Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”
31-IM-blu…
Deset dana posle svega što se događalo tokom finala regionalne košarkaške ABA lige, nije izbledeo opor utisak da je u ponedeljak 6. aprila 2022. godine u beogradskom “Pioniru” sahranjena još jedna ovdašnja institucija. Neki su tvrdili da je te večeri poražena košarka, drugi da je država izgubila bitku sa huliganima, a neka meni, kao iskrenom ljubitelju sporta, bude dozvoljeno da podelim razmišljanje da je tom prilikom obesmišljen – “večiti derbi”!
“Kad bi Zvezda i Partizan igrali klikere, tvrdim da bi stadion bio pun i da niko ne bi bio ravnodušan”, izjavio je legendarni half Crvene zvezde Lazar Tasić, nekako u vreme kada se rivalstvo ova dva kluba sa fudbalskog počelo da širi i na ostale sportove. U tome je posebno prednjačila košarka, pa vredi ponoviti i reči ovdašnje sportske institucije Dragana Kićanovića: “Igrati u derbiju je kruna karijere svakog igrača, bez obzira o kojem sportu je reč. Iako su mnoge naše utakmice sa Zvezdom ostale u pamćenju navijačima, fudbalski derbi je nešto posebno. Derbi je ponos svih nas koji živimo na ovim prostorima.”
NEMA VIŠE “SIGRANJA”
Obe ove izjave prepisao sam iz prvog izdanja sjajne knjige kolege Dragiše Kovačevića Derbi, objavljene 1995. godine, uoči jubilarnog, stotog “večitog derbija”. I napisane u slavu tog rivalstva, sporta i sportskog duha, čega je još bilo i u toj poslednjoj deceniji prošlog veka, zapamćenoj po zlu, stradanju i sunovratu države, institucija, morala… Za te godine, kada sad kažemo “devedesete”, ne znamo da li više strepimo od loših uspomena ili sumornih predviđanja.
“Mogu li Zvezda i Partizan uopšte više da se sigraju?”, upitao je posle šestoaprilske bruke moj prijatelj Miroljub Stojković, nekadašnji košarkaš crveno-belih, kasnije godinama urednik “Zvezdine revije”. Ovo drugo ističem da bih naglasio da je njegovo “sigrati se” tačan glagol, da on označava onu vrstu igre u kojoj zajedno učestvuju svi akteri, bez obzira da li je reč o klikerima na ulici ili vrhunskim sportskim nadmetanjima, gde je doživljaj važniji od ishoda, a rivalstvo samo učvršćuje međusobno poštovanje i prijateljstvo.
Igrali su poslednjeg četvrtka u maju Crvena zvezda i Partizan u finalu fudbalskog Kupa Srbije jednu utakmicu, ni bolju ni lošiju od nivoa ukupnih mogućnosti igračkog kadra u oba tabora, bilo je i lepih golova i propuštenih prilika, ali se sve događalo pred polupraznim tribinama “našeg najvećeg stadiona”. Finale kupa je neponovljivi Slava Vujović, legenda odavno ugašenog lista “Sport”, opisivao kao “dan za svečana odela”, ali to već dugo ovde nije nikakva svečanost, čak i kad igraju “naša dva najtrofejnija kluba”.
Vraćao sam se tog popodneva sa puta, pa sam u kolima slušao prenos utakmice i zapamtio komentare kolega iz Radio Beograda Milana Bigovića i Dejana Nikolića o razlozima više nego skromne posete, ali i opravdanu zamerku trenerima “večitih rivala” što makar svojim ličnim stajlingom nisu potvrdili značaj čitavog događaja. Oni su to izgovorili i pod utiskom prethodne večeri, kada smo gledali finale UEFA Lige konferencija, oba trenera u odelima, kao znak punog poštovanja i institucije finala, i protivnika, i sudija…
PRAVO NAVIJANJE JE UVEK “ZA”
A onda su svi koji su “praznik našeg fudbala” gledali na televiziji mogli da vide i čuju provalu prostakluka jednog od “učitelja”, i to samo zbog nekog nedosuđenog prekršaja, što je čitavu ovdašnju priču vratilo u mulj poremećenih vrednosti i još poremećenijih odnosa. Kakva odela, čuvaj živu glavu! Kao da su čitav ovdašnji sport i institucija derbija potonuli u pravila koja diktiraju “navijači”, kao da je biti njima po volji s vremenom postalo važnije i od samog sporta, kao da sportske pobede i uspesi imaju smisla samo kroz “navijanje protiv”.
To bi samo po sebi bilo oksimoron jer je u prirodi navijanja jedno veliko “za”, da ovde i sada nije reč o huliganizmu, o kome su govorili predstavnici KK Partizan, odbijajući da se još jednom, pod istim uslovima, sastanu sa “večitim rivalima” (u završnici prvenstva Srbije). Huliganizam više nije samo na tribinama, on je ovladao i terenom, i klupama, i klupskim strukturama. Kolega Kovačević mi je ispričao kako je pre izvesnog vremena najnovije izdanje sage o derbijima ponudio marketing direktoru jednog od ova dva kluba, a ovaj mu sasvim ozbiljno odgovorio: “Naš je stav da sa projektima u kojima se pominju i ONI nemamo ništa!”
Niko nije naivan, ima tu dosta toga i materijalnog. Posebno je u tom smislu bilo značajno ko će biti pobednik ABA lige, a pravi pakao nas tek očekuje u narednoj fudbalskoj sezoni, ako se potvrdi da će prvak Srbije imati direktno mesto u grupnoj fazi Lige šampiona za sezonu 2023/24. To će put do povratka derbiju i pravih vrednosti derbija učiniti još dužim, možda i zbog toga što niko neće imati živaca da čuje reči Zorana Moke Slavnića, neosporno velikog “zvezdaša” koji je ovdašnju karijeru završio u Partizanu: “Stalno me ljudi pitaju da li je tačno da sam rekao da više mrzim Partizan nego što volim Zvezdu. Nisam tako kazao, već otprilike ovako: ‘Ljubav prema Zvezdi mora biti veća nego mržnja prema Partizanu.’ To su pravi ‘zvezdaši’. I obrnuto!”
Autor je redovni kolumnista portala nova.rs i novina “Nova”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.