaj. Trenutno je to veoma teško jer je potražnja za atraktivnim zemljištem u Srbiji veoma velika. Investicija o kojoj razmišljamo je vredna 15 miliona evra.
Ono što je za nas zabrinjavajuće je da niko nema drugih interesa osim za prodaju zemlje, da se ne razmišlja o tome ko će tu doći i čime će se baviti. U najmanju ruku čudno je da ne postoji globalna politika Vlade za investicije, pa je u skladu s tim i ponašanje prema investitorima.
Mi prosto tražimo šalter na kojem ćemo naći nekog ko je odgovoran za ono što nas zanima. Trenutno smo stigli samo do toga koliko staje zemlja.
Zaista je bitno reći da se ova priča ne završava na tržištu Srbije. Knauf je jedan od najvećih izvoznika na svetu, a iz Srbije bi se snabdevala praktično sva okolna tržišta. Po našim procenama u Srbiji nam je potrebno pet fabrika. Beograd kao centar svih ovdašnjih zbivanja samo je prvi korak. Mi imamo preko 200 fabrika u celom svetu. Uvek smo vodili računa o tržištu na kojem nastupamo ali i o nama samima i napretku naše firme. Naravno da i ovde dolazimo vođeni svojim interesima, to je svakoj privatnoj firmi na prvom mestu. Jedino što želimo je da se tamo gde dođemo prilagodimo postojećim uslovima i pokušamo da zaradimo novac.
Prepreke
Milutin Ivanović, šef prodaje Knaufa u Srbiji, kaže da 90 dana ne može da dobije odgovor na zahtev za dobijanje mogućnosti za sprovođenje istražnih prava u nalazištu kvarcnog peska u Bogovađi kod Lajkovca. „Tim odobrenjem ne završavamo samo svoj posao već i Ministarstvo rudarstva i energetike dobija bolju sliku o sirovinama u nalazištu koje može biti veoma interesantno. Tek nakon obavljanja istražnih radnji bili bismo prinuđeni da podnesemo zahtev za dobijanje prava na eksploataciju. To su nedopustive administrativne prepreke“, dodaje Ivanović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.