S punim pravom treba oštro kritikovati poslednjih deset godina vladavine Srpske napredne stranke, koja nas je dovela ovde gde jesmo. Svoj deo odgovornosti imaju i prethodne vlasti, koje su u poslednjih 30 godina propuštale priliku da se reši ovo pitanje, svaki put uz sve gore pozicije Srbije i srpske zajednice na Kosovu. Međutim, naše nezadovoljstvo prema tome kako se ova zemlja vodi, sa sve manje demokratije i sve više zarobljenih institucija, sa cvetanjem korupcije i kriminala, ne može biti razlog da se evropsko-američki Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova ne prihvati
Natan Albahari PSGfoto:privatne Sajt PSG…
Čitajući razne analize i slušajući komentare iz različitih uglova na evropski, ili bolje rečeno na evropsko-američki Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, stiče se utisak da postoji mogućnost da se dokument suštinski izmeni i da čak, bez previše brige, može i u potpunosti da se odbaci, jer će se nekad doći do boljeg rešenja.
Mislim da je ovakav pristup kako štetan i neiskren prema biračima i građanima Srbije tako i činjenično pogrešan budući da je jasno rečeno da promena ovog dogovora – nema. Ovo naročito važi u situaciji kada ovakve poruke stižu iz redova političkih aktera koji sebe vide kao proevropske. Kao da se ne razume trenutno geopolitičko stanje u svetu i gde se Srbija nalazi. Ovo nije predlog koji su smislili birokrate u nekom ministarstvu i stavili na sto uz razne druge opcije, pa sada mi možemo da biramo šta nam se dopada ili ne. Taj voz je odavno prošao. Ovo je predlog iza koga su stale najmoćnije sile iz dela sveta kome i mi želimo da pripadamo – nazovimo ga Zapad, Evropa ili Evro-atlantski; naše mesto je tu, a sve države koje čine taj prostor stale su iza ovog predloga.
U ovim okolnostima, reći “ne” opet nas vraća u period u kome je Srbija pravila istorijske greške, a iz kojih se još uvek izvlačimo. To mora da bude jasno svim građanima Srbije, a politički akteri ne bi smeli da prikrivaju ovu činjenicu od javnosti.
S punim pravom treba oštro kritikovati poslednjih deset godina vladavine Srpske napredne stranke, koja nas je dovela ovde gde jesmo. Svoj deo odgovornosti imaju i prethodne vlasti, koje su u poslednjih 30 godina propuštale priliku da se reši ovo pitanje, svaki put uz sve gore pozicije Srbije i srpske zajednice na Kosovu. Međutim, naše nezadovoljstvo prema tome kako se ova zemlja vodi, sa sve manje demokratije i sve više zarobljenih institucija, sa cvetanjem korupcije i kriminala, ne može biti razlog da se ovaj sporazum ne prihvati.
Ovaj sporazum se ne bavi uređenjem našeg političkog društva, kao ni političkog okvira i institucija, niti treba tim pitanjima da se bavi. Sporazum ima jasan okvir za budućnost Srbije – a to je Srbija kao deo evropske zajednice, kao buduća članica Evropske unije. A na nama ostaje kako ćemo se izboriti za promene i reforme koje moraju da dođu isključivo iznutra.
U ovom trenutku u preko 6000 zapadnih firmi u Srbiji radi preko 200.000 naših radnika. Mi nemamo more ili neograničeno rudno bogatstvo, pa ni dovoljan broj mladog stručnog kadra na kome bismo bazirali svoj ekonomski razvoj – ekonomija Srbije u potpunosti zavisi od investicija, i svaki, pa i najmanji poremećaj na ovom polju vodi nas u ozbiljne budžetske i razvojne probleme. Nemam nameru nikoga da plašim, ali to je činjenica koja mora biti jasna svim strankama i javnosti Srbije kada se određuju prema sporazumu koji je pred nama.
Umesto iracionalnog protivljenja sporazumu, koji ostavlja mogućnost da se učvrsti status srpske zajednice na Kosovu, treba da iskoristimo ovaj trenutak ako, naravno, dođemo do same implementacije, da postavimo temelje buduće Srbije, okrenute Zapadu i cementirane u političke i bezbednosne evropske strukture. Srbija, kao najveća zemlja u regionu, ima priliku da konačno postane pozitivan igrač na Balkanu. Umesto da nas se komšije plaše i gledaju kao pretnju, treba da pružimo ruku partnerstva i saradnje u oblastima koje bi olakšali život svih naših građana. Kao odgovorna regionalna sila, a kroz naše novouspostavljene savezničke odnose sa ključnim evropskim i evroatlantskim državama, imali bismo mogućnost da štitimo i branimo naše interese i status srpskih manjina i kulturnog nasleđa. Uz snažnu i integrisanu ekonomiju sa Evropom, zasnovanu na vladavini prava, slobodnom tržištu i zaštiti životne sredine, kao i sa ojačanom kulturnom scenom, Srbija bi imala pozitivnu uticajnu meku moć koju bi mogla da koristi i širi u regionu.
Mi danas bukvalno biramo svoju budućnost, kao i budućnost i sigurnost srpske zajednice na Kosovu, i fer je reći: ona će pre svega zavisiti od odluke u kom pravcu Srbija danas želi da krene.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!