Kada se sve sabere, Novak Nedić je od prvog dana imao mesto koje je formalno bilo – administriranje rada Vlade, ali je zapravo bio direktna veza vrha države sa huliganskim grupama koje su s vremenom prerasle okvire tribine i postale bande koje preprodaju drogu i organizuju ubistva
Najpoznatiji generalni sekretar Vlade Srbije, Novak Nedić, uslikan je u petak 19. maja kako predvodi grupu nabildovanih mladića obučenih u crno poređanih u vojnu formaciju. Ova grupa je potom bila upućena, kako različiti izvori govore, u okolinu Pančeva da “pomogne” u rasterivanju paora u protestu i da pomogne oko organizacije mitinga Aleksandra Vučića u Pančevu, kasnije tog dana. Neko ko bi trebalo da bude administrativac broj jedan Vlade Srbije, još jednom je “uhvaćen” na poslu koji teško da bi mogao da opravda kao opis posla za koji prima platu.
foto: printscreen…
Niko iz Vlade nije reagovao na ovaj snimak, koji je verovatno napravio neko iz grupe koja je pratila Nedića i “momke u crnim majicama”. Objašnjenja nije bilo, niti se Nedić oglasio, čak ni da kaže kako je možda došao da spreči da ta grupa počini neko krivično delo: da ne napada paore, da ne blokira kuće i imanja organizatora protesta ili da ne dovodi na silu ljude na protest u Pančevu.
KAKO JE POČELO
Za Novaka Nedića smo čuli kada je imenovan na funkciju generalnog sekretara 2014. godine, u prvoj vladi Aleksandra Vučića. Pre toga, on je bio mladić (1982. godište), sin poznatog oca Vojkana Nedića, koji je bio vrlo uticajan u FK Partizan i sam je bio “neko” u upravi Partizana. On je taj uticaj zadržao i docnije, na posredan način, i neprestano se govorilo o tome ko je doneo pobedu i ko zapravo jeste najuticajniji u FK Partizan.
Ulazak ljudi bliskih Vučiću u FK Partizan, kao i u KK Partizan, imao je najpre za cilj da se tribina koja nije bila “za Vučića” drži pod kontrolom. Posmatrano deset godina unazad, Nedić je imao važnu ulogu u pripitomljavanju grupe “Alkatraz” i instaliranju “Janjičara” daleke 2013. i 2014. godine.
Iako uglađen i obrazovan, iz dobre kuće, svoju bliskost sa prvim čovekom države koristio je da obavi prljave poslove: da uz pomoć službenika MUP-a Nenada Vučkovića Vučka formira novu najjaču grupu “Janjičari”, koju su predvodili Aleksandar Stanković (Sale Mutavi) i Veljko Belivuk.
Nedić se uvek vešto držao van svetala i javnosti i ne postoje njegove izjave ili bilo kakvo obraćanje javnosti, osim u slučaju kada su ga “prozivali” kako je prešao na stranu Crvene zvezde pošto je putovao na neka gostovanja ovog kluba na evropskim utakmicama.
Tada se saznalo da je on zapravo učlanjen u FK Crvena zvezda, ali i da je odlučio da povuče svoje članstvo kada se saznalo da je možda konvertit. Strah od odmazde drugova huligana bio je nesporan.
VEZA SA HULIGANIMA
On je, kada se sve sabere, od prvog dana imao mesto koje je formalno bilo administriranje rada Vlade, ali je zapravo bio direktna veza vrha države sa huliganskim grupama koje su s vremenom prerasle okvire tribine i postale bande koje preprodaju drogu i organizuju ubistva.
Neki izvori govore da je Nedić, iako je u javnosti bilo drugačijih izveštaja, bio protivnik grupe Veljka Belivuka i da je čak u jednom trenutku bio na meti ovog klana. Ono što za sada znamo o funkcionisanju klana Belivuk posle atentata na vođu Janjičara Saleta Mutavog u jesen 2016. godine, jeste da je klan bio deo kluba i bio povezan sa klubom; teško je pomisliti da Nedić sa njima nije imao dobre veze s obzirom da je posredno radio na stvaranju te grupacije i vodio računa o tome šta rade.
KRIK je pisao da je Nedić sa pripadnikom Žandarmerije Nenadom Vučkovićem Vučkom i članovima kriminalne grupe koristio vojno strelište gde je uvežbavao gađanje. Krivičnu prijavu protiv dvojice generala koji su im to omogućili podneo je Vojni sindikat Srbije, ali je prijava zbog nestalih dokaza odbačena.
“Kriminalcima Aleksandru Stankoviću zvanom Sale Mutavi, njegovoj desnoj ruci Veljku Belivuku poznatom kao Velja Nevolja, pripadniku Žandarmerije Nenadu Vučkoviću Vučku i generalnom sekretaru Vlade Srbije Novaku Nediću omogućeno je da od februara do juna 2016. godine koriste strelište, naoružanje i municiju Vojske Srbije kako bi uvežbavali gađanje iz vatrenog oružja”, naveo je Vojni sindikat Srbije u krivičnoj prijavi koju je u februaru prošle godine dostavio tužilaštvu. U prijavi se navodi da su brigadni general Zoran Veličković i potpukovnik Dejan Nikolić zloupotrebili položaj i omogućili navedenim osobama da van radnog vremena koriste vojno strelište u kasarni “Rastko Nemanjić” u Pančevu, stoji u tekstu iz 2018. godine.
Ove veze su nesporne, ali je vrlo moguće da je u jednom trenutku došlo do svađe i hlađenja odnosa – posle izbacivanja Dijane Hrkalović iz Vlade u proleće 2019. godine, što je docnije proizvelo nužnu borbu policije protiv huligansko-banditskog klana.
Hapšenja lidera klana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u zimu 2021. godine sigurno je Nediću otklonilo velike brige, ali, kako se vidi iz ovog poslednjeg slučaja, on nije menjao navike niti su mu obaveze promenjene: njegovo je da se “mota” oko tribine, da drži pod kontrolom one koji su radnim danima MMA borci, narko dileri ili stranački aktivisti, a vikendom “dvanaesti igrač našeg tima”.
Ovim snimkom mu je poslata poruka i videćemo u narednim nedeljama šta će biti njene posledice. Možda, zaista, ispadne kako je išao da ih spreči, a ne predvodi u nekoj novoj “Savamali”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Zaposleni u prorežimskim propagandnim glasilima osnovali su svoje udruženje – Asocijaciju novinara Srbije, još jednu tvorevinu paralelnog kosmosa odlazećeg režima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!