Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”
31-IM-blu…
Deset dana posle svega što se događalo tokom finala regionalne košarkaške ABA lige, nije izbledeo opor utisak da je u ponedeljak 6. aprila 2022. godine u beogradskom “Pioniru” sahranjena još jedna ovdašnja institucija. Neki su tvrdili da je te večeri poražena košarka, drugi da je država izgubila bitku sa huliganima, a neka meni, kao iskrenom ljubitelju sporta, bude dozvoljeno da podelim razmišljanje da je tom prilikom obesmišljen – “večiti derbi”!
“Kad bi Zvezda i Partizan igrali klikere, tvrdim da bi stadion bio pun i da niko ne bi bio ravnodušan”, izjavio je legendarni half Crvene zvezde Lazar Tasić, nekako u vreme kada se rivalstvo ova dva kluba sa fudbalskog počelo da širi i na ostale sportove. U tome je posebno prednjačila košarka, pa vredi ponoviti i reči ovdašnje sportske institucije Dragana Kićanovića: “Igrati u derbiju je kruna karijere svakog igrača, bez obzira o kojem sportu je reč. Iako su mnoge naše utakmice sa Zvezdom ostale u pamćenju navijačima, fudbalski derbi je nešto posebno. Derbi je ponos svih nas koji živimo na ovim prostorima.”
NEMA VIŠE “SIGRANJA”
Obe ove izjave prepisao sam iz prvog izdanja sjajne knjige kolege Dragiše Kovačevića Derbi, objavljene 1995. godine, uoči jubilarnog, stotog “večitog derbija”. I napisane u slavu tog rivalstva, sporta i sportskog duha, čega je još bilo i u toj poslednjoj deceniji prošlog veka, zapamćenoj po zlu, stradanju i sunovratu države, institucija, morala… Za te godine, kada sad kažemo “devedesete”, ne znamo da li više strepimo od loših uspomena ili sumornih predviđanja.
“Mogu li Zvezda i Partizan uopšte više da se sigraju?”, upitao je posle šestoaprilske bruke moj prijatelj Miroljub Stojković, nekadašnji košarkaš crveno-belih, kasnije godinama urednik “Zvezdine revije”. Ovo drugo ističem da bih naglasio da je njegovo “sigrati se” tačan glagol, da on označava onu vrstu igre u kojoj zajedno učestvuju svi akteri, bez obzira da li je reč o klikerima na ulici ili vrhunskim sportskim nadmetanjima, gde je doživljaj važniji od ishoda, a rivalstvo samo učvršćuje međusobno poštovanje i prijateljstvo.
Igrali su poslednjeg četvrtka u maju Crvena zvezda i Partizan u finalu fudbalskog Kupa Srbije jednu utakmicu, ni bolju ni lošiju od nivoa ukupnih mogućnosti igračkog kadra u oba tabora, bilo je i lepih golova i propuštenih prilika, ali se sve događalo pred polupraznim tribinama “našeg najvećeg stadiona”. Finale kupa je neponovljivi Slava Vujović, legenda odavno ugašenog lista “Sport”, opisivao kao “dan za svečana odela”, ali to već dugo ovde nije nikakva svečanost, čak i kad igraju “naša dva najtrofejnija kluba”.
Vraćao sam se tog popodneva sa puta, pa sam u kolima slušao prenos utakmice i zapamtio komentare kolega iz Radio Beograda Milana Bigovića i Dejana Nikolića o razlozima više nego skromne posete, ali i opravdanu zamerku trenerima “večitih rivala” što makar svojim ličnim stajlingom nisu potvrdili značaj čitavog događaja. Oni su to izgovorili i pod utiskom prethodne večeri, kada smo gledali finale UEFA Lige konferencija, oba trenera u odelima, kao znak punog poštovanja i institucije finala, i protivnika, i sudija…
PRAVO NAVIJANJE JE UVEK “ZA”
A onda su svi koji su “praznik našeg fudbala” gledali na televiziji mogli da vide i čuju provalu prostakluka jednog od “učitelja”, i to samo zbog nekog nedosuđenog prekršaja, što je čitavu ovdašnju priču vratilo u mulj poremećenih vrednosti i još poremećenijih odnosa. Kakva odela, čuvaj živu glavu! Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”.
To bi samo po sebi bilo oksimoron jer je u prirodi navijanja jedno veliko “za”, da ovde i sada nije reč o huliganizmu, o kome su govorili predstavnici KK Partizan, odbijajući da se još jednom, pod istim uslovima, sastanu sa “večitim rivalima” (u završnici prvenstva Srbije). Huliganizam više nije samo na tribinama, on je ovladao i terenom, i klupama, i klupskim strukturama. Kolega Kovačević mi je ispričao kako je pre izvesnog vremena najnovije izdanje sage o derbijima ponudio marketing direktoru jednog od ova dva kluba, a ovaj mu sasvim ozbiljno odgovorio: “Naš je stav da sa projektima u kojima se pominju i ONI nemamo ništa!”
Niko nije naivan, ima tu dosta toga i materijalnog. Posebno je u tom smislu bilo značajno ko će biti pobednik ABA lige, a pravi pakao nas tek očekuje u narednoj fudbalskoj sezoni, ako se potvrdi da će prvak Srbije imati direktno mesto u grupnoj fazi Lige šampiona za sezonu 2023/24. To će put do povratka derbiju i pravih vrednosti derbija učiniti još dužim, možda i zbog toga što niko neće imati živaca da čuje reči Zorana Moke Slavnića, neosporno velikog “zvezdaša” koji je ovdašnju karijeru završio u Partizanu: “Stalno me ljudi pitaju da li je tačno da sam rekao da više mrzim Partizan nego što volim Zvezdu. Nisam tako kazao, već otprilike ovako: ‘Ljubav prema Zvezdi mora biti veća nego mržnja prema Partizanu.’ To su pravi ‘zvezdaši’. I obrnuto!”
Autor je redovni kolumnista portala nova.rs i novina “Nova”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.