

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Svako u Vremenu u bilo koje doba dana i noći zna dvije stvari – kada je došao u redakciju i kada je i kako upoznao Žareta. Mada svi zajedno činimo Vreme, Vreme je – gledano u cjelini – Žaretovo životno djelo. Njegov gubitak je nenadoknadiv. Nastavićemo dalje onako kako nas je Žare formirao, na temeljima svega što je s toliko ljubavi, dara i odricanja izgradio, maksimalno se trudeći da slijedimo njegov duh. Kao i do sada biće tu uspjeha i poraza. Međutim, nikad više neće biti onako kao kad je Žare bio s nama
Komemoracija osnivaču i glavnom uredniku nedeljnika „Vreme“ Dragoljubu Žarkoviću biće održana u petak, 7. februara u 13 sati u Dvorani Kulturnog centra Beograd, Kolarčeva 6.
Ispraćaj na kremaciju je u subotu, 8. februara na Novom groblju u Beogradu. Okupljanje ožalošćenih je u 14h.
Dok je u noći utorak na srijedu štampan ovaj broj „Vremena“, umro je naš glavni urednik Dragoljub Žarković; za sve nas u redakciji, ali i mnoge druge, jednostavno – Žare. Da je podlegao podmukloj bolesti, još uvijek ne dopire do svijesti.
Žare je bio posljednji od one nekolicine istinskih novinarskih velikana koji su prije više decenija uspjeli da se izbore za slobodu izražavanja u svojim medijima. Od tada, pa do svog posljednjeg daha, nije znao za kompromis kada je riječ o poštovanju najviših novinarskih standarda, danas gotovo izumrlih. U tom kontekstu, teško je reći što je više prezirao i odbijao – nametnutu cenzuru ili pristajanje na autocenzuru. Javni interes mu je bio iznad svega. Tako je sam pisao, tako je uređivao novine, tako je uticao na sve oko sebe.
Briljantan, beskrajno duhovit, načitan, uvijek dobro obaviješten i sa rijetkom sposobnošću da ono ključno i najvažnije sažme u nekoliko rečenica, Žare je imao istinsku karizmu. Svako tko ga je malo bolje upoznao, može to posvjedočiti. Nije trpio pokvarenjake, budale, poltrone i bahate gospodare tuđe muke gradeći sliku o sebi kao o rezigniranom i pomalo ciničnom uredniku. Međutim, iza nje se krio jedan izuzetno dobar, velikodušan i nesebičan čovjek. Svima nama koji smo imali privilegiju da radimo i družimo se sa Žaretom, bio je i ostao prva i najvažnija adresa za sve naše probleme. Beskrajno smo ga poštovali i voljeli, a on nam je uzvraćao očinskom brigom.
Vječno s cigaretom u ustima, Žare nas je vodio praktično od nastanka nedeljnika Vreme. Njegov autoritet uvijek je bio neprikosnoven. Svaka dilema rješavana je jednostavno – „Pitajmo Žareta“. Kada bi nas pohvalio, osjećali smo se kao da smo dobili oreden, a kad bi nam uputio kritiku preispitivali smo se da li smo dorasli ovom poslu. Što god da se događalo i ma sa čim da smo se kao redakcija nosili, on je stalno bio tu da nas ohrabri, podrži, usmjeri, smiri…
Svako u Vremenu u bilo koje doba dana i noći zna dvije stvari – kada je došao u redakciju i kada je i kako upoznao Žareta. Mada svi zajedno činimo Vreme, Vreme je – gledano u cjelini – Žaretovo životno djelo. Njegov gubitak je nenadoknadiv. Nastavićemo dalje onako kako nas je Žare formirao, na temeljima svega što je s toliko ljubavi, dara i odricanja izgradio, maksimalno se trudeći da slijedimo njegov duh. Kao i do sada biće tu uspjeha i poraza. Međutim, nikad više neće biti onako kao kad je Žare bio s nama.
Redakcija nedeljnika „Vreme“ sa žaljenjem obaveštava čitaoce i prijatelje da je naš glavni urednik Dragoljub Žarković preminuo posle kraće i teške bolesti.
Dragoljub Žarković, osnivač je „Vremena“ i njegov glavni urednik od 1991. godine. Pre toga bio je novinar i urednik u novinskim kućama „Politika“ (1974–1987) i „Borba“ (1987–1990). Bio je radijski komentator „Slobodne Evrope“ (1993–1998), sarađivao je sa WDR (Nemački narodni radio) i povremeno pisao za čitav niz listova u Evropi (italijanska „Republika“, austrijski „Standard…) Usavršavao se u SAD kao gost Udruženja američkih urednika.
Bio je autor više televizijskih emisija i projekata. Kasnije tokom karijere bio je stalni kolumnista dnevnog lista „Politika“ i predavač na Fakultetu političkih nauka gde je bio i član Saveta fakulteta. Bio je prvi predsednik Udruženja profesionalnih novinara Srbije iz koga je kasnije nastalo Nezavisno udruženje novinara Srbije i počasni član više međunarodnih medijskih asocijacija. Godine 2016. objavio je „Naprednu knjigu“ sa podnaslovom „Godine uspona Aleksandra Vučića“.
Svi biografski podaci, međutim, nisu dovoljni da dočaraju njegovu uredničku i novinarsku lucidnost, talenat i neverovatnu veštinu komunikacije i harizmu. Redakcija „Vremena“ Žaretovim odlaskom izgubila je sopstveni koren i veliki deo identiteta. Pamtićemo ga po svemu, a najviše po spremnosti da na sopstvenim leđima ponese najveći teret pritisaka i da čak žrtvuje i sebe kako bi poštedeo redakciju i sačuvao njen integritet i kredibilitet.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve