
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Specijalni izvestilac Evropske unije o nelegalnoj trgovini ljudskim organima na Kosovu
Osnovni podaci: Dik Marti rođen je 7. januara 1945. godine u Sorengu u Švajcarskoj.
U detinjstvu je bio gotovo slep i kaže da mu je iz tog teškog perioda ostala sklonost da se suočava sa izazovima. Progledao je zahvaljujući korektivnim vežbama, i to tek kad je pošao u školu.
Završio je pravni fakultet u Nojšatelu, a doktorirao u Frajburgu (Nemačka).
Već decenijama je posvećen borbi protiv organizovanog kriminala i zaštiti ljudskih prava.
U svojoj zemlji izabran je za političara godine 2006.
Marti se nije bavio samo politikom i pravom. Tokom 1996. godine bio je predsednik Turističkog udruženja Švajcarske, a i dalje je predsednik Izviđača i planinara Švajcarske.
Oženjen je, ima tri ćerke i četvoro unučadi.
Karijera: Po diplomiranju, od 1972. do 1975, radio je u Institutu „Maks Plank“ za spoljnu politiku i međunarodno krivično pravo u Frajburgu, Nemačka.
Radio je i na univerzitetu Nojšatel, Nemačka.
Godine 1975. imenovan je za državnog tužioca kantona Tičino i ugled je stekao u borbi protiv organizovanog kriminala. Otvorio je nekoliko krupnih afera. Najpoznatija je bila „Pica konekšn“, posle koje je tadašnja švajcarska ministarka pravde Elizabet Kop podnela ostavku zbog umešanosti njenog muža u pranje novca. Kao javni tužilac u kantonu Lugano Radio je 12 godina i jedno vreme je delio kancelariju sa Karlom del Ponte.
Dobitnik je više priznanja za borbu protiv kriminala, pa čak i od američkog Ministarstva za pravosuđe (Nagrada časti SAD 1987).
Politička karijera: Započeo je u Liberalno-radikalnoj partiji Švajcarske. Godine 1989. izabran je za člana izvršnog veća kantona Tičino gde je bio direktor odeljenja za finansije. Bio je član švajcarskog Saveta država (od 1995) i član Parlamentarne skupštine Saveta Evrope od 1998. godine, gde je istovremeno angažovan i u nekoliko komiteta i komisija, i drugi je zamenik predsedavajućeg Komiteta za politička pitanja.
Po čemu je poznat: Po izveštaju o američkim tajnim zatvorima u Evropi. Naime, Dik Marti je 2005. godine, posle intervencije u Avganistanu, imenovan da vodi istragu Saveta Evrope o tajnim zatvorima CIA u Evropi i da istraži kršenje evropskih standarda ljudskih prava. Prihvatio je izazov i u izveštaju juna 2006. predstavio je dokaze koji pokazuju da je 14 evropskih država zaista pomagalo u zloupotrebama i da su protivzakonito držale i mučile zatvorenike osumnjičene za terorizam.
Dik Marti je u tom izveštaju naglasio da Komitet Saveta Evrope za borbu protiv mučenja do podnošenja izveštaja nije dobio dozvolu NATO-a i međunarodnih vlasti na Kosovu da obiđe tamošnje zatvore. „S kojim onda to legitimnim pravom i sa kojom uverljivošću međunarodna zajednica drži lekcije Srbiji?“, pitao je tada Dik Marti.
Po čemu ga znaju u Srbiji: U izveštaju o nehumanom tretmanu ljudi i nelegalnoj trgovini ljudskim organima na Kosovu, koji je usvojio Komitet Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, Dik Marti optužuje aktuelnog kosovskog premijera Hašima Tačija kao šefa, a njegove bliske saradnike kao članove albanske kriminalne grupe koja je krijumčarila ljudske organe, oružje i drogu širom Evrope. Prema navodima iz izveštaja, Tači je kao komandant OVK od 1999. do 2000. godine naređivao, a u nekim slučajevima i nadgledao te zločine na Kosovu i na teritoriji Albanije. U tom izveštaju se tvrdi da je oko 500 Srba kidnapovanih na Kosovu prebačeno u Albaniju, gde su im, posle ubistva, vađeni organi.
Istraga zločina na Kosovu i Metohiji i u Albaniji pokrenuta je juna 2008. nakon knjige Karle del Ponte, u kojoj je istakla da je bila sprečena da istražuje zločine članova OVK koji su sada državnici Republike Kosovo.
Kako je radio: „Ispitao sam različite i obimne izveštaje sa osećanjem zaprepašćenja i moralne sramote. Dogodile su se uznemirujuće stvari, postoje ozbiljni dokazi koji ukazuju na to da su se dogodili zločini od kojih svako okreće glavu i koji do danas ostaju nekažnjeni“, reči su Dika Martija.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve