

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Biznismen i vlasnik "Univerzal holdinga"
Osnovni podaci: Dušan Stupar je rođen 1947. godine u Krajišniku, u banatskoj opštini Sečanj. Nakon osnovne škole u Jaši Tomiću i gimnazije u Zrenjaninu, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, na kom je diplomirao 1973. godine. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 1973. do 1988. godine radio je u Republičkom MUP-u, a od 1988. do 1990. u Sekretarijatu za narodnu odbranu Republike Srbije. Od 1990. zaposlen je u preduzeću „Univerzal“ iz Beograda. Pet godina je bio direktor „Univerzalovog“ predstavništva u Moskvi (od 1992), a od 1997. je generalni direktor „Univerzal holdinga“ A.D. Beograd. Član je kluba „Privrednik“. Oženjen je i ima dvoje dece.
Dušan Stupar je bio i član Upravnog odbora FK Partizan (tokom 2006).
Napisao je i knjigu o hapšenju Draže Mihailovića.
Uhapšen: Zbog „zloupotreba u privatizaciji Azotare Pančevo i prouzrokovane štete veće od milijardu dinara“, policija je 23. marta 2012. uhapsila sedam osoba, među njima i Dušana Stupara.
Po čemu je poznat: Stupar je javnosti poznat kao bivši načelnik Resora državne bezbednosti Beograda u vreme Osme sednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (nakon koje je frakcija Slobodana Miloševića pobedila suparničku frakciju koju je predvodio Ivan Stambolić i preuzela kontrolu nad partijom i državom). Posle te sednice smenjen je i Stupar, jer je bio blizak poraženom taboru (čovek Ivana Stambolića). Zvanična optužba je bila da je odgovoran za pokušaj atentata na Miloševića, tada predsednika srpskih komunista. Naime, da je kao šef Državne bezbednosti Beograda „odgovoran za pucanje guma na automobilu Slobodana Miloševića“.
Humoreska „Vojko i Savle„: Umešan je i u aferu „Vojko i Savle“. Prema jednoj verziji istorijata te afere, ideju za pisanje pamfleta-humoreske „Vojko i Savle“ dali su u jesen 1986. godine Nikola Ljubičić, Dušan Čkrebić i Petar Stambolić. Cilj afere bio je da se zbog najave Memoranduma SANU preko kompromitovanja Gojka Nikoliša kompromituje i cela SANU. Ivan Stambolić, tadašnji predsednik Predsedništva Srbije, zadužio je svog prijatelja Dragišu Pavlovića, predsednika Gradskog komiteta SK, da pripremi kompromitujući materijal za Nikoliša na osnovu dobijenih sugestija. Pavloviću je taj „materijal“ (dosije) pripremio Dušan Stupar, tadašnji šef Državne bezbednosti Beograda.
Biznismen: Međutim, nije bio dugo u nemilosti jer je uspeo da izgladi nesporazum sa porodicom Milošević. Uspeo je da se izbori za posao u spoljnoj trgovini i za funkciju u „Univerzalovom“ predstavništvu u Moskvi, gde je od 1990. godine. U Moskvi je uspostavljen intenzivan poslovni kontakt Bore Miloševića i Dušana Stupara. Mediji su čak pisali da u vlasništvu „Univerzal holdinga“ većinski udeo ima familija Milošević – Slobodanov brat Borislav i sin Marko. List „Kurir“ je pisao da Borislav i Marko preko Stupara kupuju firme po Srbiji. Dušan Stupar ne negira da je u dobrim odnosima sa Borislavom Miloševićem, ali demantuje da Slobodanov brat ima bilo kakvog udela u „Univerzal holdingu“: „Nemojte da grešite dušu. Bora Milošević više nema žutu banku. Nema on nikakve veze sa ‘Univerzal holdingom’. Prevaren je i opljačkan i ovde i u Rusiji“, kaže Stupar.
List „Danas“ piše da se sumnja da Stupara kasniji poslovi dovode u vezu sa Miletom Jerkovićem i mrežom privatizovanih firmi koje je u Srbiji, posebno u Vojvodini, izgradio najpre Antun Stanaj, a potom nasledio i nadogradio odbegli narko-bos Darko Šarić.
Činjenica je da je Stupar na aukcijama u Agenciji za privatizaciju kupio više od 20 firmi, mada se sumnja da je bilo i kupaca koji su u njegovo ime pazarili srpska preduzeća i da je spisak njegove imovine poduži. Na listi kupljenih preduzeća su pančevačka „Azotara“, Mašinska industrija „Panonija“, „Tamiš“, fabrika tekstila „Žako“, „Prva iskra“ iz Bariča, „Tehnopromet“.
Medijski magnat: Stupar je tokom 2007. godine uglavnom kupovao novinske kuće po Vojvodini, pa je udeo ili celokupno vlasništvo stekao u subotičkim, kikindskim, zrenjaninskim, somborskim, vršačkim i bačkopalanačkim novinama.
Donator: Srpska radikalna stranka saopštila je da je Dušan Stupar, jedan od uhapšenih, finansijer SNS-a. Potpredsednik SRS-a Aleksandar Martinović naveo je da je Stupar „ne samo finansijer, nego i blizak prijatelj Tomislava Nikolića“. Kako je dodao, Stupar je Nikoliću i Vučiću „besplatno ustupio svoju ekskluzivnu poslovnu zgradu na Novom Beogradu, u kojoj je smeštena centrala Srpske napredne Stranke“. SNS je to demantovao.
Poslovno načelo: „Mora se održati data reč.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve