Navršilo se deset godina od smrti Draška Gagovića, čovjeka koji je kao fotoreporter nedeljnika „Vreme“ zabilježio autentičnu i kompletnu slika Srbije devedesetih godina dvadesetog vijeka. Beskrajno strpljiv, pedantan, s posebnim i istančanim osjećajem za psihologiju, Draško je bio istinski umjetnik. Sa jedinstvenim i neponovljivim darom i vještinom, zabilježio je strasti, nade i razočarenja političkih skupova, demonstracija i izbora; serije njegovih fotografija iz Narodne skupštine bolje i od čega drugog pokazuju tko je i kako vodio zemlju i zbog čega je doživjela sve to što ju je snašlo; slike ratova i njihovih posljedica, nestašica, hiperinflacije, bijede, nasilja, izbjeglica, novonastalih elita i još mnogo čega drugoga otvoreni su podsjetnik svega onoga što je Srbija preživjela u tih deset dugih, krvavih godina.
Draško je kao fotograf uspjevao da bude nevidljiv. Ljudi na njegovim fotografijama ne samo da ne poziraju, već su potpuno nesvjesni objektiva. To se posebno vidi na Draškovim slikama iz Skupštine: u strogim i čvrstim kompozicijama, iz brižljivo izabranih perspektiva, uvijek je u prvom planu duboka psihologija aktera. Nekad su ti poslanici bahati, sirovi i puni sebe, nekad zbunjeni, umorni i dezorijentirani, a nekad naprosto preplašeni i ponizni prema onima koji makar mrvicu vlasti imaju više od njih samih. Ali na svim tim fotografijama uvijek su bili to što jesu, sa svim svojim vrlinama i manama, bez ikakvog prećutkivanja, zataškavanja ili uljepšavanja. A da bi sve to snimio i to baš na taj način, Draško je znao da nepogrešivo reagira u djeliću sekunde, ali i da čeka satima prije nego što „okine“; u ovome drugom, nikad ga nitko nije nadmašio.
Draško je izgradio i jasan i jedinstven stil. Svatko tko se bar malo upoznao sa njegovim radom, bez problema je kasnije nepogrešivo mogao prepoznati fotografije ovog autora. Jer – tehnički besprekorne i kompozicijski duboko promišljene – one bi uvijek i najpovršnijeg promatrača natjerale da se zamisli, ali i da osjeti emociju koju je Draško želio da zabilježi i prenese. To posebno dolazi do izražaja u Draškovim ciklusima izbjeglica i svih ostalih žrtava jednog svirepog vremena. Kada se pogledaju te fotografije, nemoguće je ne osjetiti duboku empatiju i sažaljenje. Upravo u ove slike autor je potpuno unosio svoju ličnost.
Draško Gagović je bio fotograf koji – kada su u pitanju bili slavni, poznati i moćni – ni pred kim nije savijao kičmu. Pristojan, staložen, do kraja odan svojoj viziji i estetici, istrajno se i beskompromisno držao svog viđenja portretisanih i gotovo bez iznimke, uvijek bi uspio da istjera svoj naum. Ni nakon deset godina od Draškovog preranog odlaska, nijedan fotograf u Srbiji nije zauzeo njegovo mjesto.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Politika Aleksandra Vučića i on sam našli su se u žestokoj manjini uprkos danonoćnim propagandnim aktivnostima. Sam je sebe uvukao u riotintovsku klopku, zavadio se sa rođenim biračkim telom, pa čak ni neki njegovi stranački dužnosnici nikako nisu srećni zbog rudnika litijuma. Govore to novinarima off the record. Čak je uspeo da praktično okrene protiv sebe i šumskog čoveka Emira Kusturicu, a za to se baš valjalo potruditi
Najveći protest protiv kopanja litijuma, prema oceni Arhiva javnih skupova, održan je u Kniću, gde se okupilo oko 300 građana, što bi bilo kao 191000 u Beogradu. Ipak, najveće iznenađenje bio je skup u Rači, mestu u kome su na decembarskim izborima učestvovale samo dve liste – Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije – i u kome opozicije nema ni u tragovima. Tamo se protiv litijuma okupilo oko 400 ljudi
U ponedeljak se obeležavao Svetski dan mladih. U tom trenutku, Ivan Bijelić, Nikola Ristić i Jevđenije Dimitrijević su u zatvoru “Padinska skela”; nekoliko dana ranije, premijer Vučević je napao studentkinju Milu Pajić, koja je govorila na protestu u Novom Sadu, iznevši niz uvreda na njen račun
Izveštaj o radu Inspektorata za rad za 2023. godinu pokazao je da su inspektori rada prilikom izvršenih inspekcijskih nadzora zaticali na radu “na crno” strane državljane. U kakvim uslovima rade i koliko često inspekcija rada proverava status stranih radnika
Da li uobičajeni izazovi roditeljstva mogu da se sažmu u onih pet minuta u kolima kada, posle posla, skupljate snagu pre nego zakoračite ka vrtiću da pokupite svoje dete? Ili u onom brzom ispijanju kafe, kada se pravi plan kako sve da se stigne, a da se dovoljno posvetite deci? Ili u neprestanom strahu da li ih dobro odgajate? A tu je još jedan krupan izazov – čitav paket koji donosi novo doba, oličen u digitalnim uređajima i eri ekrana, društvenim mrežama i igricama
Slika malobrojnih i umornih ekoloških aktivista jutro posle u Pionirskom parku, je slika svih dosadašnjih protesta protiv autokratske vlasti Aleksandra Vučića i njenih nauma. Nije, međutim, rudarenje ili nerudaranje litijuma srž problema u Srbiji
Šta to Olimpijske igre već 2800 godina pokreću u ljudima? Zašto jedan Lebron Džejms posle svega hoće i olimpijsko odličje? A Novak Đoković, koji je osvojio sve što se osvojiti može, plače kao dete zbog toga što je osvojio zlato na Olimpijadi. Zašto, čoveče?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!