Prva rafinerija biodizela u Srbiji gradi se u Šidu. Victoria Group je ušla u ovaj projekat, koji je po mnogo čemu značajan presedan u energetskoj slici Srbije. O planiranim rezultatima, rizicima i zakonskim problemima, kao i o tome šta država može da učini da bi stimulisala proizvodnju obnovljivih goriva u Srbiji, razgovarali smo sa Veroslavom Jankovićem, direktorom za investicije i razvoj kompanije Victoria Group.
VEROSLAVJANKOVIĆ: Završetak biodizel rafinerije i puštanje u rad očekuje se u drugoj polovini januara, a pravu proizvodnju očekujemo od proleća 2007. Kapacitet biodizel rafinerije je 100.000 tona godišnje, ukupna vrednost investicije je oko 20 miliona evra, a projekat se finansira delom iz sopstvenih sredstava, delom iz bankarskog kredita. Još nismo dobili nikakvu pomoć od države, za razliku od država u okruženju, gde država subvencionira kredite, finansira studije, isplativosti itd… Jednostavno, prepušteni smo u svim ključnim stavkama sami sebi.
– Cena poljoprivrednih proizvoda koji se ne koriste u prehrambenoj industriji i kreacija novih tržišta;
– Raspoloživost obradivih površina za setvu uljanih kultura i konkurentna potražnja za tim površinama;
– Poreske olakšice namenjene proizvođačima sirovina, proizvođačima biodizela, kao i obezbeđivanje logistike neophodne za plasman biodizela kao proizvoda;
– Promotivni eksperimenti sprovedeni na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Victoria Group je počela promotivne eksperimente i poznato je da je tokom proleća vrlo uspešno okončano testiranje upotrebe biodizela u Gradskom saobraćajnom preduzeću u Beogradu, a u toku su pripreme testova u GSP-u Novi Sad i Subotica, kao i na kamionima Sojaproteina;
– Jasno učešće države na duže staze kroz uspostavljanje zakonodavnog okvira, politike subvencija, dugoročne strategije o upravljanju energetskim resursima.
Mi se nadamo da će se većina ovih preduslova uspešno realizovati do završetka rafinerije biodizela u Šidu.
I pored velike ekspanzije investiranja u biodizel, bioetanol i druge obnovljive izvore energije, skoro je sigurno da Evropa neće uspeti u potpunosti da ostvari zacrtane ciljeve: 5,75 odsto biogoriva do 2010, što je preko 18 miliona tona. Razloga ima više, a jedan od najvažnijih je što proizvođači opreme i inženjering kuće nisu u stanju da odgovore ogromnoj tražnji nastaloj izgradnjom desetina biodizel rafinerija širom Evrope. Pošto mi imamo najsavremeniju tehnologiju i sam kvalitet biodizela biće u potpunosti u skladu sa najvišim EN 14214 standardom. Mi već imamo predloge ugovora za otkup 60 odsto godišnje proizvodnje i izvoz u zemlje EU-a. Naš plan je da u prvoj godini proizvedemo oko 60.000 tona biodizela, u drugoj godini 80.000 tona, a već od treće godine da radimo punim kapacitetom. Računamo na plasman u javnom prevozu, pre svega gradskom zbog ekoloških prednosti, redukcije emisije štetnih gasova od 70 odsto, smanjenog nivoa buke… Deo plasmana ići će u poljoprivredu, zato što organska proizvodnja podrazumeva upotrebu biogoriva, dok će deo proizvodnje biodizela biti plasiran domaćim i stranim špediterskim kućama. Očekujemo da nam značajan kupac budu rafinerije i uvoznici nafte zbog toga što se biodizel koristi i kao aditiv klasičnom dizelu. U planu je i prodaja standardizovanog biodizela B100 na svim važnijim putevima u Srbiji, kroz postojeću mrežu.
Ono što se hitno mora uraditi jeste ratifikacija Kjoto sporazuma, donošenje podzakonskih akata prema zakonu o energetici, uvođenje minimalnih tarifa za električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, kao i usklađivanje propisa sa direktivama EU-a. Takođe, najmanje što država može da uradi za kompanije koje investiraju u obnovljiva goriva jesu poreske olakšice, pošto u potpunosti snosimo sve rizike, počevši od finansijske konstrukcije, do plasmana goriva. A posao povećanja udela obnovljivih goriva u Srbiji nije naša lična stvar. To bi morao biti pre svega strateški interes države, koja bi jednostavno mogla da se ugleda na sve ostale države u regionu i svetu, i ozbiljno finansijski podrži industriju obnovljivih goriva koja je kod nas u nastajanju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čak i ako bismo ono što se u Zaječaru i Kosjeriću zbilo u nedelju nazvali pobedom režima i porazom opozicije, odnosno studentsko-građanskog pokreta – neophodno bi bilo tim terminima, radi istinitosti i autentičnosti, dodati atribute. Pre svega, u pitanju je katastrofalna pobeda SNS-a, koja označava da “vučićevci” polako ali sigurno odlaze u ropotarnicu istorije i da uveliko trče počasni krug u kojem nikakve počasti nema, niti će je biti. Koje su još poruke ovih izbora? I šta iz njih možemo da naučimo
U nedelju 8. juna, u Kosjeriću su se sukobile studentska i naprednjačka lista. Odatle sam izveštavala tokom čitavog izbornog dana. Nekoliko minuta posle ponoći nepoznati ljudi, najverovatnije bliski Srpskoj naprednoj stranci, izbušili su gume na mom automobilu i oštetili mi retrovizore. Zato ovo neće biti klasična reportaža
Intervju: Prof. Tanasije Marinković, Pravni fakultet u Beogradu
“Mislim da je pogrešno ignorisati Vučića, praviti se da je već pao i da je izgubio svaku pamet. Kod njega se prepliću racionalno i iracionalno. I jedno i drugo je jako, i zato se svi odgovorni delovi društva moraju ujediniti i organizovati da bi se on smenio na zakonit i demokratski način. Taj pristup nije u suprotnosti s parolom ‘Nisi nadležan’. Ponosan sam na srpske studente koji su imali dovoljno znanja ili, bolje reći, osećaja da shvate koliko njega, malignog narcisa, taj stav pogađa”
Stigla je nova direktiva Vođe – pobunjene studente i građane proglasiti fašistima i nacistima. I esenesovci čine to s puno entuzijazma. Ipak, postoje dva ozbiljna problema. Prvi je što su pobunjeni srpski studenti i građani pojava koja je od fašizma daleko onoliko koliko se to uopšte može biti. Drugi je što upravo SNS u dobroj meri neguje mnoge odlike fašizma
“Ako je arhitektura refleksija vremena i društva u kome nastaje, kada pogledamo oko sebe, po svemu sudeći, predstoji nam ogroman put do ozdravljenja. Ako je uopšte u našem slučaju i moguć, s obzirom na to da smo u civilizacijskom razvoju preskočili i čitave epohe”
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!