
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima

Ukoliko na predstojećim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobedi koalicija DPS–SDP i ukoliko zemlje domaćini daju agremane, već se zna ko će biti crnogorski ambasadori u državama bivše Jugoslavije. Iako zvaničnici iz crnogorske vlasti demantuju da postoji dogovor o ambasadorima Crne Gore, upućeni u diplomatsku kombinatoriku tvrde da je dogovor o naimenovanjima diplomata postignut zbog izuzetne važnosti koju Podgorica pridaje odnosima sa bivšim jugoslovenskim republikama.
Bilo kako bilo, novinari su već dali agreman za Anku Vojvodić, predsednicu Opštine Bar, a da li će ova rođena Beograđanka zaista biti prvi diplomatski predstavnik Crne Gore u Srbiji posle Lazara Mijuškovića, znaće se uskoro.
Inače, u Crnoj Gori ima viška diplomata jer se posle osamostaljenja Crne Gore Ministarstvu inostranih poslova prijavilo sedamdesetak funkcionera koji su kao predstavnici Crne Gore radili u Ministarstvu spoljnih poslova bivše državne zajednice. Ovom broju treba dodati i veći broj zaslužnih političara, „novih diplomata“, koji frakove i cilindre dobijaju posle izbora kao deo pobedničkog plena. S druge strane, upozoravaju upućeni, realno je da Crna Gora može da finansira oko 15 diplomatskih predstavništava, iako je crnogorska vlada planirala dvostruko više.
Srbija i Crna Gora uspostavile su diplomatske odnose posle posete kralja Aleksandra Obrenovića Cetinju 1897. godine i to na nivou zastupništva. U zgradi srpskog poslanstva u Cetinju, na Trgu kralja Nikole, rodio se Aleksandar, drugi sin Petra Karađorđevića, budući jugoslovenski kralj Ujedinitelj. Prve tri godine života proveo je u toj kući na Cetinju. Danas se u zgradi nekadašnjeg Srpskog poslanstva nalazi Etnografski muzej. Ukazom kralja Nikole 19. oktobra 1913. za diplomatskog predstavnika Crne Gore u Srbiji akreditovan je Lazar Mijušković. Ambasada se nalazila u Beogradu, u Ulici Svetog Save broj 41.
Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima.
Anka Vojvodić je rođena u Beogradu 24. juna 1951. kao jedno od sedmoro dece narodnog heroja generala Petra Vojvodića u vreme kada je njen otac bio u Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova SFRJ. Odrasla je u elitnom beogradskom naselju Dedinje gde je i pošla u školu, ali se ubrzo odselila u Bar.
Pravni fakultet u Podgorici završila je vanredno i diplomirala 1978. godine. Bila je rukovodilac opšte i pravne službe SIZ-a stanovanja i komunalnih delatnosti Opštine Bar od 1979. do 1988. godine, a potom krivični sudija Osnovnog suda Bar. Za predsednicu tog suda izabrana je 2000. godine, a predsednik je i Skupštine centra za obuku sudija Crne Gore. Jedno vreme bila je savetnica saveznog sekretara za rad, zdravstvo i socijalno staranje SRJ. U njenoj biografiji objavljenoj na sajtu opštine Bar piše da je ekspert Asocijacije ABAA-SELI (Udruženje advokata SAD) i ekspert Saveta Evrope za edukaciju sudija u oblasti evropske konvencije o ljudskim pravima.
Udata je i ima četvoro dece, od koje dvoje studiraju u Beogradu, a dvoje su u inostranstvu. Udata je za poznatog barskog stomatologa Milenka Mima Vukotića. Zanimljivo je da je pre studija radila kao zubotehničar upravo u Vukotićevoj ordinaciji.
Iako Anka Vojvodić nije član nijedne partije, izabrana je za prvu damu Opštine Bar na predlog DPS-a februara 2003. godine. U Baru je poznato da je bliska DPS-u i „žena od poverenja“ Mila Đukanovića. Pre dve godine zbog gradonačelnice Anke Vojvodić zavadili su se koalicioni partneri DPS i Socijaldemokratska partija. Socijaldemokrate su tražili njenu smenu, u tome nisu uspeli i SDP je u Baru iz vlasti otišao u opoziciju. To joj SDP nije oprostio i tražili su da na predstojećim izborima ne bude kandidat DPS-a za gradonačelnika. Đukanović je pristao i odlučio da se ona pošalje za ambasadorku u Beograd.
Politički protivnici često su je navodili kao jedan od primera postojanja potencijalnog konflikta interesa u Crnoj Gori. Naime, potpredsednica barske opštine je njena sestra Branka Nikezić. Zameraju joj i da voli da putuje, o državnom trošku, zbog čega su je nazvali „šoping-dama prvog reda“.
Anka kaže da bi za nju „mesto ambasadora u Beogradu bilo znak velikog povjerenja, izuzetan kompliment i moje iskreno i veliko zadovoljstvo“.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve