Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
KOREOGRAFIJA: Demonstracija borilačkih veština… / foto: a. anđić
Ministar Ivica sve pozdravi sa svoj završni pozdrav, dade diskretan aplauz Patrijarhu, krenu na tribinu, tribina se diže na noge, pope se na najviše mesto, sede između Cvetkovića, koji je mirno sedeo u ćošku, i Najstarijeg Zaharija
Mnogi su sa osobitim zanimanjem očekivali ovogodišnje postrojavanje u Makišu, da se vidi kako funkcioniše i funkcionira najavljena kohabitacija i ostalo razumevanje na najvišem nivou. Međutim, Tadića, koji je tako predsednički dominir’o prethodnih godina, ne bilo, ne bilo ni ostalih – izuzimajući Cvetković Mirka u VIP ćošku, posredno i Đilasa, koji posl’o „rumenka“ – DS časnika i časnica. Ne bilo ni Predsednik Tome, koji „genetski navijen“ na to postrojavanje, zato bio unjega Izaslanik, Patrijarh sa svoj Direktor, LDP Čeda sa svoj Milić, Megatrend Mića bez svoje doktorice, nekoliko linija SPS dužnosnika i dužnosnica, Galija Nešo, Generalni inspektor Božović, gospodin Palma, gospodin Krkobabić Prvi, gospodin Zaharije Najstariji… i naravno bio Ivica opet od mene sve zavisi Dačić.
NAJZAD PLAVUŠA: Ali ajmo po redu: ulaz u Nastavni centar Makiš, punkt policije, taj detektor, žandarmerija u crne majice i crne beretke, na ulazu i džipovi, za ko ‘oće besplatan sladoled, vele poklon grada Beograda, ima samo „rumenko“, dobar „rumenko“, ‘ladan. Kad se to prođe, fudbalsko igralište, tribina sa krovom, VIP ložama. Novinar uzme obrati pažnju, sedala za VIP goste u crvene i plave presvlake, na svako sedalo ime, ima Dijana Vukomanović, Petar Škundrić, Novica Tončev, Dušan Bajatović, Mile Ilić, onaj Megatrend Mića Jovanović…
Uto vatrogasci uzeše zalivaju šljaka stazu, voditeljski par, iz redovnog sastava policije, da se navežbava u koordinaciji, novinar dozvoli sebi da primeti da voditeljka jeste naočita, ali neje plavuša ko prošle godine. Zaduženi za protokol i ispravljanje novinarskih zabluda rekoše da voditeljka ista, upriličiše i novinara predstavljanje. Vidi novinar grešku, voditeljka ista, srebrno srce na srebrni lanac, samo farba frizure druga. Dakle, žensko iz redovnog sastava, cipelice bele, a haljina lahka. Jošte haljinica lahka pod grudi crnom trakom povezana, a ozgo, do tu povezanu traku, sitna bela bluzica. A frizura, frizura taze, i u bolji koja nije plava.
Novinar uze dalje gleda, tribina još takoreći prazna, gore dva stiropor grba policije, ispred, na terenu, providna govornica sa metalnim MUP znakom na crveni itison postamentu… Izađoše MUP jedinice, stadoše u liniju, Policijski orkestar u belom zauze mesto na atletskoj stazi. Gore u VIP ložama samo prosvetni ministar Obradović, visoki Jusufspahić uš’o u diplomate, pristigli Specijalni tužioci, sekretar Skupštine Odalović. Niže, na ta VIP sedala, pristig’o onaj Megatrend Mića koji, bez svoje doktorantkinje i doktorice, seda na Mića Jovanović stolicu, u lahkom prugastom sakou, priličnom nenastavnim aktivnostima, rektorski upoznaje SPS liniju stolica, „nije loše, guram nekako“. Novinar Gore opazi i Inspektor Božovića koji pozdravlja tužioce, u SPS redu, do Škundrić Petar, mlada SPS potpredsednica, najzad plavuša, Dijana Vukomanović. Novinar zadrža pažnju, u takoreći prvo SPS žensko džepovi na pantalone na odzada i odspreda šniranje, neka dekorativna bluza, burma na desnom malom dekorisanom prstu, to tako sposobno da miriše do atletske staze. To i tako žensko izvadi bolbone, Škundrić Petar spremno prihvati bolbone, džentlmenski posluži bolbona vlasnicu, uze bolbonu i sam.
VIP lože uzeše da se pune, gore Jovanović Čeda sa svoj Milić Nenad, gore Krkobabić Prvi, Najstariji Zaharije, načelnik Generalštaba Diković, direktor policije Veljović, u ćošku centralne lože predsednik Vlade Cvetković Mirko… jedino nema gospodin Tadić, koji poslednjih godina u Makišu tako dominir’o, i nema gospodin predsednik Nikolić Tomislav, za koga vele da „genetski navežban“ na to postrojavanje i deljenje četnički vojvoda i niži činova.
Uto se kod desne korner zastavice, kan’o uvijek, pojavi takoreći policijski generalisimus, ministar policije Dačić Ivica. Dok se Dačić Ivica, tako kod kornera, pozdravlj’o sa prisutni oficiri, atletskom stazom, pre svih, stiže Patrijarh, sa svoj direktor Patrijaršije Stojadin. Patrijarh sede u donje redove, Jedan viknu, Zbor, direktor Veljović turi šapku na glavu, po ošišanu travu, temeljno krenu ošišani, sa skraćene šiške koje su išle više u desnu stranu, Dačić Ivica. Primi raport, pa temeljno nastavi sa samo jednim prikopčanim dugmetom na sjajnom sakou koji je vukao na crno. Dojde Ivica do kraja postrojenih jedinica, pokloni se zastavi, pa se vrnu tačno do sredine, otkopča ono dugme na sjajnom sakou koji je vukao na crno, pa on reče jedinicama Zdravo, a jedinice odgovoriše, Zdravo! Ondak Dačić Ivica se okrete, krenu na tribinu, tribina se diže na noge, Dačić Ivica sede u donje redove, do Patrijarh i u njega direktor Stojadin.
LJUDI, ODO: Javiše se voditeljka i voditelj iz redovnog MUP sastava, novinar zapisa, Da omogućimo bezbrižan život, protiv svih oblika ugrožavanja, organizovanog kriminala i terorizma… Policija je servis svojih građana… Gore, u VIP odaje, onaj SPS Ružić se napakova do Čede, gospodin Palma, u crne radne odore, do Ružića… Nebom prođoše helikoptera tri noseći Srbije zastavu, za govornicu providnu stade sami Dačić Ivica, pri’vati se govornice, pozdravi sve redom, poštovani diplomatski kor, pa se ministarski et državnički reče, Borba koju je Srpska žandarmerija vodila sa Turskom vojskom kod Čukur česme 1862… posle toga su Turci isterani iz Beograda… MUP je dao veliki doprinos i u odbrani Srpskog naroda tokom 90-ih, kada je Srpski narod bio napadnut… Spomenik na Čukur česmi je pre nekoliko godina srušen, i prodat otpadu, isto tako kao što neko sme i ume da razbija istoriju, isto tako postoje neki koji smeju da razbijaju i prodaju našu zemlju… Dozvolite mi da izrazim veliko zadovoljstvo što sam se nalazio četiri godine na čelu policije i ministarstva, koje je od strane građana ocenjeno kao najbolje ministarstvo, a takođe od strane građana, posle SPC, policija je najbolje ocenjena državna institucija… Dozvolite mi da danas pozdravim i Specijalnog izaslanika predsednika Republike Tomislava Nikolića, policijskog generala Milorada Simića, i da kažem, bez obzira na političke opcije, uloga policije je da štiti i brani zemlju i narod, partija ima mnogo, a Srbija je samo jedna… U to ime vas pozdravljam, dozvolite da kao i uvek na kraju kažem, Živela Srbija!
Javi se voditeljski par, Ministar će dodeliti Patrijarhu plaketu MUP-a Najvišeg reda. Izađe Patrijarh, ministar Ivica mu dodeli plaketu Najvišeg reda, stade iza Patrijarha, a ovaj, u mikrofon reče, Hvala gospodinu Ministru na ovoj Veličanstvenoj plaketi dodeljenoj meni kao patrijarhu SPC… Završi se i to, ministar Ivica dade diskretan aplauz, krenu uzbrdo uz tribinu, tribina se diže, Dačić sede na najviše mesto, između Cvetkovića, koji je mirno sedeo u ćošku, i Najstarijeg Zaharija.
Postrojene jedinice odoše, voditeljka i voditelj najaviše specijalne vežbe, bi da specijalne jedinice budu u akciji opservacije laboratorije za proizvodnju opojnih droga, sve zapleniše i demontiraše, voditeljski par zatraži aplauz za pripadnike Protivterorističke jedinice, koja jedina takva u regionu. Bi vežba zaštite ličnosti na javnom skupu, pobacaše teroriste i odoše, bi desant užadima iz helikoptera, tehnikama delfer i grozd, novinara uzmu bole noge od to stajanje, uspe dojde do VIP sedala, spusti se tačno na ono na kome pisalo Mile Ilić. Nastaviše se vežbe, nastupi i SAJ, voditelji ih pozdraviše uz njihov pozdrav, Bog čuva SAJ, SAJ čuva Srbiju…
Nastupi Policijska brigada na visokorizičnom skupu, voditelji zatražiše, Pozdravimo jednim aplauzom pripadnike Policijske brigade, nastupiše vatrogasci, kad krenu Žandarmerija, to uze da štekće, na sve strane da se vije dim, ode Žandarmerija, voditelji zatražiše jedan aplauz za nastup Žandarmerije. Polaznici Policijske akademije se pobacaše po strunjači, polaznici Centra u Sremskim Karlovcima, sve vičući, Sss, Sss, prikazaše savladane borilačke veštine, nastupi Interventna jedinica, bi narandžastog i zelenog dima, priliku dobi od Leontinu dečji hor Čarolija, helikopter uze da leti i nadleće. Voditelji su sve prenosili, brišući let, 200 na sat, zaokret od 270 stepeni, blagim naklonom pozdravlja publiku…
Završi se helikopterski nastup, bi završni defile vozila koja se koriste pri svakodnevnom izvršavanju poslova i obaveza. Nasta razlaz, VIP gosti krenuše na zadnji izlaz, ministar Ivica izađe na teren pravo pred kamere, Jel’ Može, može, bez da bude pitan krenu, ništa Kosovo, pravo u sridu, Mi smo kao koalicija započeli razgovore sa DS, i očekujemo da se nastave… tema nije vezana za kadrovska pitanja… Pitan za prisustvo Jovanović Čede, odgovori da nisu važne ličnosti, već kako će Vlada raditi. Pređe teren, pa pravo u Tehnički zbor, ali ni ne okrenu se na Tehnički zbor, pozdravi prisutne na štandu Sindikata Srpske policije, primi kačket i majicu, produži do štanda Nezavisnog sindikata policije, tu se primače, uđe u slikanje, primače mu se službenica u dekolte roze bluzu, jedna plava pa visoka, sa kojom je slikanje zahtevalo pri’vatanje unje tankog struka, i sve tako i to, dok nije rek’o, Ljudi odo’, ne mogu više.
Onda ministar otiš’o pravo na koktel koji bio tu. Na koktel muzika Policijskog orkestra, suncobrani, ima svega, ima onaj Ružić sa njihovu potpredsednicu Dijanu, visoki Jusufspahić, Patrijarh sa svoj Stojadin, Čeda sa Milić, gospodin Palma sa priključeni Inspektor Božović… Ministar Ivica pozdravi Ličnog izaslanika od predsednik Tomislav, sa Patrijarh ode u unutrašnje odaje… Orkestar pređe na bluz, pa i taj džez, Galija Neša je bio sa kačket, ambasador Konuzin na crveni sok, poslužiše i pečurke na žaru, sir i riba uštipke, novinar pre ćevapi, drugi roštilj, uze se povlači. Osta sve u punom sastavu, visoki Jusufspahić, visoki Božović, do njega radno razdrljen gospodin Palma…
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve