Zašto je Ministarstvo poljoprivrede zatražilo od Komisije za zaštitu konkurencije da ispita postojanje monopola kupaca pšenice
U trenutku kada su se razredile stalne kiše i kada je ovogodišnja žetva krenula punom snagom, Robne rezerve Srbije su početkom ove sedmice objavile „konkurs“ za kupovinu oko 65.744 tone pšenice ovogodišnjeg roda, po ceni od 13 dinara (uključujući PDV), za uobičajeni kvalitet na našim prostorima (77 hektolitarske vrednosti, 13 odsto vlage i dva odsto primesa). Već prvog dana (6. jula) kontingent otkupa u Vojvodini, od 37.259 tona, popunjen je ponudama proizvođača, a „višak“ ponude koji nije uspeo da uđe u državni kontingent je čak 40.400 tona. Na drugoj strani, za deo državnog otkupa namenjen centralnoj Srbiji, od 28.485 tona, javilo se veoma malo ponuđača, pa je zasad evidentirana ponuda od samo oko 2000 tona (posle tri dana, na primer, u Kolubarskom okrugu – nije prijavljena nijedna tona).
Ovaj raskorak zanimljiv je pre svega zbog toga što ove godine površine zasejane pšenicom u Centralnoj Srbiji (270.000 hektara) malo zaostaju za površinama pod pšenicom u Vojvodini (300.000 hektara). Ova neobična razlika između „tržišnosti“ pšenice u Vojvodini i u Centralnoj Srbiji može se objašnjavati na mnogo načina, ali stručnjaci smatraju da je ona uzrokovana pre svega mnogo većom razvijenošću sivog tržišta pšenice u Centralnoj Srbiji i višim prosečnim prinosima (to jest nižim troškovima proizvodnje) u Vojvodini (pa državna cena za pšenicu po pravilu donosi zadovoljavajući profit). U celini, stručnjaci smatraju da oko 300.000 tona pšenice godišnje izmakne PDV-u, što je „podloga“ tolikoj razvijenosti pekarstva u Srbiji.
foto: tanjugŠTA ĆE BITI S OTKUPOM: Žetva u Srbiji
Ove godine, prema podacima Žitovojvodine u Novom Sadu (poslovne zajednice mlinara), očekuje se rod pšenice od blizu dva miliona tona, dakle prosečno oko 3,5 tona po zasejanom hektaru (u Vojvodini 3,7 tona, a u Centralnoj Srbiji 3,2 tone), a kako nam je rekao funkcioner ove zajednice Sima Matić, rano je govoriti o tržišnoj ceni ovogodišnje pšenice, na koju lansirana državna cena obično ne utiče na presudan način. Matić primećuje da su ambicije proizvođača u pogledu visine cene ovogodišnje pšenice i namera da je izvezu na svetsku pijacu u velikom neskladu sa spoljnim realnostima. Na primer, Zadružni savez Vojvodine procenio je da bi ovogodišnja cena pšenice trebalo da iznosi 17,65 dinara po kilogramu i istovremeno je najavio da će u sopstvenom aranžmanu organizovati izvoz oko 150.000 tona – ali je prvu ponudu iz Beča dobio sa cenom od samo 7,9 dinara po kilogramu. Kako je trenutno cena mađarske pšenice (FOB luke na Dunavu) oko 124 evra za tonu (dakle, između 11 i 12 dinara za kilogram), vrlo je verovatno da će se cena na tržištu pšenice kasnije stabilizovati na nivou nešto nižem od cene koju sada nude Republičke rezerve, pa se oni koji su ušli u kontingent državnog otkupa mogu nazvati i „privilegovanim prodavcima“.
Seljaci, na drugoj strani, smatraju da kod nas na strani otkupa već duže vreme vlada klasičan kartel kupaca (mlinara) koji obara cene ispod troškova proizvodnje, pa ističu da je otkup pšenice ispod 17,5 dinara po kilogramu – pljačkanje seljaka. Sa takvim stavom su ratari južnobanatskih opština u ponedeljak (6. jula) blokirali put između Pančeva i Kovačice, najavljujući eskalaciju takvih protesta.
Ministar poljoprivrede Aleksandar Dragin je, inače, pre ovih protesta najavljivao cenu kilograma pšenice za ovu godinu „veću nego što ima prstiju na obe ruke“, a njegovo ministarstvo je 22. juna uputilo zahtev Komisiji za zaštitu konkurencije da se ispita postojanje oligopola (monopol kupaca) ili drugog vida udruživanja u cilju narušavanja konkurencije na tržištu pšenice sa obrazloženjem da je „došlo do saznanja da je pred samu žetvu pšenice postigao dogovor izmeću velikih otkupljivača na tržištu Srbije da se za pšenicu roda 2009. godine ponudi cena od devet din./kg (bez uračunatog PDV), dok je krajem maja iznosila 12 dinara (takođe bez PDV)“. Ministarstvo „smatra da se time zloupotrebljava dominantan položaj na tržištu pšenice, da se ograničava, sprečava, narušava konkurencija, odnosno neposredno ili posredno se nameće kupovna, odnosno prodajna cena ili drugi uslovi trgovanja. Na taj način se sprečava i ruši konkurencija, koja predstavlja osnovno načelo slobodne trgovine i tržišta.“
Sima Matić iz Žitovojvodine podseća da je njegova zajednica još u martu ove godine pozivala nadležna ministarstva da obezbede posebnu kvotu kreditnih sredstava za kupovinu pšenice roda 2009. godine sa subvencionisanim kamatama i iznela stav da Republičke rezerve treba da izvezu najmanje 300.000 tona pšenice, da bi se rasteretilo domaće tržište i obezbedila likvidna sredstva. Nažalost, kaže Matić, naše inicijative ostale su bez ikakvih rezultata, a zakasnela intervencija Republičkih rezervi (konačno je bio počeo izvoz pšenice od cca 100.000 tona – pa je prekinut zbog početka žetve) nije u funkciji interesa primarnog agrara, jer nije od individualnih proizvođača kupljena pšenica za izvoz, već se vodilo računa isključivo o interesu Rezervi da kasnije nastupe na tržištu po modelu viđenom u proteklim godinama više puta, nanoseći nekom direktnu štetu, a „nekom“ brzu korist.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bez širokog i suštinski jedinstvenog fronta “tvrdih”, “mekih”, “levih”, “desnih”, “stranačkih” i “vanstranačkih”, “studentoljubaca” i “studentoskeptika”, nas antinaprednjačkih veterana i onih “odskora progledalih” – nema i neće biti promene koju svi priželjkujemo i za koju nam se čini da je nadohvat ruke. Na kraju krajeva, ne moraju i verovatno neće svi biti u istoj koloni i na istoj listi. Ali ukoliko se stvarno i iskreno želi smena ovog nakaradnog režima, svi koji su protiv njega moraju biti u istom stroju i istom frontu
Istraživanje agencije “Sprint Insight”: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (2)
Od pada nadstrešnice u Novom Sadu deluje kao da je marketinško-strateški tim Srpske napredne stranke prepustio sve konce odlučivanja timu za eskalaciju. Ukoliko je odavanje počasti stradalima ispred Fakulteta dramskih umetnosti predstavljalo “mali požar” koji je, iz ugla SNS stratega, trebalo lokalizovati, aktuelni predsednik i njegova stranka učinili su sve suprotno: podstakli su širenje vatre koja je na kraju zahvatila i njihovu sopstvenu političku “kuću”. Upravo iz te kuće, svojim političkim amaterizmom, oterali su nemali broj dotadašnjih pristalica
Za režim Aleksandra Vučića, građevina je alat političke propagande, prilika za slikanje i izvor moći. Zato se sve mora otvarati u najkraćem roku, pa makar hitna pomoć dežurala na novom auto-putu ili pucali betonski stubovi na Prokopu
Računi za struju, putno osiguranje, parking... Uplate građana slivaće se na račun male Alta banke koju drži biznismen blizak režimu. Šta je sve mutno u ovim poslovima?
Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!