

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Učešće rudarske industrije u srpskom BDP-u je između dva i tri odsto. Nijedna zemlja na evropskom kontinentu nema veće učešće od 0,1 odsto. U svetu po rudarskom doprinosu BDP-u prednjače trenutno Burkina Faso (sa 10,6%), Papua Nova Gvineja (11,8%), Kongo (14,6%), Eritreja (17,3%), Mauritanija (20,3%)... Hoće li se Srbija pridružiti ovom društvu
Kompanija Rio Tinto objavila je 2004. godine da je u dolini Jadra pronašla jedinstven mineral, popularno nazvan jadarit, zapravo litijum, a javnosti je predstavljeno da Srbija postaje rudarski eldorado.
Punih 15 godina Rio Tinto je obavljao istraživanja na poljima oko reke Jadar, a prvi problemi nastali su krajem 2019, kada je Ministarstvo građevine u saradnji sa kompanijom sprovodilo javnu raspravu o Prostornom planu posebne namene za rudnik litijuma i prateću Studiju procene uticaja na životnu sredinu. Podrinjski antikorupcijski tim (PAKT) proglasio je ovaj plan i studiju nevažećima, ne samo zato što su se javne rasprave sprovodile uoči i nakon novogodišnjih praznika, već što nisu postojali podaci o načinu izdvajanja litijuma i bora i o hemijskom sastavu pogača koje će biti odlagane na jalovište. Pokazalo se i da Studija procene uticaja na životnu sredinu uopšte nije ukalkulisala klimatske promene koje će u narednim godinama, prema predviđanju klimatologa, najizraženije biti upravo u Zapadnoj Srbiji. Klimatski scenario podrazumeva da će se sušni periodi produžiti, a da će kišne poplave biti sve veće i češće.
Ako se ovakvom scenariju doda podatak da će projektovana Rio Tintova potrošnja vode biti 200–350 metara kubnih na sat, građane brine da li će u sušnom periodu biti vode za sve, jer iskustva iz sveta ukazuju da će industrija u tom slučaju imati prednost. Posebno je zanimljivo to što će se prerađena tehnička voda vraćati u reku Jadar, i na koji način se planira odbrana od poplava nizvodno od Brezjaka u periodima obilnih padavina.
Retka iskustva iz sveta, gde se litijum estrahovao iz čvrstih minerala, govore da je nakon akcidenata bio kontaminiran prostor u prečniku od 150 km, pa se analogijom može pretpostaviti da će izgradnjom rudnika potencijalno biti ugroženi, pored Loznice, i Sremska Mitrovica, Šabac i Beograd.
TOKOVI NOVCA
Istražujući tokove novca kompanije Rio Sava, PAKT je na osnovu dokumentacije iz Trezora ustanovio da je samo Rudarsko-geološki fakultet prihodovao od kompanije 100,5 miliona dinara, da je čak primao i donacije, a u slučaju ekoloških akcidenata upravo će Rudarsko-geološki fakultet vršiti veštačenja. Na spisku klijenata Rio Tinta nalaze se i Mašinski fakultet sa 12,05 miliona, Građevinski fakultet sa 10,28, Zavod za javno zdravlje Beograd sa 13,19 miliona dinara. Sva tri fakulteta odbila su da PAKT-u dostave dokumentaciju o izvršenim uslugama prema Rio Tintu, kao i Republički geodetski zavod, kome je u nekoliko navrata uplaćeno 1.437.112 dinara za takse za izdavanje podataka, kopije planova i liste nepokretnosti.
Epilog vidimo ovih dana, kada meštani Jadra i Rađevine dobijaju rešenja o prenameni zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, a da ih niko nije pitao o tome. Na ovaj način povređen je Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, jer su domaće ustanove stranoj kompaniji dostavljale lične podatke građana, sadržane u dokumentima kopije plana posedovnih listova.
Prethodnih dana, direktorka projekta „Jadar“ Marni Finlajson iznela je nekoliko nelogičnih podataka, što govori u prilog tome da ni oni sami još ne znaju šta će se pored Jadra dešavati, ali i da uporno izbegavaju da odgovore na neka bitna pitanja. Sa jedne strane, gospođa Finlajson tvrdi da će sadržaj teških metala u industrijskom otpadu biti približno isti sadržaju koji je prisutan u zemljištu. Ovakvo obrazloženje je u najmanju ruku neozbiljno, bez odgovora na pitanje šta će se dešavati sa velikim količinama bora koje se nalaze u rudi jadarit, kako će biti tretirani živa, arsen, kadmijum, berilijum… Finlajson tvrdi i da će jalovina biti obložena nepropusnim materijalom da bi se zaštitile zemlja i podzemne vode, a pravo je pitanje: od čega i kako će jalovinu štititi u slučaju velikih atmosferskih padavina?
Razna obećanja koja su izneta u nekoliko fingiranih intervjua, koji su u stvari čisti PR tekstovi, samo govore u prilog činjenici da su u Rio Tintu svesni i dobro upoznati sa nefunkcionisanjem institucija u Srbiji, koje bi u konačnici trebalo da kontrolišu i nadziru hoće li biti poštovana ova lepa obećanja. Najava kompanije da će formirati Komitet za životnu sredinu, a da će stručnjake za Komitet predlagati predstavnici mesnih zajednica, još je jedna u nizu prevara ako znamo kako se u Srbiji biraju predstavnici MZ i kakvo iskustvo Rio Tinto ima sa ovakvim komitetom na Madagaskaru. Nakon godinu dana rada i desetak sastanaka, članovi Komiteta su redom podneli ostavke, građani su se nakon toga pobunili, a protest je potom ugušila vojska.
Učešće rudarske industrije u srpskom BDP-u je između dva i tri odsto. Nijedna zemlja na evropskom kontinentu nema veće učešće od 0,1 odsto. U svetu po rudarskom doprinosu BDP-u prednjače trenutno Burkina Faso sa 10,6 odsto, Čile 10,9 odsto, Papua Nova Gvineja 11,8 odsto, Demokratska Republika Kongo 14,6 odsto, Eritreja 17,3 odsto, Gvajana 18,1 odsto i Mauritanija sa 20,3 odsto.
Hoće li se Srbija pridružiti ovom društvu?


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve