foto: a. anđić
Samo izricanje presude u Palati pravde pokazuje uticaj politike na pravosuđe i jasno svedoči da nismo svi jednaki. Lično obezbeđenje optužene Ražnatović pravilo je red u samoj Palati pravde, zabranjujući novinarima da uđu u sudnicu i čuvajući vrata dok im je štićenica bila unutra. A sve vreme džip optužene gospođe stajao je nepropisno parkiran na ulici ispred Palate pravde, a da niko nije pozvao Parking servis
Apsolutno nema dileme: sporazum o nagodbi sa Svetlanom Ražnatović zvanom Ceca politička je, a ne pravna stvar, iako se računa u pravno riješene slučajeve.
Odluka o prihvaćanju nagodbe tužilaštva i optužene Ražnatovićke i njene sestre Lidije Ocokoljić, zbog nelegalne prodaje igrača FK „Obilić“ i „pinke“ od nešto stotina hiljada eura i dolara prisvojenih u vlastite džepove, objavljena je ovog ponedjeljka. Odluka je očekivana. Nakon priličnog negodovanja javnosti i nakon što je portparol Republičkog tužilaštva Tomo Zorić to proglasio „velikom pobjedom“ tužilaštva, javile su se i republička tužiteljka Zagorka Dolovac intervjuom u kojem je izjavila da apsolutno stoji iza takve pogodbe, a na sam dan objave odluke suda u Beogradu intervju je dala i ministarka pravde Snežana Malović, koja je također stajala iza sporazuma tužilaštva i sestara Veličković, tj. Ražnatović/Ocokoljić. Svima im je zajednička jedna tvrdnja: da je sve to pravično i po zakonu i da je država sjajno prošla, jer je inkasirala bar triput više novca no što bi uspjela u sudskom postupku, pa bi valjda mi građani trebali time biti zadovoljni, presretni i sve u tom pravcu, a još kad nam sestra Ražnatović nakon što se izbavi bukagija (onih elektronskih) vrati na estradu, našoj narodnoj sreći neće biti kraja…
Dakle, i pravosudna i izvršna vlast (Ministarstvo pravde, a o tome je ponešto smatrao i državni sekretar tog ministarstva Slobodan Homen) izjašnjavali su se o „živom“ predmetu, usred velikog pospremanja reforme pravosuđa, u kojoj ni suci niti tužioci, čak ni oni izabrani ne neograničeno vrijeme funkcije i dalje nisu sigurni za svoju sudbinu.
Mogli li su drugačije, suprotno željama politike, odlučiti o Ražnatovićki?
POČETAK: Podsjetimo se kako je sve počelo: 2003. godine, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, uhapšena je i Svetlana Ražnatović. Prvo, viđala se sa kriminalnim „zemunskim klanom“ i, po vlastitoj izjavi u postupku, ideja je bila da Dušanu Spasojeviću, osigura alibi za vrijeme atentata. Drugo, u njenoj je kući, naslijeđenoj od prepoštenog Željka Ražnatovića Arkana, nađen arsenal oružja i opreme dovoljan za otprilike jednu manju policijsku stanicu. Treće, po riječima njenog tadašnjeg advokata Rajka Danilovića, kad su nogometna posla posrijedi, sumnja je bila da je „zamračila“ (sjajna hrvatska novokomponirana riječ za kriminal) više od 20 milijuna maraka i još pride dolara. To sve je, kako znamo, na kraju – po posljednjoj optužnici, na temelju koje je napravljena i nagodba – spalo na prodaju deset nogometaša (u startu se spominjalo njih oko 30) FK „Obilić“ za oko četiri milijuna njemačkih maraka i oko 3,5 milijuna dolara. U to inkriminirano vrijeme, inače, dolar je vrijedio 2,2 njemačke marke, samo da se zna. Ražnatovićeva je priznala da je lopov i da je oštetila državu za navedeni iznos, kojega je država uspjela zaokružiti dokazima i papirima nakon više od osam godina istrage. Onda se, u dealu tužilaštva i sestara, dogovorila da njih dvije solidarno plate 1,5 milijuna eura, sve tvrdeći da je to više no što bi platila da je dokazni postupak i suđenje provedeno, jer navodno je utajila tek trećinu tog iznosa. Osnovano građani pitaju ovih dana: a kamate, gospodo?, ali im se opet uvalila koščica za glodanje u navodnoj mogućnosti da oštećeni financijeri „Obilića“ svoju štetu mogu i dalje tražiti od Ražnatovićke u redovnom građanskom postupku; i to da vidimo, s obzirom da je dotična priznala da je lopov i da je taj klub i njegove donatore oštetila za priličan novac.
Cijela ta zbrka, u kojoj Tomo Zorić na dan potvrđivanja nagodbe obećava Žarku Nikoliću, jednom od važnijih svjedoka protiv Ražnatovićke, da će nakon njenog priznanja krivice u građanskoj parnici učas posla dobiti naknadu svojih navodnih pokradenih ulaganja, i dalje nije jasna kad je novac posrijedi. Koliko je Ražnatovićka – ali i njen suprug prije nego što je ubijen u januaru 2000. godine – uzela novca od nezakonite prodaje igrača, nikad nećemo znati, zahvaljujući vlastitoj državi i nezavisnom pravosuđu. Ima da se držimo ove posljednje, isto tako nejasne, cifre i da riskiramo da smo nazadni i nevjerni Tome kad je o reformi pravosuđa riječ.
Otkako je sporazum o priznanju krivice uveden, prije otprilike godinu i pol dana, dugo o tome nismo ništa čuli. Tek je rasplet u „slučaju Ražnatović“ natjerao državu da objavi da je ove godine (a sad je sredina maja) sklopljeno oko 70 takvih sporazuma, sa zaključkom: a samo ste Cecu, vi nikakva javnosti, uzeli na zub… S time da detalje ostalih sporazuma ni ne znamo, za što smo vjerojatno i sami – mi javnost – krivi.
Po dosadašnjim propisima, taj se sporazum mogao zaključiti s onima kojima je prijetila maksimalna zaprijećena kazna od 12 godina zatvora. Onda kažemo i ovo: zatvori su pretrpani i po režimu u njima možemo se već staviti u red država koje maltretiraju svoje zatvorenike i onemogućuju im osnovna ljudska prava. Činjenica je da je, međutim, za isto krivično djelo – zloupotrebu službenog položaja – koje tereti Ražnatovićku, u posljednjih godinu dana osuđen priličan broj ljudi i da nitko nije završio kao ona, sa novčanom nadoknadom puno manjoj od one označene u osnovnoj stvari i sa „bukagijama“, onim elektronskim, u vlastitoj kući, od par mjeseci. Toliko o pravednosti.
PRESUDA I ČUDA: Samo izricanje presude u Palati pravde poseban je događaj – estrada, znači – iako također pokazuje utjecaj politike na pravosuđe i zorno svjedoči da nismo svi jednaki. Starija sestra, sva u bijelom, ne bi u sud ušla da je umjesto kao pevaljka, ušla kao majka, sestra ili supruga žrtve ratnog zločinca: tim se ženama u zgradu suda zabranjivao ulazak ako su na nogama imale natikače s „otvorenim prstima“, drugarica Ceca je u sud ušla u štiklama u kojima su joj virili prsti (sve o tome u okviru ovog teksta). Drugo i važno za stav države prema ovom konkretnom suđenju: vlastito osiguranje optužene Ražnatović (to su oni bezvratni mrgani u pratnji vip-persona) pravilo je red u samoj Palati pravde, zabranjujući novinarima da uđu u sudnicu i čuvajući vrata sudnice dok im je štićenica bila unutra. Ako štićenica nije u ljubavi s državom, onda Ministarstvo pravde mora odgovoriti na pitanje zašto su ti privatni tjelohranitelji preuzeli dužnost od (provjerenih) kadrova koji to isto rade u Palati pravde za plaću, zašto ih ovi drugi nisu – a trebali su po zakonu – izbacili napolje i zašto je cijelo vrijeme džip optužene gospođe stajao nepropisno parkiran na ulici ispred Palate pravde, a da nitko nije pozvao Parking servis.
Ima još nešto, ni najmanje nevažno što pokazuje političku dimenziju cijele priče. To nas čak vraća u ona nikome draga vremena političkih suđenja – a očito su se današnji pravosudni poslenici na to uvrgli – kad se javnost na suđenjima navodno priznavala, ali se brojala stolicama u sudnici. Tako su se novinari izbacivali tih davnih, socijalističkih i jugoslavenskih godina, iz sudnica u mnogim slučajevima; eto se isto dogodilo ovog 9. maja 2011. u Palati pravde u Beogradu. Nadležna sutkinja, eto, valjda voli baš tu neveliku sudnicu – ima ih, inače, većih u tom sudu i nijedna nije toga dana, bar sudeći po službenom rasporedu, bila zauzeta – pa je na ukupno deset stolica pripustila optužene i advokate i tužioce, tek pokojeg novinara od silnih desetaka koji su čekali ispred vrata, ali i onog bezvratnog tjelohranitelja koji je sestre Veličković Ražnatović/Ocokoljić na svojem štokrlu čuvao od – svatko ima pravo misliti od koga – novinara komada dva-tri, sutkinje, tužioca, advokata, nekog cecoidnog fana koji će provaliti vrata sudnice da vidi svoju heroinu, neke eventualno hrabre žrtve muža Arkana koji bi da vidi hoće li i o tome biti riječi…
Ono što u cijeloj priči, bez obzira na cifru (upravo stiže vijest da će ju folk-diva i platiti u tri rate) i na osmomjesečni kućni pritvor u „kući arkanovki“ (u kaznu od godinu dana, naime, uključena su joj četiri mjeseca pritvora za akcije „Sablja“), bode oči jest sljedeće: u sporazumu o priznanju krivice, osim svih tih detalja, napisano je i to da će protiv Svetlane Ražnatović biti obustavljena financijska istraga o porijeklu ukupne njene imovine.
UBIJANJE PRAVNE SIGURNOSTI: Vršiteljica dužnosti – a osim Nate Mesarović (šefice Kasacionog suda i Visokog savjeta sudstva) u Srbiji su na čelu svih sudova vršioci dužnosti! – Apelacionog suda u Beogradu Radmila Dragičević Dičić ovih je dana objasnila da se u dosadašnjim zakonskim odredbama ne spominje mogućnost obustave financijskih istraga u ovakvim sporazumima. Istina je da se zakonske odredbe ponovo mijenjaju, ali zasad je tako. No, nitko od nadležnih nije obavijestio zašto je odustanak od financijske istrage ušao u sporazum Ražnatovićke i tužilaštva; Zorić ne zna i ne smije pričati o tome, jer ga nitko nije instruirao, drugi šute i čekaju da se problem zaboravi. A imali bi od koga čuti ponešto o tome: Tužilaštvo za ratne zločine, a Haški tribunal je Arkana tretirao kao mušteriju, propituje imovinu osuđenih ratnih zločinaca, Ministarstvo pravde oduzima imovinu i tek optuženima, pa čak i Draganu Džajiću koji nije pristao na ponudu da prizna krivnju i dobije elektronske bukagije na godinu-dvije, dok država u cjelini otima stanove i onima koji su ostali dužni novac za potrošenu struju ili imaju neki drugi dug.
I u tome je, opet, politička dimenzija. Ova država i njeno reformirano pravosuđe u cjelini nisu se u stanju suočiti s vremenom zločina i pljačke, onom u kojem je nastala „kuća arkanovka“, na tuđoj krvi i lažnoj Arkanovoj patriotskoj (zločinačkoj) biografiji. Ova država će njegovu udovicu pustiti da na toj krvavoj stečevini nosi elektronsku narukvicu – ne bukagije, pobogu – jer će nekim novim koalicijama i vlastima ta ista zvijezda njima zapjevati, kao ravnopravna članica izmišljene elite kojoj svi pripadaju.
Ima još: upravo se priprema izmjena propisa o sporazumu o krivici, na temelju kojih bi se nagodbe mogle sklapati ne samo za djela za koje je maksimalna propisana kazna 12 godina, već za sve kazne. U pravno posve nesređenoj državi, u nesigurnosti i nesamostalnosti tužilaca i sudaca, tek će takva odredba dovesti do nejednakosti građana – koliko novca, toliko manje pravde – čime ćemo otići još stupanj niže od ove opće pravne nesigurnosti, koju trenutno živimo.
Osam meseci kućnog pritvora Svetlana Ražnatović provešće u svojoj vili u Ulici Ljutice Bogdana 3. Bez obzira na popularnost vlasnice, o unutrašnjosti ove kuće se zna jako malo. Sazidana je 1995. godine, međutim, od ubistva Željka Ražnatovića Arkana, njegova udovica je nekoliko puta renovirala unutrašnjost i spoljašnjost. Poslednji put je to učinila 2008. godine, kada je vrednost kuće procenjena na 2,5 miliona evra. Nije poznato ni koliko kvadrata ima, a procene se kreću od 700 do čak 2000. Navodno, za njeno održavanje zaduženo je šesnaest radnika, a mnoge prostorije, među kojima i nekoliko spavaćih soba, nemaju prozore jer se nalaze pod zemljom. Kuća je opremljena liftom i zatvorenim bazenom, a dvorište gotovo i da nema. Fotografije unutrašnjosti kuće vrlo su retke. Na onim malobrojnim vidi se samo deo u kom Ražnatovićeva prima goste u svečanim prilikama. Reč je o prostoru koji izgleda kao restoran srednje veličine, sa stolovima i stolicama sa belim presvlakama. Prostorom dominiraju ogromni mermerni stubovi i gipsani radovi u velikim količinama. Glavni izvor svetla je tavanica sa krovnim prozorima. Očevici kažu da se pored ove prostorije nalazi kuhinja, koja po veličini i opremljenosti može da zadovolji potrebe profesionalnog restorana, a najverovatnije je reč o prostoru koji je svojevremeno dograđen i u kom se nalazila Arkanova poslastičarnica „Ari“. Šta se nalazi u ostatku kuće, nije poznato, ako se izuzme jedna izjava Cecine sestre Lidije Veličković-Ocokoljić u kojoj pominje trosed u dnevnoj sobi. Osim vile u Ljutice Bogdana, Ražnatovićeva poseduje i kuću na Kipru, koja je u medijskim izveštajima opisana ili kao vila ili kao skromna vikendica, u zavisnosti od povoda za pisanje.
Fetišizaciji slučaja Svetlane Cece Ražnatović u danu kada je Viši sud prihvatio nagodbu između nje i Tužilaštva, doprineo je modni kreator Saša Vidić, izjavom za magazin „Hello“ u kojoj kaže da je specijalno za ovu priliku kreirao garderobu za njeno pojavljivanje pred sudijom: „Ceca će se na toj formalnoj varijanti pojaviti u mom kostimu, jednoj formalnoj varijanti prilagođenoj za takve prilike. Nakon toga Ceca planira da se potpuno povuče, kada ćemo zajedno krenuti da osmišljavamo kreacije za njeno novo scensko pojavljivanje i album“, rekao je Vidić. Ražnatovićeva se u sudu pojavila u belom odelu koje su činili sako bez revera sa velikim manžetama, kaišem i zlatnim rajsferšlusom u kombinaciji sa zlatnim lancem i medaljonom oko vrata. Na jednoj od fotografija snimljenih ispred Palate pravde, vidi se Ražnatovićeva u ovoj odevnoj kombinaciji i sandalama sa otvorenim prstima (lak na noktima tamnocrven), dok se iza njenog levog ramena, na vratima suda jasno vidi znak koji pokazuje da je zabranjen ulaz u otvorenoj obući. U holu Palate pravde, dok je sa sestrom i advokatima čekala početak suđenja, Ražnatovićeva nijednog trenutka nije skinula naočare za sunce. U nekoliko navrata, Ceca je na aukcijama humanitarnog karaktera prodavala svoju odeću, svojevremeno je imala i butik u hotelu Interkontinental, pa eto objašnjenja zašto se skreće pažnja na njenu „sudsku“ odevnu kombinaciju.
Naslov teksta o nagodbi Svetlane Ražnatović sa Tužilaštvom uzet je iz njene pesme „K’o na grani jabuka“. Strofa pesme glasi:
„Da sam krala, krala sam,
Sve sam zvezde pokrala,
Prešlo mi u naviku,
Otkad sam bez tebe ostala…“
DOBILE PO NARUKVICU: Lindzi Lohan i…
Elektronska narukvica nije novost u svetu slavnih, bar kada je o Holivudu reč. Verovatno najslavnija televizijska domaćica na svetu, Marta Stjuart, osuđena je 2005. godine na pet meseci zatvora sa minimalnim obezbeđenjem, nakon malverzacija sa kupovinom deonica koje je počinila 2001. godine. Nakon pet meseci u pritvoru, Stjuartova je odlukom suda još šest meseci provela u kućnom pritvoru na svom imanju u Bedfordu, država Njujork. Odmah po izlasku iz zatvora, Stjuartova je priredila „onlajn žurku“, tokom koje je iz svoje kuće četovala sa fanovima. U razgovoru s njima, narukvicu je opisala kao „neudobnu i iritantnu“ i dodala da je s njom gotovo nemoguće vežbati. Marti Stjuart je bilo zabranjeno da pod bilo kakvim okolnostima skine narukvicu, koja je morala da naleže direktno na kožu, što joj je naročito teško padalo jer nije mogla da nosi najlon-čarape. Međutim, odlukom o šestomesečnom kućnom pritvoru, omogućeno joj je da radi od kuće i dozvoljeno joj je da odsustvuje iz svog doma 48 sati nedeljno, što je Stjuartova koristila za obilazak svojih firmi, pa čak i za televizijska gostovanja.
Mlada i posrnula starleta Lindzi Lohan prošle godine nosila je elektronsku narukvicu, međutim, ona nije bila namenjena kontroli kretanja, već nivoa alkohola u krvi. Nakon nekoliko incidenata koje je napravila pod dejstvom alkohola i opijata, Lohanova je uhapšena zbog vožnje u pijanom stanju. Sud je bio blag, pa nije dobila zatvorsku kaznu, ali je morala da obeća da će ostati „čista“, a narukvica je poslužila kao garant da će održati obećanje. I inače poznata kao trend seterka i jedna od najbolje stilizovanih mladih nada Holivuda, Lindzi Lohan je od narukvice napravila modni detalj. Ukrašavala ju je cirkonima, nalepnicama, lančićima, ispisivala na njoj protestne poruke, kao npr. „Orvel“ i tako od uređaja za kontrolu napravila modni detalj. Svojevremeno je planirala i da se slika gola, odnosno odevena samo u elektronsku narukvicu, ali ovu ideju nije realizovala.
…Marta Stjuart
Narodna pobuna posle tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu probudila je pravu stranu režima koji počinje sve doslednije da sledi izreku pripisanu Idiju Aminu, čuvenom afričkom diktatoru: Sloboda govora je garantovana, ali niko ne garantuje šta će vam se dogoditi posle tog govora
Šta se sve zameralo opoziciji? Jedni su tvrdili da pokušava da ubije gnev građana jer njeni delovi rade za Vučića. To je poznata teorija zavere, koja nekada zaista počiva, bar prividno, na dobrim argumentima. Ona je, međutim, možda ipak optimistična verzija naše političke scene. Pesimističnija je ona da je opozicija po difoltu nesposobna i budalasta, i da je predvode politički diletanti, što su tvrdili drugi kritičari. Čuli smo takođe da su odnosi među opozicionim čimbenicima tako dinamični, takoreći preokupirajući u borbi za lične pozicije, da stvarnost oko njih za njih postaje prilično nebitna
Kakve su veze Orbana i Vučića? Na čemu se sve zasniva njihova politička i ekonomska bliskost? Koji su kanali kojim putuje novac između dve zemlje? Šta se radilo, a koji su planovi najavljeni? Kakva su preplitanja između porodica Orban i Vučić? Koje sve mađarske firme osvajaju tendere po Srbiji? Konačno, šta sve nadgleda Utiber
Dovoljno je da tužilaštvo uzme pisana upozorenja inženjera Zorana Đajića, koji je radio kao konsultant za firmu Starting, a koji je ukazao da je stanje betona koje je video posle podizanja mermernih ploča veoma loše. Po zakonu, izvođač je morao istog časa da obavesti nadzor koji je mogao da zaustavi radove i na osnovu dopisa Đajića
Srpske vlasti stalno ističu da ih sa Kinezima vezuje “čelično prijateljstvo”. Krediti koje Srbija uzima od Kine predstavljaju se kao investicije. Malo šta se zna o tim kreditima, kao i o tome kakve posledice dužnici mogu da očekuju ako ne vrate novac. U javnosti se predstavlja da se širom Srbije sa Kinezima posluje i gradi zajednički od kanalizacije, preko Železare, rudnika, topionica, fabrika guma, delova auto-puteva i brze železnice, pa sve do gradnje projekata u vezi sa nacionalnim stadionom i Ekspom 2027
Sprski đaci su infinicirani očajem svojih roditleja, nezadovoljstvom nastavnika i bahatošću države. Sistem je truo, pa teško da će pare rešiti problem
Ne znamo i ne možemo da znamo da li je do prekida programa RTV-a došlo zbog akcije 14 minuta tišine ili slučajno. Ali to ne menja suštinu
Goran Ješić i ostali uhapšeni u Novom Sadu
Vučićevi politički zatvorenici Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
