

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Biznismen i vlasnik "Univerzal holdinga"
Osnovni podaci: Dušan Stupar je rođen 1947. godine u Krajišniku, u banatskoj opštini Sečanj. Nakon osnovne škole u Jaši Tomiću i gimnazije u Zrenjaninu, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, na kom je diplomirao 1973. godine. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 1973. do 1988. godine radio je u Republičkom MUP-u, a od 1988. do 1990. u Sekretarijatu za narodnu odbranu Republike Srbije. Od 1990. zaposlen je u preduzeću „Univerzal“ iz Beograda. Pet godina je bio direktor „Univerzalovog“ predstavništva u Moskvi (od 1992), a od 1997. je generalni direktor „Univerzal holdinga“ A.D. Beograd. Član je kluba „Privrednik“. Oženjen je i ima dvoje dece.
Dušan Stupar je bio i član Upravnog odbora FK Partizan (tokom 2006).
Napisao je i knjigu o hapšenju Draže Mihailovića.
Uhapšen: Zbog „zloupotreba u privatizaciji Azotare Pančevo i prouzrokovane štete veće od milijardu dinara“, policija je 23. marta 2012. uhapsila sedam osoba, među njima i Dušana Stupara.
Po čemu je poznat: Stupar je javnosti poznat kao bivši načelnik Resora državne bezbednosti Beograda u vreme Osme sednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (nakon koje je frakcija Slobodana Miloševića pobedila suparničku frakciju koju je predvodio Ivan Stambolić i preuzela kontrolu nad partijom i državom). Posle te sednice smenjen je i Stupar, jer je bio blizak poraženom taboru (čovek Ivana Stambolića). Zvanična optužba je bila da je odgovoran za pokušaj atentata na Miloševića, tada predsednika srpskih komunista. Naime, da je kao šef Državne bezbednosti Beograda „odgovoran za pucanje guma na automobilu Slobodana Miloševića“.
Humoreska „Vojko i Savle„: Umešan je i u aferu „Vojko i Savle“. Prema jednoj verziji istorijata te afere, ideju za pisanje pamfleta-humoreske „Vojko i Savle“ dali su u jesen 1986. godine Nikola Ljubičić, Dušan Čkrebić i Petar Stambolić. Cilj afere bio je da se zbog najave Memoranduma SANU preko kompromitovanja Gojka Nikoliša kompromituje i cela SANU. Ivan Stambolić, tadašnji predsednik Predsedništva Srbije, zadužio je svog prijatelja Dragišu Pavlovića, predsednika Gradskog komiteta SK, da pripremi kompromitujući materijal za Nikoliša na osnovu dobijenih sugestija. Pavloviću je taj „materijal“ (dosije) pripremio Dušan Stupar, tadašnji šef Državne bezbednosti Beograda.
Biznismen: Međutim, nije bio dugo u nemilosti jer je uspeo da izgladi nesporazum sa porodicom Milošević. Uspeo je da se izbori za posao u spoljnoj trgovini i za funkciju u „Univerzalovom“ predstavništvu u Moskvi, gde je od 1990. godine. U Moskvi je uspostavljen intenzivan poslovni kontakt Bore Miloševića i Dušana Stupara. Mediji su čak pisali da u vlasništvu „Univerzal holdinga“ većinski udeo ima familija Milošević – Slobodanov brat Borislav i sin Marko. List „Kurir“ je pisao da Borislav i Marko preko Stupara kupuju firme po Srbiji. Dušan Stupar ne negira da je u dobrim odnosima sa Borislavom Miloševićem, ali demantuje da Slobodanov brat ima bilo kakvog udela u „Univerzal holdingu“: „Nemojte da grešite dušu. Bora Milošević više nema žutu banku. Nema on nikakve veze sa ‘Univerzal holdingom’. Prevaren je i opljačkan i ovde i u Rusiji“, kaže Stupar.
List „Danas“ piše da se sumnja da Stupara kasniji poslovi dovode u vezu sa Miletom Jerkovićem i mrežom privatizovanih firmi koje je u Srbiji, posebno u Vojvodini, izgradio najpre Antun Stanaj, a potom nasledio i nadogradio odbegli narko-bos Darko Šarić.
Činjenica je da je Stupar na aukcijama u Agenciji za privatizaciju kupio više od 20 firmi, mada se sumnja da je bilo i kupaca koji su u njegovo ime pazarili srpska preduzeća i da je spisak njegove imovine poduži. Na listi kupljenih preduzeća su pančevačka „Azotara“, Mašinska industrija „Panonija“, „Tamiš“, fabrika tekstila „Žako“, „Prva iskra“ iz Bariča, „Tehnopromet“.
Medijski magnat: Stupar je tokom 2007. godine uglavnom kupovao novinske kuće po Vojvodini, pa je udeo ili celokupno vlasništvo stekao u subotičkim, kikindskim, zrenjaninskim, somborskim, vršačkim i bačkopalanačkim novinama.
Donator: Srpska radikalna stranka saopštila je da je Dušan Stupar, jedan od uhapšenih, finansijer SNS-a. Potpredsednik SRS-a Aleksandar Martinović naveo je da je Stupar „ne samo finansijer, nego i blizak prijatelj Tomislava Nikolića“. Kako je dodao, Stupar je Nikoliću i Vučiću „besplatno ustupio svoju ekskluzivnu poslovnu zgradu na Novom Beogradu, u kojoj je smeštena centrala Srpske napredne Stranke“. SNS je to demantovao.
Poslovno načelo: „Mora se održati data reč.“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve