

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Biznismen i vlasnik "Univerzal holdinga"
Osnovni podaci: Dušan Stupar je rođen 1947. godine u Krajišniku, u banatskoj opštini Sečanj. Nakon osnovne škole u Jaši Tomiću i gimnazije u Zrenjaninu, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, na kom je diplomirao 1973. godine. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 1973. do 1988. godine radio je u Republičkom MUP-u, a od 1988. do 1990. u Sekretarijatu za narodnu odbranu Republike Srbije. Od 1990. zaposlen je u preduzeću „Univerzal“ iz Beograda. Pet godina je bio direktor „Univerzalovog“ predstavništva u Moskvi (od 1992), a od 1997. je generalni direktor „Univerzal holdinga“ A.D. Beograd. Član je kluba „Privrednik“. Oženjen je i ima dvoje dece.
Dušan Stupar je bio i član Upravnog odbora FK Partizan (tokom 2006).
Napisao je i knjigu o hapšenju Draže Mihailovića.
Uhapšen: Zbog „zloupotreba u privatizaciji Azotare Pančevo i prouzrokovane štete veće od milijardu dinara“, policija je 23. marta 2012. uhapsila sedam osoba, među njima i Dušana Stupara.
Po čemu je poznat: Stupar je javnosti poznat kao bivši načelnik Resora državne bezbednosti Beograda u vreme Osme sednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (nakon koje je frakcija Slobodana Miloševića pobedila suparničku frakciju koju je predvodio Ivan Stambolić i preuzela kontrolu nad partijom i državom). Posle te sednice smenjen je i Stupar, jer je bio blizak poraženom taboru (čovek Ivana Stambolića). Zvanična optužba je bila da je odgovoran za pokušaj atentata na Miloševića, tada predsednika srpskih komunista. Naime, da je kao šef Državne bezbednosti Beograda „odgovoran za pucanje guma na automobilu Slobodana Miloševića“.
Humoreska „Vojko i Savle„: Umešan je i u aferu „Vojko i Savle“. Prema jednoj verziji istorijata te afere, ideju za pisanje pamfleta-humoreske „Vojko i Savle“ dali su u jesen 1986. godine Nikola Ljubičić, Dušan Čkrebić i Petar Stambolić. Cilj afere bio je da se zbog najave Memoranduma SANU preko kompromitovanja Gojka Nikoliša kompromituje i cela SANU. Ivan Stambolić, tadašnji predsednik Predsedništva Srbije, zadužio je svog prijatelja Dragišu Pavlovića, predsednika Gradskog komiteta SK, da pripremi kompromitujući materijal za Nikoliša na osnovu dobijenih sugestija. Pavloviću je taj „materijal“ (dosije) pripremio Dušan Stupar, tadašnji šef Državne bezbednosti Beograda.
Biznismen: Međutim, nije bio dugo u nemilosti jer je uspeo da izgladi nesporazum sa porodicom Milošević. Uspeo je da se izbori za posao u spoljnoj trgovini i za funkciju u „Univerzalovom“ predstavništvu u Moskvi, gde je od 1990. godine. U Moskvi je uspostavljen intenzivan poslovni kontakt Bore Miloševića i Dušana Stupara. Mediji su čak pisali da u vlasništvu „Univerzal holdinga“ većinski udeo ima familija Milošević – Slobodanov brat Borislav i sin Marko. List „Kurir“ je pisao da Borislav i Marko preko Stupara kupuju firme po Srbiji. Dušan Stupar ne negira da je u dobrim odnosima sa Borislavom Miloševićem, ali demantuje da Slobodanov brat ima bilo kakvog udela u „Univerzal holdingu“: „Nemojte da grešite dušu. Bora Milošević više nema žutu banku. Nema on nikakve veze sa ‘Univerzal holdingom’. Prevaren je i opljačkan i ovde i u Rusiji“, kaže Stupar.
List „Danas“ piše da se sumnja da Stupara kasniji poslovi dovode u vezu sa Miletom Jerkovićem i mrežom privatizovanih firmi koje je u Srbiji, posebno u Vojvodini, izgradio najpre Antun Stanaj, a potom nasledio i nadogradio odbegli narko-bos Darko Šarić.
Činjenica je da je Stupar na aukcijama u Agenciji za privatizaciju kupio više od 20 firmi, mada se sumnja da je bilo i kupaca koji su u njegovo ime pazarili srpska preduzeća i da je spisak njegove imovine poduži. Na listi kupljenih preduzeća su pančevačka „Azotara“, Mašinska industrija „Panonija“, „Tamiš“, fabrika tekstila „Žako“, „Prva iskra“ iz Bariča, „Tehnopromet“.
Medijski magnat: Stupar je tokom 2007. godine uglavnom kupovao novinske kuće po Vojvodini, pa je udeo ili celokupno vlasništvo stekao u subotičkim, kikindskim, zrenjaninskim, somborskim, vršačkim i bačkopalanačkim novinama.
Donator: Srpska radikalna stranka saopštila je da je Dušan Stupar, jedan od uhapšenih, finansijer SNS-a. Potpredsednik SRS-a Aleksandar Martinović naveo je da je Stupar „ne samo finansijer, nego i blizak prijatelj Tomislava Nikolića“. Kako je dodao, Stupar je Nikoliću i Vučiću „besplatno ustupio svoju ekskluzivnu poslovnu zgradu na Novom Beogradu, u kojoj je smeštena centrala Srpske napredne Stranke“. SNS je to demantovao.
Poslovno načelo: „Mora se održati data reč.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve