
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Teško da postoji mnogo odrednica oko kojih bi većina odrasle populacije u Srbiji postigla konsenzus. Ipak, jedna je nesumnjiva: više od četiri petine odraslih (preko 15 godina) građana Srbije pije kafu. Ovo je rezultat najvećeg istraživanja koje je o fenomenu kafe i svemu što ga prati u oktobru 2002. godine sprovela agencija Strategic Marketing

Armija kafopija u Srbiji premašuje brojku od pet miliona duša. Ova populacija, bar kada je o ispijanju kafe reč, pokazuje priličnu dozu tradicionalizma. Što se navike o kojoj govorimo tiče, građanstvo u Srbiji mnogo je bliže početku šesnaestog veka, kada je u Beogradu otvorena prva kafana, nego čudima moderne tehnike. Čak 94 odsto konzumenata na pitanje „koju ste kafu pili juče“ odgovara da je pilo „tursku“. Ipak, kada već pominjemo naziv, valja priznati da se kafopijsko društvo u većini zalaže za preimenovanje tradicionalne „turske“ (27 odsto) u „crnu“ kafu (43 odsto). Posmatrano kroz redakcijski „presek“ u kome najmanja „šoljica“ za kafu premašuje zapreminu od 2 dl, zvučaće neverovatno, ali istraživanje pokazuje da 41,6 odsto kafopija koristi najmanje, tradicionalne šoljice za kafu. Tim najmanjim šoljicama obračunato, u Srbiji se dnevno popije u proseku čak 17.015.764 šoljice turske kafe.
Ko, gde, s kim, kada
Blizu tri četvrtine (73 odsto) kafe koja se tokom jednog dana popije u Srbiji skuvana je i popijena kod kuće, i to u društvu ukućana (39 odsto). Najviše kafe pije mlađa i srednja generacija, prosečno oko četiri dnevno. U restoranima i kafićima popije se svega 3 odsto ukupne dnevne količine kafe, a na poslu, fakultetu i u školi 13 odsto.

U dnevnoj potrošnji kafe postoje dve udarne tačke, lako objašnjive ako imamo u vidu jedno od najpoznatijih svojstava kofeina, glavnog sastojka kafe, koji stimuliše centralni nervni sistem. Najviše konzumenata kafu pije uz doručak (31 odsto), dok joj se 22 odsto predaje posle ručka. Jedanaest odsto onih koji u kafi uživaju uz večeru, kao i pet odsto onih koji joj se prepuštaju kasnije uveče kao da ne mare mnogo za upozorenje da kafa može dovesti do nesanice.
Jedan od zanimljivih rezultata istraživanja kaže da su za kupovinu kafe u Srbiji najčešće zadužene žene, u čak 83 odsto slučajeva. Uglavnom se kupuje količina veća od 100, do 200 grama (44 odsto slučajeva), dok se u 36 odsto slučajeva kupovina završava na 100 grama kafe, ili čak manje.
Verni domaćim kafama
Kad je reč o markama kafe koje se u Srbiji kupuju, upadljiva je vernost domaćim markama. Na pitanje da li ste u prethodnih mesec dana pili strane marke turske kafe, tek 14 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno. Od stranih marki koje su ipak srkutali ispitanici Strategic Marketinga 27 odsto probalo je Alvorado, 21 odsto Bon campo, dok je jedna petina pila Franck.

Davno je prošlo vreme kada je tržištem dominirala manje-više jedna marka domaće kafe, a kupovina kod potrošača izazivala eventualnu nedoumicu u pogledu količine koja se kupuje. Današnji konzumenti kafe suočavaju se sa zaista velikim izborom. Na pitanje ispitivača da nabroje marke crne kafe koje im padnu na pamet, najveći broj ispitanih (46 odsto) prvo je pomenuo Grand kafu. Na drugom mestu je Don kafa (23 odsto), treća je C kafa (10 odsto), a svaku od ostalih navedenih vrsta istaklo je u prvi plan manje od 2 odsto ispitanih. Na sličan način kotiraju se kafe i kada je reč o odgovoru na pitanje koju ste vrstu kafe pili juče. Prvoplasiranu kafu Grand Gold pilo je 43,7 odsto ispitanih, a drugoplasiranu Don skoro upola manje – 22,6 odsto. Kafe iz različitih privatnih pržionica zauzimaju treće mesto sa 12,6 odsto konzumenata, a na četvrtom mestu je C kafa (4 odsto). Rezultati istraživanja jasno pokazuju čvrstu vezu između potrošnje određene marke kafe i percepcije kvaliteta. Odgovori na pitanje koju marku turske kafe smatrate najkvalitetnijom ponovo izbacuju na prvo mesto Grand (47 odsto), drugoplasirana Don kafa ima 27 odsto, dok se C kafa još jednom našla na trećem mestu sa 12 odsto odgovora ispitanika.

Liderska pozicija osigurana je Grandu i kada je reč o reklamama. Od svih reklama za kafu, više od polovine ispitanih prvo se seti Grandove (55 odsto), na drugom mestu je ponovo Don kafa (27 odsto), dok reklama C kafe ponovo drži visoko treće mesto (7 odsto ispitanih). U vodeću trojku samo se jednom umetnula De nic kafa, i to kada je reč o ocenama koje su konkretne reklame za kafu dobile. Dve Grandove reklame ponovo vode. Reklama sa Milenom Dravić i Draganom Nikolićem je najbolje ocenjena (4,24 odsto), sledi je reklama sa Radetom Šerbedžijom i Draganom Nikolićem (4,18), dok je treća reklama za De nic kafu, sa Sekom Sabljić kao vračarom („Nešto si tela“) u glavnoj ulozi (ocena 4,15 odsto).

Istraživanje o kome je reč pokazuje između ostalog da vreme majušnih pržionica koje opstojavaju skoro u kućnoj radinosti polako prolazi. I dok se one još uvek ponegde bore za opstanak, „veliki“ grabe napred grandioznim koracima. U prilog ovome govori i sve veći broj reklama za kafu sa kojima se svakodnevno srećemo. Imajući na umu i nedavnu tvrdnju američkih naučnika da bi neki sastojci kafe uskoro mogli biti upotrebljeni u lečenju srčanih bolesti i nesanice, moglo bi se zaključiti da je vreme kafe tek pred nama.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve