Prva rafinerija biodizela u Srbiji gradi se u Šidu. Victoria Group je ušla u ovaj projekat, koji je po mnogo čemu značajan presedan u energetskoj slici Srbije. O planiranim rezultatima, rizicima i zakonskim problemima, kao i o tome šta država može da učini da bi stimulisala proizvodnju obnovljivih goriva u Srbiji, razgovarali smo sa Veroslavom Jankovićem, direktorom za investicije i razvoj kompanije Victoria Group.
VEROSLAVJANKOVIĆ: Završetak biodizel rafinerije i puštanje u rad očekuje se u drugoj polovini januara, a pravu proizvodnju očekujemo od proleća 2007. Kapacitet biodizel rafinerije je 100.000 tona godišnje, ukupna vrednost investicije je oko 20 miliona evra, a projekat se finansira delom iz sopstvenih sredstava, delom iz bankarskog kredita. Još nismo dobili nikakvu pomoć od države, za razliku od država u okruženju, gde država subvencionira kredite, finansira studije, isplativosti itd… Jednostavno, prepušteni smo u svim ključnim stavkama sami sebi.
– Cena poljoprivrednih proizvoda koji se ne koriste u prehrambenoj industriji i kreacija novih tržišta;
– Raspoloživost obradivih površina za setvu uljanih kultura i konkurentna potražnja za tim površinama;
– Poreske olakšice namenjene proizvođačima sirovina, proizvođačima biodizela, kao i obezbeđivanje logistike neophodne za plasman biodizela kao proizvoda;
– Promotivni eksperimenti sprovedeni na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Victoria Group je počela promotivne eksperimente i poznato je da je tokom proleća vrlo uspešno okončano testiranje upotrebe biodizela u Gradskom saobraćajnom preduzeću u Beogradu, a u toku su pripreme testova u GSP-u Novi Sad i Subotica, kao i na kamionima Sojaproteina;
– Jasno učešće države na duže staze kroz uspostavljanje zakonodavnog okvira, politike subvencija, dugoročne strategije o upravljanju energetskim resursima.
Mi se nadamo da će se većina ovih preduslova uspešno realizovati do završetka rafinerije biodizela u Šidu.
I pored velike ekspanzije investiranja u biodizel, bioetanol i druge obnovljive izvore energije, skoro je sigurno da Evropa neće uspeti u potpunosti da ostvari zacrtane ciljeve: 5,75 odsto biogoriva do 2010, što je preko 18 miliona tona. Razloga ima više, a jedan od najvažnijih je što proizvođači opreme i inženjering kuće nisu u stanju da odgovore ogromnoj tražnji nastaloj izgradnjom desetina biodizel rafinerija širom Evrope. Pošto mi imamo najsavremeniju tehnologiju i sam kvalitet biodizela biće u potpunosti u skladu sa najvišim EN 14214 standardom. Mi već imamo predloge ugovora za otkup 60 odsto godišnje proizvodnje i izvoz u zemlje EU-a. Naš plan je da u prvoj godini proizvedemo oko 60.000 tona biodizela, u drugoj godini 80.000 tona, a već od treće godine da radimo punim kapacitetom. Računamo na plasman u javnom prevozu, pre svega gradskom zbog ekoloških prednosti, redukcije emisije štetnih gasova od 70 odsto, smanjenog nivoa buke… Deo plasmana ići će u poljoprivredu, zato što organska proizvodnja podrazumeva upotrebu biogoriva, dok će deo proizvodnje biodizela biti plasiran domaćim i stranim špediterskim kućama. Očekujemo da nam značajan kupac budu rafinerije i uvoznici nafte zbog toga što se biodizel koristi i kao aditiv klasičnom dizelu. U planu je i prodaja standardizovanog biodizela B100 na svim važnijim putevima u Srbiji, kroz postojeću mrežu.
Ono što se hitno mora uraditi jeste ratifikacija Kjoto sporazuma, donošenje podzakonskih akata prema zakonu o energetici, uvođenje minimalnih tarifa za električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, kao i usklađivanje propisa sa direktivama EU-a. Takođe, najmanje što država može da uradi za kompanije koje investiraju u obnovljiva goriva jesu poreske olakšice, pošto u potpunosti snosimo sve rizike, počevši od finansijske konstrukcije, do plasmana goriva. A posao povećanja udela obnovljivih goriva u Srbiji nije naša lična stvar. To bi morao biti pre svega strateški interes države, koja bi jednostavno mogla da se ugleda na sve ostale države u regionu i svetu, i ozbiljno finansijski podrži industriju obnovljivih goriva koja je kod nas u nastajanju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bolji i lepši datum od 15. februara kragujevački studenti nisu mogli da odaberu za veliku blokadu ovog grada. Sve je u tom izboru savršeno. I vreme i mesto i višestruka simbolika koju Sretenje, Dan državnosti i Kragujevac nose kad se povežu
Kuda se to uputila Srbija? Koji je izlaz iz ove krize? Šta treba da se desi da tužilaštvo sasluša Aleksandra Vučića koji je javno tvrdio da zna ko je počinio krivično delo bespravnog rušenja u Hercegovačkoj ulici i time počinio krivično delo prikrivanja počinioca krivičnog dela? Drugim rečima: koliko bi pritisak u društvu morao da poraste da ova vlast pristane na vladavinu prava koja bi značila njeno razvlašćenje
Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu
Nastavnici, advokati, glumci i drugi radnici prekidaju posao, studenti su u stalnoj blokadi fakulteta i ulica, a demonstrira se i u najtvrđim uporištima Srpske napredne stranke. Dok se Vučićev karavan seli iz grada u grad, protesti ga prate u stopu. Šta se do sada zaustavilo i gde sve to vodi
“Blokade imaju sve odlike organske promene – promene koja je čista, samonikla i originalna. U takvim okolnostima, teško da je bilo kakva podrška sa strane potrebna da se protest pretvori u političku promenu. Najveća snaga ovog protesta su čvrsti zahtevi. Protest je čist i neinstrumentalizovan. Štaviše, i onaj koji bi pokušao da ga instrumentalizuje, ne zna kako bi to uradio. Zato će svi međunarodni faktori čekati da vide razrešenje situacije i nakon njega zauzeti nove pozicije”
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!