Jekić je na sudu ubedljivo i dokumentovano tvrdio da je Radomir Marković organizaciju Arkanovog ubistva poverio Andriji Draškoviću, koji je stvar zabrljao
Kad je javnost već bila zasićena dugogodišnjim otezanjem procesa optuženima za ubistvo komandanta Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, pre osam dana, u četvrtak po podne ubijen je nekadašnji načelnik lozničke policije Vojislav Jekić (58). Nepoznati mladić ispalio mu je iz pištolja dva hica u glavu u trenutku kad je Jekić prišao svom automobilu parkiranom pored bašte kafića Kontakt u novobeogradskoj Ulici Džona Kenedija br. 10. Ubica je potom kroz prolaz između dve zgrade pobegao u pravcu Ulice Goce Delčeva. Naravno, ubrzo je stigla policija ojačana vrhuškom Republičkog i Gradskog SUP-a, kao i psima tragačima koji su bezuspešno pokušavali da otkriju trag uteklog likvidatora.
Ljudi koji su nešto ranije sedeli sa Jekićem nisu policiji mogli da kažu nešto više o izgledu ubice osim da je na glavi imao kapu crvene boje i zelenu duksericu. Istog dana, zapravo u noći između četvrtka i petka, beogradska policija primetila je automobil „audi A-6“ sa bosanskim registarskim tablicama 848-T-078 i u okviru istrage povodom Jekićevog ubistva na informativni razgovor privela Đorđa Ždrala, Borisa Govedaricu, Miroslava Škobu i Vlatka Mačara, svi iz istočnog Sarajeva. Prema pisanju beogradske štampe, svi su nakon razgovora pušteni jer su imali čvrst alibi, odnosno nisu ni na koji način bili povezani sa Jekićevim ubistvom. Indikativno je, inače, da su Ždrale, Govedarica i Škobo svojevremeno bili optuženi za ubistvo bračnog para Željka i Mikice Todorović na Palama 2. jula 2004. godine i na suđenju u Bjeljini, zbog nedostatka dokaza, bili oslobođeni u oktobru prošle godine. Uzgred, Ždrale je svojevremeno bio ranjen u pucnjavi u naselju Vranješ u istočnom Sarajevu kada je na njega bio ispaljen rafal iz automatskog oružja. Posle ukazane lekarske pomoći u sarajevskoj bolnici Koševo, Ždrale je iz nje pobegao. Toliko o ekipi bosanskih turista.
KLASIČNA SAČEKUŠA: Ubistvo V. Jekića u Beogradu
Istog dana kada je Jekić ubijen oglasio se MUP Srbije šturim saopštenjem o zločinu i okolnostima pod kojima je počinjen, što je sasvim razumljivo budući da se i dalje traga za ubicom i motivom. Zanimljivo je, međutim, da je sutradan po Jekićevom ubistvu u beogradskoj štampi („Politika“) o ekipi iz Bosne bilo objavljeno da je policija u Beogradu oko 20 časova na dan zločina pronašla automobil sivometalik „audi A-6“ u kome su bile tri naoružane osobe za koje se pretpostavlja da su umešane u ubistvo Vojislava Jekića. Posle intenzivnog traganja vozilo je oko 19 časova viđeno u Ustaničkoj ulici u Beogradu, a sat kasnije uhapšeni su vozač i saputnici u sumnjivom „audiju“.
Prema pisanju beogradske štampe, u Jekićevom automobilu bio je oveći svežanj dokumenata i video-kaseta. Sadržaj i jednog i drugog za sada nije poznat, i verovatno nikad i neće biti. Neki poznanici Vojislava Jekića pričaju o tome da je Jekić bio u vezi sa Tribunalom u Hagu i navodno se spremao da svedoči budući da je dugo bio na poprištima oružanih sukoba diljem Bosne.
„Potencijalni motiv da neko angažuje ubicu može biti i slanje poruke drugima koji pođu njegovim putem. Od iskaza Vojislava Jekića strahovali su i oni koji su činili ratne zločine, a još ih nije stigla ruka pravde“, rekao je za „Večernje novosti“ advokat i Jekićev prijatelj Duško Tomić, napominjući i da je Jekić strahovao od Andrije Draškovića kog je na sudu optužio za umešanost u Arkanovo ubistvo.
Jekićevo ubistvo ne razlikuje se od mnogih do sada počinjenih čiji je motiv ostao nepoznat. Međutim, valja se vratiti na januar 2000. godine, odnosno na ubistvo Željka Ražnatovića i ulogu Vojislava Jekića na potonjim suđenjima optuženima za taj zločin. Tadašnji prvi čovek lozničke policije svojim svedočenjem gurnuo je klip u točkove optužnice i prvi progovorio o umešanosti prvog čoveka DB-a Radeta Markovića i nekih funkcionera Službe, kao i Andrije Draškovića i nekih kriminalaca – saradnika DB-a. Jekić je na sudu ubedljivo i dokumentovano tvrdio da je Radomir Marković organizaciju Arkanovog ubistva poverio Andriji Draškoviću, koji je stvar zabrljao i nedvosmisleno otkrio pozadinu Arkanove likvidacije. To je bilo više nego vidljivo na suđenjima optuženima za Arkanovo ubistvo. Dva puta je Vrhovni sud Srbije ukidao prvostepene presude i vraćao na ponovno suđenje istom predsedniku Veća petorice Okružnog suda u Beogradu, da bi tek u trećem procesuiranju za predsednika Veća bio određen drugi sudija. Prema rečima Mihaila Ražnatovića, sina Željkovog, predsednik Stranke srpskog jedinstva Borisav Pelević preneo mu je uoči suđenja sledeću poruku: „Nemojte na sudu, odnosno suđenjima optuženima za ubistvo, ništa da pitate okrivljene, budite mirni i staloženi. Dobili ste zeleno svetlo da pobijete sve umešane u Arkanovo ubistvo, ali morate da pazite da sve bude čisto i bez otisaka i dokaza.“ Bila je to zapravo najava masakra svih onih za koje se pretpostavilo da su imali veze sa Arkanovom likvidacijom. Inače, Pelević je u to vreme javno tvrdio da je Arkana ubila američka CIA zajedno sa šiptarskim teroristima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Studenti su pobedili u 22 grada, a SNS u svega dva. Bivša vladajuća partija zadržala je pak ogromnu većinu na Kosovu i u zatvorima. Štaviše, u zatvorima (gde su osvojili 66 odsto) broj glasova im je porastao u odnosu na 2023. godinu. Pojedini cene da do sledećih izbora taj procenat može skočiti i do 90 odsto. Zatim, u Novom Pazaru, SL je osvojio 38,7 odsto glasova, čime je ostvario bolji rezultat od stranke Rasima Ljajića za 18 odsto, a od Aleksandra Vučića za 20 odsto, što je značajan pokazatelj toga da je, između mnogih drugih, prevazišla i etničke i lokalne podele, koje su mnogi političari namerno gajili
Istraživanja pokazuju da je prava noćna mora promeniti sistem vlasti koji se zasniva na kontroli celog društva, od pravosuđa, preko regulatornih tela i državnih preduzeća, sve do mreža subjekata koji upravljaju javnom imovinom, a nalaze se izvan neposredne kontrole vlade. Ne zaboravimo da je vučićizam prodro do kontrole javnih toaleta
Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice
“Instrukcije komandanata bile su da se spreme za odbranu institucija po svaku cenu”, kaže za “Vreme” Spasoje Vulević, koji navodi da je u izbornoj noći bilo angažovano oko 4000 policajaca. Govori o tome kako je izbegnut sukob sa građanima, šta je preko policijske radio-veze čuo 15. marta i zašto je odbio da SAJ izvede na blokade. Upozorava da se ne sme ponoviti greška posle 5. oktobra i da bez ozbiljne lustracije nema reforme policije
Dok izborni pobednici ne preuzmu dizgine, odlazeći režim drži razne poluge moći i ima vremena da još krade i zametne tragove. Naprednjaci u deluziji čak tvrde da će biti obična opozicija. Ali, ništa od toga neće im proći glatko
Po Vučićevom dolasku na vlast otprilike pola Demokratske stranke prešlo je na mračnu stranu i mora im se priznati da su se, kao pravi konvertiti spremni da iskažu tvrdu lojalnost, naročito istakli. Evo Gorana Vesića, na primer. Ili onog ambasadora u Americi Dragana Šutanovca. O Nebojši doktoru Krstiću da i ne govorimo. Sada se, kao što vidimo, prvi preporučio – ni manje ni više – Milorad Dodik lično
Moja čast zove se odanost, stajalo je na metalnim kopčama na opasačima esesovaca, čime su naglašavali vernost Adolfu Hitleru. Batinaški odredi esenesovaca umesto partijskih oznaka nosili su fantomke na glavi. Njihova odanost bila je izražena u evrima.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.