

Novi broj „Vremena“
Kako pobediti SNS: Masom protiv sile
Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta




“Dobila sam informaciju od prosvetne inspektorke koja je zbog svih pritisaka koje je trpela dala otkaz da je ministar prosvete naložio da se moj imejl odmah obriše, budući da sam prijave poslala elektronskim putem i poštom, a da se ono što je stiglo poštom, odnosno preko pisarnice, stavi u fioku i da po tome ne sme da se postupa. Tako da od septembra po pitanju mojih prijava nije ništa urađeno iako su bili zakonski obavezni. Nakon toga sam dobila upozorenje pred otkaz”
U zemlji u kojoj se poštuje zakon, Marija Radovanović, donedavno sekretarka Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, služila bi kao primer ispravnog obavljanja posla i rada po zakonu. Međutim, u Srbiji je nakon tri upozorenja pred otkaz – jedno kafkijanskije od drugog – i suspenzije, 23. januara dobila otkaz. Uzbunjivačica, pravnica po struci i majka dvoje dece, kaže da je njen slučaj samo jedan u nizu velikog broja pokušaja zastrašivanja koje ova vlast sve agresivnije sprovodi.
Za “Vreme” razgovaramo o anatomiji njenog slučaja, kako su izgledali prethodni meseci na sednicama Medicinskog fakulteta, šta je sve bilo mimo zakona i šta se sve njoj stavlja na teret.
“VREME”: U jednom od televizijskih gostovanja pomenuli ste kako već godinu dana slušate da ćete “leteti sa posla”. Odakle su stizale te poruke?
MARIJA RADOVANOVIĆ: Nakon što je Medicinski fakultet stupio u blokadu, studenti su tražili da ih podržimo svojim potpisima. Naravno, potpisala sam. Jedva sam dočekala da se tako nešto desi. Nekoliko dana kasnije pozvao me je bivši kolega iz firme u kojoj sam ranije radila kako bi mi preneo poruku iz Ministarstva zdravlja, od ministra lično, da pazim šta radim, da ću “leteti” i da za takve poput mene nema mesta na fakultetu. Mislim da je to bilo 15. februara prošle godine.
I šta ste mu rekli na to?
Rekla sam – dobro. Šta drugo da kažem? To je, u takvoj situaciji, jedini mogući odgovor. Ili ćete se zavući negde kao miš ili ćete živeti svoj život onako kako mislite da treba da se živi. Nakon toga se pritisak na sve fakultete generalno sve više pojačavao, tako da je sled događaja u mom slučaju bio očekivan. Nisam znala na koji će se način to tačno dešavati, niti mogu da kažem da je u tom trenutku doneta konkretna odluka da ću dobiti otkaz. Ali bilo je jasno da ćemo svi koji se na neki način javno izrazimo trpeti određene posledice. Pa zar ih već ne trpimo svuda? Ne znamo da li će nas neko napasti kada izađemo na ulicu. Zato pritisci nisu iznenađenje, samo je sada na nama kako ćemo se s njima nositi i kako ćemo se protiv svega ovoga boriti.
Šta vam se sve stavlja na teret?
Dana 2. septembra održana je sednica Saveta Fakulteta. Važno je naglasiti sastav tog tela: osam predstavnika Vlade, odnosno članova koje imenuje Vlada, četiri studenta iz studentskog parlamenta koji je kod nas vrlo blizak režimu, dok su ostali članovi zaposleni na Medicinskom fakultetu. Dakle, nastavnici i jedan predstavnik nenastavnog osoblja.
Na toj sednici došlo je do situacije u kojoj je osam predstavnika Vlade, četiri studenta iz studentskog parlamenta i četiri naša nastavnika – inače, reč je o direktorima, v. d. direktorima ili pomoćnicima direktora u zdravstvenim ustanovama, a na ta ih je mesta postavio ovaj režim – glasalo za nezakonitu smenu tadašnje dekanke, profesorke Tatjane Simić.
Cela sednica vođena je potpuno mimo Statuta Fakulteta i Poslovnika o radu Saveta. Pre svega, sednici je predsedavalo lice koje za to nije imalo pravo jer nije bilo zaposleno na fakultetu. Isto to lice potpisalo je i odluku o smeni dekanke iako za to nije bilo ovlašćeno. Odluku je morao da potpiše predsednik Saveta koji je prethodno podneo ostavku. Međutim, njegovu ostavku nisu hteli da konstatuju kako bi nam nametnuli svog predsedavajućeg.
I vi ste im, na toj sednici, govorili o propustima i kršenju zakona?
Kada je došlo vreme da se glasa o predlogu za konstatovanje prestanka mandata dekana, upozoravala sam sve prisutne da je ono što rade nezakonito i da se, u krajnjoj liniji, radi o zloupotrebi službenog položaja. Svi su toga bili svesni.
Dekanka je smenjena mimo zakona, potpuno suprotno Zakonu o visokom obrazovanju u kojem je jasno navedeno pod kojim uslovima se može konstatovati prestanak mandata. Oni su se pozvali na navodno kršenje kodeksa koje je utvrdio Etički odbor Srbije. Međutim, Etički odbor Srbije je telo koje je formiralo Ministarstvo zdravlja i ono nema nikakvu nadležnost nad fakultetima. Može da se postupa u okviru zdravstvenih ustanova, ali ne i da se nameće fakultetima i Univerzitetu. Reč je, dakle, o nenadležnom telu koje donosi odluke o navodnom kršenju etičkog kodeksa koji se odnosi na oblast zdravstva, a ne na visoko obrazovanje.
Pritom, potpuno je nezakonito to što je u tom postupku predsedavajući Saveta, koji je podneo predlog za smenu, ujedno bio i član Uprave za biomedicinu Ministarstva zdravlja koje je podnelo prijavu protiv profesorke Simić, kao i član pomenutog Etičkog odbora Srbije, na osnovu čije je odluke ona smenjena. Dakle, neko najpre podnese prijavu protiv vas, zatim učestvuje u organu koji vas “osudi”, a potom je član i narednog organa na Fakultetu koji vas smeni. Na sve tri instance pojavljuje se isto lice.
Marko Lens?
Da.
Šta se dalje događa?
Nakon toga, posle nekoliko dana, sastavila sam prijave koje sam uputila najpre Izbornom veću, organu Fakulteta koji čine svi nastavnici, jer Fakultet kao poslodavac mora da bude obavešten o onome što se dešava, zatim ministru prosvete, prosvetnoj inspekciji i rektoru. O svemu sam ih obavestila i dostavila im zvučni zapis sa te sednice koji je sačinila Pravna služba. Na taj način sam ih upoznala sa slučajem i zatražila da se po njemu postupa, odnosno da prosvetna inspekcija sprovede postupak i utvrdi da je reč o nezakonitom delovanju.
Dobila sam informaciju od prosvetne inspektorke, koja je zbog svih pritisaka koje je trpela dala otkaz, da je ministar prosvete naložio da se moj imejl odmah obriše, budući da sam prijave poslala elektronskim putem i poštom, a da se ono što je stiglo poštom, odnosno preko pisarnice, stavi u fioku i da po tome ne sme da se postupa. Tako da od septembra po pitanju mojih prijava nije ništa urađeno iako su na to bili zakonski obavezni. Nakon toga sam dobila upozorenje pred otkaz.
Prosvetna inspektorka je dala otkaz zbog pritisaka vezanih baš za Medicinski fakultet ili je bilo još toga?


Zbog svih pritisaka, ne samo vezano za Medicinski. Kod nas, na Fakultetu, imali su nekoliko vanrednih inspekcijskih nadzora. Inspektorka koju pominjem i njena koleginica su zvane u kabinet ministra koji ih je terao da potpišu zapisnike koje nisu sastavile. Znači, one su izvršile inspekcijski nadzor, utvrdile činjenice, utvrdile da ne postoji nijedna nepravilnost kod nas u tom konkretnom slučaju i njima ministar da zapisnik u kom piše nešto drugo i traži da stave svoj potpis. Nisu htele. Znam da su im pretili da će pokrenuti disciplinski postupak protiv njih, ali ne i da li se to na kraju dogodilo. Ali su obe žene ozbiljno bile maltretirane. Nedavno je sa mnom kontaktirala i jedna prosvetna inspektorka iz Novog Sada koja je dobila otkaz jer takođe nije htela da potpisuje zapisnike koje nije ona sastavila.
Da se vratimo na vas. Kako je glasilo obrazloženje tog upozorenja pred otkaz?
Navodno sam remetila rad sednice time što sam ukazivala da postupaju protivzakonito. Ali glavna stvar koja se navodi jeste da sam prijavila nezakonitu smenu, a nisam pitala nezakonito postavljenu upravu da li smem da ih prijavim. To je kao da vam u stan upadne provalnik, a vi ga pitate da li smete da pozovete policiju, pa ako se složi, može, ako se ne složi, onda ništa.
Zatim, posle nekog vremena, održana je sednica Nastavno-naučnog veća, na koju sam došla. Inače, prema Statutu Fakulteta, sekretar učestvuje u radu svih organa. Ja sam u tom trenutku bila na bolovanju, ali sam ipak došla na sednicu smatrajući da je moje prisustvo zaista potrebno, kako zbog samog posla, tako i zbog koleginica od kojih je jedna bila na trudničkom bolovanju. Dakle, sa jedne strane postojao je manjak ljudi, a sve organizovati dosta je zahtevan posao, a s druge, moje se prisustvo Statutom traži.
Meni se sad na teret stavlja navodna zloupotreba bolovanja, uz obrazloženje da sam povredila interese poslodavca time što sam došla na sednicu. Nisam ja otišla da radim na drugom mestu i zarađujem novac sa strane dok sam na bolovanju što bi jedino moglo da se smatra stvarnom zloupotrebom.
Tada je usledila druga opomena, zbog prisustva na sednicama. Zatim, na izbornom veću navodno nisam postupila po radnom nalogu time što sam sedela na stolici na kojoj sedim na svakoj sednici, a v. d. dekan Nataša Milić mi je rekla da se sklonim na drugu gde me niko neće videti. Ja sam rekla da neću i time sam, kažu, prekršila radnu obavezu. Iako se ta sednica izbornog veća nije održala jer nismo imali kvorum, u upozorenju pred otkaz je navedeno da se to dogodilo jer sam je ja ometala.
Zamera vam se i prisustvo medija na jednoj od Sednica?
To je bilo kasnije. Na kasnijoj sednici Saveta, na koju sam opet došla iz istih razloga, neko od profesora je pozvao medije. Nisam učestvovala u tome mada mislim da je u datoj situaciji to pozivanje bilo korisno. Međutim, meni su rekli da ja ne smem i da nisam ovlašćena da komuniciram sa medijima. A u našem Statutu se jasno navodi sekretar Fakulteta među ovlašćenim licima za komunikaciju sa medijima.
Pritom, oni su rekli kako su doneli odluku da mediji nisu dozvoljeni što je takođe bila neistina. Odnosno, ne može dekanski kolegijum da donosi odluku o radu drugog organa – Saveta. Taj organ, koji već ima svoj Poslovnik o radu, jedini je koji može da uređuje svoj rad. Ukratko, sve to deluje kao da su se deca igrala… Neki bućkuriš svega i svačega, ali bez ikakve veze sa zakonom.
Šta je vaš sledeći potez?
Tužiću ih i podneću i zahtev za određivanje privremene mere vraćanja na rad do okončanja slučajnog postupka. Još uvek se nadam da su sudovi nezavisni i da postupaju po zakonu. Ukoliko je to slučaj, očekujem da će moji zahtevi biti usvojeni.
Kazali ste na početku razgovora da ste jedva dočekali da studenti stupe u blokadu, odnosno da krene studentska pobuna. Zašto?
Na ulici sam još od slučaja “Savamala”. Već deset godina sam na gotovo svakom protestu, osim za vreme pandemije i “obijam đonove” boreći se za nešto. I napokon je ta pobuna dobila uobličenje, energiju koja nam je toliko dugo nedostajala. Svako normalan bi to jedva dočekao.
Da li ovaj režimski obračun sa fakultetima, od Novog Pazara preko Beograda do Novog Sada, vidite kao dokaz moći ili nemoći, konsolidacije ili sluđenosti?
Mislim da je pre svega reč o zastrašivanju i pokušaju da se ugasi svaki plamen. Poruka je jasna: ako ne budete poslušni, proći ćete kao oni koji su dobili otkaze. Ali nisu uspeli da nas zastraše do te mere da posustanemo. Taj plamen na univerzitetima se ne gasi. Naprotiv, jača, ma koliko to nekad ne izgledalo tako. A tokom skupljanja potpisa 28. decembra videli smo koliko zapravo građani i dalje podržavaju studente, koliko smo svi uz tu ideju. Solidarniji smo kao društvo, povezaniji i svesniji toga šta se događa i da svako od nas može biti sledeći.
Da li ste u kontaktu sa nekim sa Medicinskog fakulteta, sa studentima? Kakva je atmosfera?
Ne želim da se guram među studente jer to ne bi bilo u redu. Oni imaju svoju viziju i mi, koji godinama nismo uspeli da napravimo suštinsku promenu, ne treba da im se u to mešamo, već da ih podržimo. Uostalom, oni se bore za svoju budućnost u ovoj zemlji. Kada je reč o profesorima, na Medicinskom fakultetu postoji jedna veoma aktivna grupa koja radi na jačanju univerzitetske zajednice i širenju solidarnosti. Međutim, ima i mnogo onih koji ćute. S jedne strane, to mogu da razumem, dosta njih je zaposleno i u raznim zdravstvenim ustanovama i ako izgube to radno mesto ili ako budu nekako sklonjeni, to utiče onda i na profesorsko zaposlenje. Ali opet, ovo nije moment za ćutanje, jer znamo da ćutanje održava ovaj režim tamo gde je, već je vreme za pobunu svih.
Imate dvoje dece, jedno je u višim razredima osnovne škole, ćerka je gimnazijalka. Kako se oni osećaju što im je majka na ovaj način dobila otkaz?
Veoma su ljuti, ćerka pogotovo. I uplašeni. Dok je bilo više protesta, bili su uplašeni da će se meni ili mužu nešto desiti. Sada, kada se ja povremeno pojavljujem u javnosti, plaše se da me neko ne napadne. Sin i ja smo zajedno gledali film Presedan – mnogo se potresao i uplašio za mene. Na kraju mi je rekao: “Mama, molim te… Znam da ćete vi i dalje ići gde već idete, ali nemojte baš u prvi red pred policiju.”
Ovih dana je Aleksandar Vučić potpisao takozvane Mrdićeve zakone. Šta to znači za pravosuđe?
Strašan poraz. Iskreno se nadam da će se celo pravosuđe pobuniti protiv toga. Jasno je da je to urađeno iz straha ovog režima od zakona i suda.
Mislite li da u pravosuđu zaista ima snage da se odupre?
Verujem da ima. U Novom Sadu su već najavljene obustave i protesti. Nadam se da će se isto dogoditi i u Beogradu. Time će zaštititi sebe, svoju profesiju, svoje dostojanstvo i, u krajnjoj liniji, sve nas koji ovde živimo.
Kad smo kod solidarnosti i zaštite profesije, dvojici profesora Medicinskog fakulteta, Dušanu Škiljeviću i Milošu Bajčetiću, bio je onemogućen reizbor u zvanje zbog anonimne prijave da bi reizbor ipak na kraju bio potvrđen i profesori su ostali na Fakultetu.
Problem je nastao oko formulara koji popunjava katedra, a kojim se dekanatu upućuje zahtev za raspisivanje konkursa. Taj formular je u jednom trenutku bio promenjen, a na njihove izbore su uloženi prigovori jer, navodno, nije korišćen novi obrazac.
To, međutim, nema nikakve veze sa njihovim akademskim postignućima niti sa ispunjenošću uslova za reizbor. Osim njih dvojice, još 17 nastavnika je koristilo isti formular i na njihove izbore nije bilo nikakvih prigovora – samo na izbore Bajčetića i Škiljevića za koje se zna da podržavaju studentske zahteve i da su bili u štrajkačkom odboru. Bilo je očigledno zašto se to dešava. Pritisak koji su studenti izvršili protestom podrške njima dvojici i meni, u njihovom slučaju je, srećom, urodio plodom. Njihovi izbori su stavljeni na dnevni red i, uz veliki aplauz kolega, obojica su reizabrana u zvanje.
Šta mislite da sada sledi? Kakvo dalje delovanje vlasti treba očekivati — mirnije ili još oštrije?
Neće se primiriti. Uvek postoji neko ko će, makar iz pakosti, želeti da šikanira one koji su se pobunili, bez obzira na to što, recimo, u potpunosti ispunjavaju sve uslove za izbor u više zvanje. Cilj je da se pošalje poruka da svako ko nije uz vlast može da očekuje neku vrstu packe, blaže ili oštrije.
I onda?
Ako se pobunimo svi, onda nemaju kud. To je najbolji način da zaštitimo i sebe.


Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


SNS je kampanju za netom raspisane izbore počeo već pre nekoliko meseci. Za naprednjake ovi izbori imaju ogroman značaj, popularnost im se strovalila, valja to nadoknaditi, prikazati da ih “narod još hoće”. Nema sumnje da će vreće novca, megavati energije i najširi slojevi batinaštva biti angažovani u ovu svrhu. Verovatno će biti i žešće nego prošle godine u Kosjeriću. A sa čim će opozicija – kako ova stranačka, tako i studentski pokret – protiv SNS i kako? U jednoj ili više kolona? Kakva ih situacija čeka? Gde će biti najgora borba? I, nije li zanimljiv pokazatelj da se sva mesta u kojima će izbori biti održani suočavaju sa zastrašujućom depopulacijom, a sve po pravilu – što je SNS jači, to je stanovnika manje


O iskustvima izbornog procesa govore za “Vreme” Vukosava Crnjanski, direktorka CRTE, Slobodan Orlović, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI)


Pravnik Milan Tasić je na skupu 11. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen brat vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar


Otkud ovaj i ovakav kod Vučića na Tiktoku? Izbor nije slučajan, ali jeste besmislen. Namera onog ko je to smislio bila je da pošalje poruku kako je vlast “bliska”, “normalna”... To je potez očajnika, jer mladi su na ulici, razbijaju im glave, vijaju ih po mraku, dok deca čak i u vrtićima govore: “Kad porastem, biću student”. Vučić je zauvek izgubio mladost ove zemlje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve