Pretnje ubistvom očigledno potiču od izjave koju je naš novinar Miloš Vasić dao 27. jula radio-stanici Slobodna Evropa. Na pitanje kako komentariše izjavu Siniše Vučinića da je upravo osnovao „Srpski četnički pokret Republike Srpske“ u Trebinju, na „Osnivačkoj skupštini“ gde je bilo „sto ljudi“, a sa namerom da „vaspitaju deset hiljada mladih četnika“, Miloš Vasić izrazio je određene rezerve. Rekao je da mu je Siniša Vučinić poznat još iz ranih devedesetih godina, kada je držao antisemitske govore po Beogradu; da mu je poznata karijera tog gospodina – od radikala do JUL-a i „udruženja Sloboda“, pa do neke „stranke levice“ – zaključno sa krivičnim delom oružanog otpora iz noći hapšenja Slobodana Miloševića, za šta mu se još sudi, mada traljavo. Vasić je Vučinića procenio kao „seoskog ridikula“ tj. budalu na vezi kod svih Službi. Jedino tako se dade objasniti okolnost da je još na slobodi. Onda su istoga dana, 28. jula, redakcijama „Glasa srpskog“ iz Banje Luke i „Vremena“ stigli telegrami sa „izrazima saučešća“ zbog „smrti vašeg novinara Miloša Vasića“. Uzgred, to nije prvi put da je vest o smrti Miloša Vasića stigla donekle preuranjeno; isto se desilo početkom 1999, tokom drame oko Vučićevog Zakona o informisanju (zna se ko je taj telegram poslao).
Indikativno je da se g. Vučinić otvoreno hvališe svojim učešćem u zaveri za ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Nadležni organi obavešteni su o ovim pretnjama ubistvom novinaru „Vremena“ Milošu Vasiću i narodnom poslaniku Skupštine Srbije Žarku Koraću, mada nije jasno zbog čega se preti predsedniku SDU-a.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!