Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
foto: mirko dragoslavić
Tek je februar, a skup posvećen Nediću u Beogradu (na slici) bio je treći fašistički “ispad” od početka ove godine. Vlastima nije zasmetalo što su novosadski fašisti, slični ovim beogradskim, razlupali lokal “Crni ovan”, mesto okupljanja novosadskih antifašista, kao ni što su nacistički simboli osvanuli na Sefardskom groblju u Beogradu na Dan sećanja na žrtve Holokausta. Tako ni skup u čast Milana Nedića nije zabranjen
U subotu, 4. februara, navršilo se 77 godina od smrti predsednika kvislinške vlade Narodnog spasa Milana Nedića. To je bio povod za obožavaoce Nedićevog lika i dela da se okupe u centru Beograda i održe pomen. Njih ne više od pedesetak za mesto okupljanja odabrali su ugao Simine i Ulice kneginje Ljubice, gde je Nedić izvršio samoubistvo skočivši sa prozora zgrade današnjeg Zavoda za zaštitu intelektualne svojine, nekadašnjeg zatvora Ozne. Pošto junaci naše priče u tu verziju Nedićeve smrti ne veruju, na skupu su ponovo poručili da su đenerala “komunistički zlotvori” bacili kroz prozor. Za tako nešto dokaza naravno nema, s obzirom na to da je Milana Nedića, pored toliko dostupnih dokumenata i svedoka, smrtna kazna već čekala.
Na “tužnom skupu” dvadesetak minuta su držani govori. Nedićevi sledbenici rekli su da je đeneral spasao srpski narod, zahvalili su mu za “izuzetne napore” da se očuva sve ono što je srpsko, te da svi Srbi samo Nediću treba da zahvale što smo opstali nakon Drugog svetskog rata.
“Opstanak dugujemo Nediću, koji se nemilosrdno obračunavao sa svima koji su se borili protiv srpskog naroda. Za slobodu i kralja svog”, čulo se na skupu nakon čega su zapaljene baklje, razvijene zastave i raširen transparent “Slava đeneralu Nediću”. Govor je završen pokličem da je đeneral “prisutan”.
KO JE PALIO SVEĆE NEDIĆU?
Skup je organizovalo više otvoreno fašističkih organizacija. Jedna od njih je “Zentropa”, čiji članovi nemaju baš nikakav problem da sebe nazivaju “nacionalističkim socijalistima” i “revolucionarnim nacionalistima”. Pored idolopoklonstva prema ratnim zločincima, zentropisti sanjaju o “preporodu srpske nacije”. To u današnjem vremenu ne znači samo odlučnu borbu protiv komunizma, već i modernih aveti poput liberalizma, ateizma, demokratije, LGBTQ populacije, ali i judaizma.
Zentropistima su se na skupu pridružili i predstavnici “Srbske akcije”, organizacije čija ideologija takođe počiva na fašističkom nasleđu, koje im je u amanet ostavio još jedan saradnik nemačkih vlasti u okupiranom Beogradu i vođa ZBOR-a, Dimitrije Ljotić. U saopštenju nakon skupa, “Srbska” je ocenila da je “poslednji srpski vožd” Milan Nedić zaslužan za “biološki opstanak srpskog naroda u krvavom Drugom svetskom ratu”.
Bajkerska kožna jakna jednog od učesnika protesta “autovala” je da je skup podržala i grupa “MC Srbi”, ljubitelji motora i nacizma. Kako je “Vreme” već ranije pisalo početkom ove godine, jedna od aktivnosti ovih “Srba” bila je podela humanitarnih paketića u Kragujevcu, sa sve kukastim krstovima i mrtvačkim glavama nemačkog SS-a.
Među pedesetak “srbskih junaka” bili su članovi kluba “Carostavnik”, monarhističke organizacije koja veruje da se samo u njihovih tridesetak kvadrata gde se okupljaju “nije desila republika”. U tih tridesetak kvadrata “Carostavnikovog” carstva može se po povoljnim cenama kupiti bedž sa likom Dimitrija Ljotića.
Sudeći po objavama na Telegramu, gde se ove grupe najčešće organizuju, na Dorćolu su u subotu bili prisutni i članovi neformalne grupe “Eko revolucionari”, zelena verzija fašista.
ANTIFAŠIZAM, IZBLEDELA SRPSKA REČ
Obraz antifašističke borbe u subotu je očuvalo nekoliko aktivista “Ne davimo Beograd”, Inicijative mladih za ljudska prava i udruženja “Oktobar”. Nedaleko od Nedićevih sledb enika, iza kordona policije, uzvikivali su “Smrt fašizmu, sloboda narodu”, “Duvajte ga fašisti”, “Kolaboracionista”.
Iako se brojnošću ne mogu pohvaliti miljenici Nedićeve ideologije, antifašista je bilo još manje. Koliko je tradicija antifašizma izbledela u srpskom društvu možda najbolje oslikava rečenica jednog od policajaca koji je obezbeđivao skup: “Ma, okupili se neki komunisti protiv četnika, cirkus!”, rekao je on, objašnjavajući nekome telefonom na kakav su ga radni zadatak poslali u subotu predveče.
I pored poziva koji su institucijama uputili antifašistički aktivisti da se skup zabrani, nadležni su ostali nemi. A Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija je tu poprilično jasan, kaže u svom drugom članu da se zabranjuju manifestacije, isticanje simbola ili obeležja ili bilo kakvo drugo delovanje pripadnika i pristalica neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja kojima se propagiraju takve ideje i delatnosti. Po istom ovom zakonu, Osnovno javno tužilaštvo u Beogradu 2018. godine podnelo je krivične i prekršajne prijave zbog izazivanja nacionalne, verske i rasne mržnje i netrpeljivosti. Da je Nedić bio na strani nacističkog okupatorskog režima, potvrdio je i Apelacioni sud u Beogradu koji je 2019. odbio zahtev za njegovu rehabilitaciju.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve