Ogorčeni predsednik Republike Srpske pozvao je građane da kamenuju Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita jer RS ne priznaje “ovog turistu”. Međutim, u vreme kada su ga visoki predstavnici dovodili na vlast, Dodik je govorio drugačije: “Pravo je visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Vestendorp diskvalifikovao (smenio) Nikolu Poplašena (tadašnjeg predsednika RS), već se Poplašen sam diskvalifikovao
Za “Vreme” iz Banjaluke
“Svi smo mi Milorad, svi smo mi Dodik”, zavapio je na “najvećem narodnom mitingu” podrške entitetskom predsjedniku premijer Vlade Republike Srpske Radovan Višković. Tako je nadmašio nekadašnjeg predsjednika Rajka Kuzmanovića, za kojeg smo svi bili samo “Mile”. Iz “najvećeg istorijskog mitinga”, na kojem je, prema procjenama vladajućih i uz potvrdu policije, bilo oko 25 hiljada građana, a prema onim nešto realističnijim, ne više od osam hiljada, ušlo se, po ko zna koji put, u “najveću poslijeratnu krizu u BiH”.
Nakon izrečene nepravosnažne presude Miloradu Dodiku, politička temperatura u Bosni i Hercegovini dosegla je maksimum. Entitetski predsjednik nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora, kaznu koja se može otkupiti po cijeni od otprilike 18 hiljada evra, i šest godina zabrane političkog djelovanja. Razlog? Nesprovođenja odluka Ustavnog suda BiH i nepoštivanja odluka Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. Ogorčen presudom, Dodik je pozvao građane da kamenuju Nijemca jer Republika Srpska ne priznaje “ovog turistu”. U vrijeme kada su ga visoki predstavnici dovodili na vlast, govorio je drugačije:
“Pravo je Visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Vestendorp diskvalifikovao (smenio) Nikolu Poplašena (tadašnjeg predsednika RS), već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj RS-a, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao”.
Prije izricanja presude, čelnici RS su upozorili da će osuđujuća presuda označiti kraj BiH.
U Banjaluku je hitno sletio Aleksandar Vučić sugerišući Miloradu Dodiku da pozove na dijalog predstavnike međunarodne zajednice i druge političke aktere iz Sarajeva, istovremeno pozivajući na srpsko jedinstvo. I dok su Dodik i Vučić pozivali na razgovore, Vlada Republike Srpske dobila je Dodikov nalog da pripremi zakone koji će sutradan biti usvojeni u entitetskom parlamentu u hitnoj proceduri. Već u najavama se dalo naslutiti da će tim zakonima biti izvršen udar na ustavni poredak BIH, što je krivično djelo.
TRAMPOV DOBAR DEČKO
Sugestija hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da se na “nepravosnažnu presudu reaguje hladne glave” završila je u vrtlogu emotivnog naboja i borbi za prestiž u patriotskom nadmetanju. Grubo su izvrijeđani Nijemci, USAID, Evropska unija, domaći izdajnici, neprijatelji novinari “koji se ne kupaju, smrde”, zaprijećeno je Srbima zaposlenim u institucijama BiH da imaju mogućnost da daju otkaze ili će biti proglašeni “trajnim izdajnicima”.
Portparol Stejt departmenta Tami Brus izjavila je da Sjedinjene Američke Države “uvažavaju presudu Suda Bosne i Hercegovine predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”. Ona je dalje naglasila da su SAD decenijama ulagale u stabilnu BIH. Prema prevodu izjave Milorada Dodika i Željke Cvijanović, SAD su presudu samo “primile k znanju”.
Dodik se u domaćoj javnosti pohvalio kako “Tramp zna za njega i smatra ga dobrim dečkom”, žali što nije proglasio nezavisnost RS u vrijeme Trampovog prvog mandata, ali sada vidi povoljan istorijski trenutak da nešto učini. S punom pažnjom sačekat će prvo Trampovo obraćanje pred Kongresom, jer očekuje “pravedniji poredak”.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je istakao kako je presuda “progon predsjednika RS političke prirode, uperen je ne samo protiv Dodika lično, već i protiv svih patriotskih srpskih snaga”.
Predsjednik najveće opozicione stranke u RS-u Srpske demokratske stranke Milan Miličević je presudu Suda BiH protiv “predsjednika RS nedvosmisleno osudio, jer je Dodik djelovao po Ustavu”. Za ovu stranku veća “opasnost od te presude su potezi Milorada Dodika, čovjeka koji se ne bori za RS, već za sebe. Njegova politika, obojena korupcijom, strahom i podjelama, gura RS u ambis”.
Narodna skupština RS-a usvojila je zakone kojima se zabranjuje rad Tužilaštva, Suda BiH, državne policijske agencije za istrage i zaštitu – SIPE, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH – upravo svih pravosudnih državnih institucija koje mogu procesuirati kako nove istrage tako i ovom prilikom počinjena krivična djela. Usvojene su i izmjene Krivičnog zakonika entiteta koje dovode u nezavidan položaj sve zaposlene u ovim državnim institucijama, jer ukoliko “ne poštuju i ne izvršavaju odluke institucija ili organa RS-a, zaprijećena im je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina, uz izricanje i mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti”.
Istim mjerama biće obuhvaćene “sve službene i odgovorne osobe koje obavljaju javnu dužnost u institucijama RS-a i BiH ukoliko ne sprovode, ne poštuju ili ometaju provođenje odluka institucija entiteta”. Zaposlenima u Tužilaštvu BiH i SIPI, koji žive u RS, zaprijećeno je da će biti procesuirani ukoliko nastave raditi u ovim institucijama, nakon što zakoni u Skupštini budu usvojeni.
NA VJETROMETINI
Zakoni su usvojeni, ali pošto je Klub Bošnjaka u Vijeću naroda uložio veto za zaštitu nacionalnog interesa, primjena može potrajati u narednih nekoliko mjeseci.
Dodik je odlučan da zakone potpiše pošto se provede procedura u Vijeću naroda. Najavio je i novi tekst Ustava Republike Srpske: “Sve što je nametnuto neće moći, da li će neko prihvatiti tako da živi BiH, neka prihvati ili neka ne prihvati. Provest ćemo procedure. (…) Mi RS doživljavamo kao državu. To što neko misli da nismo, to je njegovo pravo”.
Prije nego što su zakoni stupili na snagu, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS prekinulo je saradnju sa SIPOM. Dodika je iznerviralo hapšenje dvojice Banjalučana, koje je na dan donošenja zakona izvela SIPA zbog prijetnji sutkinji Seni Uzunović.
Direktor SIPE Darko Ćulum, čovjek SNSD-a, iako se odazvao pozivu političara iz RS na sastanak sa svim rukovodiocima MUP-a RS i državnih agencija, na pitanje da li će prihvatiti Dodikov poziv i napustiti direktorsko mjesto, odgovorio je da “ne komentariše izjave političara i politička pitanja”.
Nakon sastanka sa liderom Hrvatske demokratske zajednice i vjernim političkim partnerom Draganom Čovićem, Dodik je Hrvatima sugerisao da je bolje “da iz naftalina povuku planove o Herceg-Bosni nego da glumatamo kako ćemo napraviti neuspješnu BiH”. Čović i dalje bezuslovno podržava Dodika, nada se opstanku koalicije na državnom nivou, ali između redaka najavljuje da neće tolerisati anarhiju: “Kad sam razgovarao sa gospodinom Dodikom nakon presude, prije dva dana, isto sam mu kazao. BiH ne funkcionira kao savršeno društvo, daleko od toga da ona počesto nije pravna država kao takva, međutim, mi ne možemo na bilo koji način izuzeti se iz procesa koje imamo u takvom organiziranom društvu i kada je u pitanju Tužilaštvo i Sud, ali i sve druge institucije BiH. Odgovor bilo koji drugi je anarhija. Nama anarhija ne treba, nego trebamo napraviti reformu pravosuđa”.
Opozicioni poslanici u Narodnoj skupštini izašli su u vrijeme dok se glasalo o ovim zakonima. Lider SDS-a Milan Miličević poručio je građanima RS-a da je njihova “svakodnevna borba gurnuta u stranu, jer je on nametnuo da se svi bavimo samo njim” – šta će biti sa Dodikom, a ne šta će biti s njima i zatražio Dodikovu ostavku. Zaključio je kako će nakon Dodikove vladavine “RS ostala poluprazna, sa ljudima koji žive u strahu, od slobodarske RS napravio je mjesto gdje se gasi nada”.
Šef poslaničkog kluba Partije demokratskog progresa Igor Crnadak najavio je pismo premijeru Vlade RS kao zvaničnu inicijativu da se “opasni, rušilački zakoni, usvojeni 27. februara, koji ugrožavaju bezbjednost građana i tjeraju Republiku Srpsku u veću izolaciju” ponište. Ali prije nego je Crnadak dostavio inicijativu, Višković ju je nazvao “političkim bezobrazlukom”.
Za profesora na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Aleksandra Savanovića u analizi za Online magazin Buka više je nego jasno da “Predsjednik Republike treba da nastavi svoju pravnu borbu, ne samo na drugostepenom postupku, već i dalje”. Po njegovom mišljenju, “vlast RS je u pravu kada kaže da to nije samo personalna borba Dodika, već borba za status Ustava RS kao pravnog akta nadmoćnog zakonima BiH”. Istovremeno, vlast RS-a odlučila je stvar prebaciti na teren političke borbe i odnosa moći. Profesor Savanović je jasan:
DEJTON I ZABLUDE
“Prvo, jasno je da su zakoni eksplicitno antiustavni i kao takvi podliježu i krivičnoj odgovornosti: KZBiH propisuje za tu aktivnost kaznu do 5 godina zatvora – doduše samo ako je izvedena silom, ili ‘prijetnjom upotrebe sile’. Kad su se već upustile u ovo, naše vlasti bar rade pametno što stalno negiraju bilo kakvu silu kao sredstvo za provođenje svojih odluka. Drugo, ovi zakoni nemaju nikakve izglede da zažive i sasvim je jasno da će biti stavljeni ad acta odlukama Ustavnog suda BiH. Ako uopšte ugledaju svjetlost dana, oni će biti kratkog vijeka. To nam jasno kaže da ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu političku strategiju – izuzev ako izazivanje krize nije strategija. Stoga je i histerična reakcija političkog Sarajeva sasvim neprimjerena i nepotrebna – izuzev ako sama histerija nije strategija. Eventualno istrajavanje na ovim zakonima od strane vlasti RS predstavlja opasan politički avanturizam sa nesagledivim posljedicama. Imajući to u vidu, naše vlasti bi, umjesto što pribjegavaju ishitrenim i histeričnim reakcijama zasnovanim na pogrešnim političko-pravnim strategijama, mnogo bolje uradile da hladne glave razmotre situaciju i stvar vrate na područje stvarne ustavnopravne borbe”, zaključuje Savanović.
Prije toga svakako bi trebalo otkloniti zablude, koje se godinama nastoje predstaviti kao datosti. Te zablude, poput mnogih međunarodnih predstavnika ponavlja i zvaničnik koji ističe da “Republika Srpska nije država, već entitet, koji ima visok stepen autonomije”, kaže Volfgang Petrič, bivši Visoki predstavnik. “Ona je utemeljena u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Ali, u Dejtonskom mirovnom sporazumu postoji i država Bosna i Hercegovina u svojim granicama prije rata”.
Ma koliko se nekim političarima trenutak činio “istorijskim i povoljnim” i koliko su ohrabreni onim što se dešava širom svijeta, teško je povjerovati da će Sjedinjenje Američke Države dopustiti narušavanje stabilnosti i mira u tridesetoj obljetnici mira i odreći se svog “dejtonskog čeda”, kao i da će pažnja Evropljana uslijed sopstvenih nevolja popustiti, da bi dozvolili izbijanje još jednog kriznog žarišta. Stabilokratija nas je dovela u stanje da su se radikalni i opasni potezi “zataškavali” i gledali kao “pucanj u prazno”, da bi se građani BiH u strahu pitali hoće li se ponovno zapucati. Ali ne iz prazne puške.
U petak, 1. avgusta, navršava se devet meseci od pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Kako će, kada i gde stradalima biti odata pošta
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
