Ova zemlja sa svojom složenom istorijom i svetlom budućnošću prkosi lakoj kategorizaciji. Toplina njenog naroda, dubina njene kulture i lepota njenih predela ostavili su neizbrisiv trag u meni
Ja sam Kris Bojington i studiram globalne komunikacije na Državnom univerzitetu Oklahoma. Imam profesionalno iskustvo kao menadžer prodaje u oblasti tehnologije, a takođe sam veći deo života radio kao muzičar. Ova radno-studijska praksa mi je dala mogućnost da zaronim u srpsku kulturu i istražim duboke veze između naših naroda.
Od trenutka kada sam stigao u Beograd, očarala me je živahna energija grada i spoj starinskog šarma i moderne dinamike. Prve dane proveo sam šetajući kaldrmisanim ulicama, upijajući raznoliku arhitekturu koja priča priču o složenoj srpskoj istoriji. Jedan od prvih užitaka tokom mog boravka bila je poseta Muzeju Nikole Tesle. Kao neko sa iskustvom na polju tehnologije, bio sam fasciniran Teslinim pionirskim radom i interaktivnim demonstracijama njegovih izuma.
KROZ UNUTRAŠNJOST
Ipak, Beograd je bio tek početak mog putovanja. Putovanje je postalo još uzbudljivije kada smo se zaputili u istočnu Srbiju. Naša prva stanica bila je arheološko nalazište Lepenski Vir. Radiokarbonska datiranja smeštaju stanovnike ovog područja između 9500/7200-5500. godine p. n. e, što Lepenski Vir čini jednim od najstarijih ljudskih naselja u Evropi. Posebno zapanjujuće je kako je ova drevna civilizacija napredovala uz reku ostavljajući iza sebe složene kamene skulpture i rane primere urbanog planiranja.
Te noći bili smo smešteni u šarmantnom eko-selu koje se nalazi uz samu obalu Dunava. Tradicionalne kuće malterisane blatom, predivno renovirane iznutra, pružale su savršenu kombinaciju istorijske autentičnosti i modernog komfora. Jedan od najboljih momenata ovog segmenta putovanja bilo je plivanje u Dunavu. Hladna voda je bila osvežavajući predah od letnje vrućine, a lebdeći u reci koja odiše istorijom, mogao sam da vizualizujem brojne civilizacije koje su živele duž njenih obala kroz milenijume.
foto: privatna arhiva…
Možda je najupečatljiviji događaj sa proputovanja istočnom Srbijom bila poseta “kraljici sireva” Ljubinki Pavlović, po nadimku Japanka, visoko u planinskim predelima. Kada smo stigli do njenog skromnog dućana, bio sam impresioniran strašću koju je ulagala u svoj zanat. Gladnim očima smo posmatrali kako priprema različite verzije njenog čuvenog sira, vrste “haloumi”. Ukusi su bili drugačiji od svega što sam dotad probao – bogati, složeni i očaravajući… Toplina gostoprimstva je dodatno učinila ovo iskustvo posebnim. Iako je postojala jezička barijera, ljubaznost “kraljice sireva” je prevazilazila reči. Dok smo sedeli u njenoj skromnoj kuhinji pijuckajući neizbežnu rakiju i degustirajući njene sireve, osetio sam duboku povezanost sa ovim mestom i njegovim meštanima. To je predstavljalo uvid u način života koji je generacijama u najvećoj meri ostao nepromenjen, kroz očuvanje tradicije i ukusa koji su sve ređi u našem globalizovanom svetu.
OTKRIĆE ŠABANA BAJRAMOVIĆA
Naše sledeće putovanje vodilo je u Niš, treći najveći grad u Srbiji, gde me je zapanjila toplina kojom odišu njegovi stanovnici. Za ručak nas je ugostila lokalna porodica priredivši nam gozbu sa tradicionalnim srpskim jelima. Gostoprimstvo koje nam je pružila porodica bilo je izvrsno, a kroz razgovore sa sinovima domaćina koji govore engleski, stekao sam uvid u poglede mlađe generacije o budućnosti Srbije.
Ono što me je najviše impresioniralo kod Niške tvrđave bila je njena dvojna uloga vojnog bastiona i kulturnog centra. Jaki kameni zidovi i impozantne kule svedoče o njenoj odbrambenoj svrsi, ali unutar ovih fortifikacija naišao sam na procvat umetnosti i istorije. U tvrđavi se sada nalaze muzeji, umetničke galerije, pa čak i pozornica za letnje događaje na otvorenom prostoru. Jedan od najzanimljivijih aspekata ove rečne tvrđave je njeno rimsko nasleđe. Na lokalitetu lapidarijuma izložena je impresivna kolekcija kamenih spomenika i zapisa iz doba Rimskog carstva, drevnog grada Naisusa. Dok sam prolazio između ovih artefakata, nisam mogao da se ne divim neprekinutom toku ljudske interakcije na ovom prostoru kroz hiljade godina.
foto: privatna arhiva…
Muzej džeza Nišvil, smešten neposredno na ulazu u tvrđavu, bio je iznenađujuće otkriće; kao muzičar, bio sam oduševljen otkrićem značajne uloge koju ovaj grad ima u svetu džeza. Osnovan 1995. godine, Nišvil džez festival je izrastao u jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u jugoistočnoj Evropi. Ugled festivala je utemeljen na raznovrsnom programu koji sjedinjuje tradicionalni džez sa avangardnim eksperimentisanjem i fuzionim stilovima obogaćenim elementima balkanske narodne muzike. Na festivalu su dosad nastupale neke od najuticajnijih figura u istoriji džeza, uključujući Rona Kartera, Majlsa Dejvisa, Benija Golsona… Posebno me je zainteresovalo saznanje o Šabanu Bajramoviću, poznatom kao “kralju romske muzike”, čiji su nastupi na Nišvilu pomogli da se spoje balkanske muzičke tradicije i džez improvizacija.
Stajao sam unutar Niške tvrđave, okružen vekovima istorije i uronjen u priče o džez nasleđu Nišvila osećajući duboku kulturnu povezanost. Ovde, u ovoj drevnoj tvrđavi, duh kreativnosti i umetničkog izraza nastavlja da cveta kroz univerzalni jezik muzike. Spajanje rimske baštine, džez sentimenta, osmanske arhitekture i modernih audio-sistema savršeno ilustruje sklad tradicije i modernosti koji počinje da me asocira na Srbiju. Džez festival Nišvil nije samo muzički događaj. On prelazi nacionalne granice i predstavlja omaž kulturnoj razmeni i platformu za umetnički dijalog.
Nastavili smo putovanje do Prokuplja. Narodni muzej Toplice pružio mi je dubok uvid u iskustva naroda tokom Prvog i Drugog svetskog rata, ali arheološke izložbe su zaista privukle moju pažnju, naročite one koje prikazuju artefakte iz Vinčanske kulture što potiču iz 5500. godine pre nove ere. Bilo je inspirativno uvideti tako opipljive veze sa drevnom prošlošću čovečanstva.
foto: privatna arhiva…
MISIJA HALIJARD U SELU PRANJANI
Jedno od najupečatljivijih iskustava bila je poseta vinariji “Doja”. Degustacija lokalnih sorti vina poput prokupca i tamjanike produbila je moje razumevanje jedinstvenog teroara ovog regiona. Strast koju proizvođači vina pokazuju za očuvanje i promovisanje autohtonih sorti grožđa bila je inspirativna i zarazna. Nakon toga, put nas je odveo do obližnje Kuršumlije gde smo posetili jedan od najstarijih manastira na Balkanu. Razgovor sa monahom i pokušaj sviranja tradicionalnog jednožičanog guslanog instrumenta bili su izuzetno duboko kulturno iskustvo, ali sam shvatio da zaista moram da unapređujem svoje guslačke veštine.
Možda najupečatljiviji deo mog putovanja, koji me je jako dirnuo, predstavlja poseta Memorijalu misije Halijard blizu Pranjana. Dok sam stajao na mestu gde je spaseno više od 500 savezničkih avijatičara u najvećoj operaciji te vrste u Drugom svetskom ratu, bio sam impresioniran hrabrošću meštana koji su se odvažno suprotstavili opasnostima kako bi im pomogli. Susret sa njihovim potomcima, kao i obilazak kuće u kojoj su nekada boravili avijatičari, učinili su ovaj istorijski trenutak veoma stvarnim i duboko emotivnim.
Dok se približava 80. godišnjica Operacije Halijard 2024. godine, sve više shvatam značaj ovog zajedničkog istorijskog trenutka. Memorijal ne samo da odaje počast hrabrim herojima iz prošlosti, već služi i kao poveznica između naroda podsećajući nas na našu zajedničku humanost. Kada sam napuštao to mesto, osećao sam duboko poštovanje prema ovom dugotrajnom i nepokolebljivom prijateljstvu između Srbije i saveznika, koje je nastalo u ratnom periodu, ali se održalo kroz međusobno poštovanje i deljenje zajedničkih vrednosti.
Naravno, nijedan prikaz Srbije ne bi bio potpun bez spominjanja neverovatne hrane i pića, ali to bi verovatno zahtevalo još jedan, poseban članak. Od obilnih roštiljskih jela do raskošnih peciva, svaki obrok je predstavljao pravu gastronomsku avanturu. A tu je i rakija, neizostavna voćna rakija koja je dostupna na svakom koraku. Iako mi je bilo potrebno neko vreme da se naviknem, svakako sam naučio da cenim značaj i radost deljenja čašice (ili nekoliko) sa novim prijateljima.
Kako se vreme mog boravka u Srbiji privodi kraju, zapanjen sam koliko sam naučio i koliko su mnoga predubeđenja koja sam imao razbijena. Ova država, sa svojom složenom istorijom i svetlom budućnošću, prkosi lakoj kategorizaciji. Toplina njenog naroda, dubina njene kulture i lepota njenih predela ostavili su neizbrisiv trag u meni. Moje putovanje kroz Srbiju bilo je više od običnog akademskog iskustva – bila je to duboka lekcija o snazi kulturne razmene.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vučiću niko ne veruje, nema iskrenog saveznika koliko god se grlio i cmakao sa svetskim liderima. Provaljen je odavno, ali je prolazio nekažnjeno pa umišlja”, kaže za “Vreme” spoljnopolitički komentator Boško Jakšić. Pričali smo o zlim vremenima u svetu i snalaženju Srbije u njima
Opšta korupcija i napredovanje podobnih i nekompetentnih obesmišljava pojam poštenja i znanja. Poštenje postaje nešto što je čak pomalo i komično, i svakako arhaično. Potom, ako se potčinjavanje, strah i lojalnost pretvore u nešto što garantuje lični napredak – logično je da kritičko razmišljanje i sloboda mišljenja predstavljaju nešto što je opasno i nepoželjno, infantilno. Ako se sve počne meriti po materijalnom bogatstvu, ko šljivi pravdu i socijalnu jednakost, a tek solidarnost
Život u rasturenom društvu (2): Zoran Pavlović, profesor socijalne psihologije
Razna istraživanja pokazuju da je interpersonalno poverenje u Srbiji među najnižima u Evropi. Evropsko društveno istraživanje (ESS) od pre par godina pokazalo je da je poverenje u političare i političke partije u Srbiji među najnižima od 29 država koje su u njemu učestvovale. Sasvim precizno, po izraženosti poverenja u političare i političke partije Srbija je treća otpozadi (na 27. od 29 mesta)
O vladajućoj atmosferi u Srbiji za “Vreme” govore profesor psihologije Dragan Popadić u Beogradu i docentkinja na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Mina Điković
Brojni su izazovi sa kojima se suočavaju mediji u zemljama Zapadnog Balkana i bivše Jugoslavije, od političkog uticaja i pritisaka preko ekonomske nestabilnosti do pretnji po slobodu izražavanja. I to je samo početak. Da li su mediji u nekim državama gori od drugih? Ili su uslovi u kojima oni funkcionišu negde samo prividno bolji
Bivši predsednik Boris Tadić manuo se ćoravog posla u srpskoj opoziciji i preuzeo masno plaćenu poziciju u kineskoj kompaniji. Ispada da je sve vreme propovedao vodu, a pio vino
„Otvaranje" nove glavne autobuske stanice u Beogradu bio je još jedan fijasko gradonačelnika Aleksandra Šapića, znak da ga je imenjak mu Vučić „pustio niz vodu" i da je u sukobu dvojice bivših funkcionera Demokratske stranke pobedu odneo Goran Vesić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!