

Novi broj „Vremena“
Kako pobediti SNS: Masom protiv sile
Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta




Koliko je za opoziciono delovanje štetno “svi su isti”, toliko je za lokalne izbore opasno “ionako se sve odlučuje na republici”


Ovo je prilika da se lokalna vlast uspostavi, a ne smeni. Kad su kao domine popadali gradonačelnici u pola države na jednu čvrgu s vrha, videli smo koliko to nisu bile ni vlasti, a posebno ne lokalne. Aport! To je najčešća naredba. Donesi glasove! Donesi odluku u lokalnoj skupštini! Donesi neke pare. I naravno: Pusti! Kad kažu “pusti”, onda pustiš to što si zagrizao, jer to i nije tvoje. Podneseš ostavku, i “uz nogu”.
Teško je sada govoriti ljudima da to tako ne treba, nisu navikli.
Većina ljudi sa kojima ćete razgovarati, čak i u pešačkoj zoni sredine kakva je Kraljevo, misli da se slabo šta može odlučiti na lokalu. I nije da nisu sasvim u pravu, jer praksa jeste takva. To što su Ustav i svi zakoni solidno zasnovani na Evropskoj povelji koja garantuje autonomiju lokalnim samoupravama nema mnogo smisla ako to pogazi svaka centralizovana državna vlast. I taj nesrećni kult spasioca, vođe i finansijera nas baš unazađuje decenijama. Tvoje je, građanine, da živiš, a to kako, ima ko će da vodi računa o tome.
Koliko je to samo skup savet! Koliko nas je puno koštalo, to da “ima ko vodi računa o tome”. Jer samo to nemamo. Naročito ko vodi računa o tome kako ćemo živeti. Većina tih na koje bi trebalo računati odavno su poslušali samo kozmetičke savete koji sve potrebe zasnivaju isključivo na ličnim zadovoljstvima.
Čak i poruke koje pozivaju ljude da nešto zajedno urade dosta loše prolaze. Dakle, ne one koje sugerišu preduzimljivost, ili preuzimanje odgovornosti, ili inicijative za kvalitet zajedničkog života, već i one koje pozivaju na učešće u aktivnostima. Čak i najsvesniji članovi zajednice su najbliži tome da nama koji se kandidujemo za lokalne izbore dodele zastupništvo u vidu funkcije, a mi da ispostavimo rezultate. Onako menadžerski i merljivo. A funkcionalna zajednica je, nasuprot tome, sposobna da dobro definiše šta je to zajedničko dobro, organizuje svoje delove u funkcionalne celine, rasporedi dužnosti i obaveze, i za to ne ispostavi račun, nego kvalitet. Kvalitet uprave zajednicom, a time i samog života u onom delu kojim ga određuje društvo. Naravno, (opet) zvučim idealizovano i naivno, ali to je cilj, a domet određujemo sami.
Dobro, ne sasvim sami, jer uslovi u kojima se ovi izbori sprovode u još većoj meri određuju njihov ishod, ali i na to moramo aktivno da utičemo. Dakle, na izborima moramo da utičemo na njihove uslove koliko i na rezultat.
Jesu li, dakle, ovi izbori rešenje za duboke društvene podeljenosti, eskalaciju nasilje i ubrzani napredak u nigde? Zanimljivo je da niko od aktera u ovom izbornom ciklusu ne misli da jesu. Ne misle ni oni koji su ih nametnuli, ali oni nisu ni tražili rešenje za probleme nego za opstanak na vlasti. Ali nisu ni svi koji su raspisivanje proglasili za pasivni pregovarački uspeh kao što svaka žrtva nasilja posle snažnog šamara, ostanak na nogama proglasi pobedom nad nadmoći nasilnika. Svi smo bili svesni toga da je po svaku cenu trebalo prekinuti izrazito neprijatnu tišinu nakon protesta zbog tragedija koje društvo nije moglo da podnese, ni da racionalizuje, jer to i nije bilo moguće. Pristali smo, međutim, na buku koja će maskirati bolnu neprijatnost.
“Pa, promeniće se valjda nešto, makar malo? Makar Beograd, ili to Kraljevo…” Hoće, naravno, sasvim je izvesno da će se mnogo toga promeniti, ali dajte da u tom naporu ne napravimo štetu koju je kasnije teško ispraviti. Ako je lokalna vlast do sada bila samo kulisa, onda makar da joj mi dodatno ne umanjujemo značaj kroz ovu kampanju. Ako je zbog šansi koje je neko preračunao, Beograd uzeo pažnju i resurse skromnih opozicionih kapaciteta, onda makar da objasnimo na tom primeru koliko je važna lokalna vlast, a ne puka nedoumica nad listićem gde ima i imena ljudi koje stvarno poznajemo i susrećemo. Jer, i Beograd je, iako regulisan posebnim Zakonom zbog kompleksnosti upravljanja, ipak lokalna vlast. Ako neko u Borči insistira da prioritet bude kanalizacija, onda je to jednako važno koliko i da neko traži da se obnovi jedini srušeni most, ili javni prevoz u Roćevićima kod Kraljeva. To su lokalne politike, one koje artikulišu potrebe ljudi i pretvaraju u odluke koje se efikasno sprovode. Koliko je za opoziciono delovanje štetno “svi su isti”, toliko je za lokalne izbore opasno “ionako se sve odlučuje na republici”. Negovanjem te, kao i potrebe za novim vođom, koji za razliku od prethodnih treba samo da bude savršen, smanjujemo demokratski kapacitet celog društva. Za pragmatične, smanjujemo broj domina koje bi mogle biti prve. A svi smo tako željni tog efekta.
Govorite svojima da na tim listićima, među tim imenima, pronađu ona koja su čuli i upoznali i pre kampanje. Po dobru, ako je ikako moguće.


Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


SNS je kampanju za netom raspisane izbore počeo već pre nekoliko meseci. Za naprednjake ovi izbori imaju ogroman značaj, popularnost im se strovalila, valja to nadoknaditi, prikazati da ih “narod još hoće”. Nema sumnje da će vreće novca, megavati energije i najširi slojevi batinaštva biti angažovani u ovu svrhu. Verovatno će biti i žešće nego prošle godine u Kosjeriću. A sa čim će opozicija – kako ova stranačka, tako i studentski pokret – protiv SNS i kako? U jednoj ili više kolona? Kakva ih situacija čeka? Gde će biti najgora borba? I, nije li zanimljiv pokazatelj da se sva mesta u kojima će izbori biti održani suočavaju sa zastrašujućom depopulacijom, a sve po pravilu – što je SNS jači, to je stanovnika manje


O iskustvima izbornog procesa govore za “Vreme” Vukosava Crnjanski, direktorka CRTE, Slobodan Orlović, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI)


Pravnik Milan Tasić je na skupu 11. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen brat vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar


Otkud ovaj i ovakav kod Vučića na Tiktoku? Izbor nije slučajan, ali jeste besmislen. Namera onog ko je to smislio bila je da pošalje poruku kako je vlast “bliska”, “normalna”... To je potez očajnika, jer mladi su na ulici, razbijaju im glave, vijaju ih po mraku, dok deca čak i u vrtićima govore: “Kad porastem, biću student”. Vučić je zauvek izgubio mladost ove zemlje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve