Osam godina trajala je izgradnja prve i najveće hidroelektrane na Dunavu kod Kladova, “Đerdap 1”, zvanično otvorene 16. maja 1972. godine.
Prve studije o izgradnji elektrane na Dunavu rađene su u Kraljevini Jugoslaviji, a početak radova na izgradnji zajedničkog hidrosistema označili su tadašnji predsednici Jugoslavije i Rumunije – Josip Broz Tito i Georgi Dež, septembra 1964. godine. Udružene domaće građevinske firme i instituti ispunili su rokove i pregradili Dunav u avgustu 1969, godinu dana kasnije pustili u rad prva dva agregata, da bi pre tačno 50 godina ceo sistem bio u funkciji.
Hidrotehnička građevina dužine 1.278 metara najveća je na Dunavu, sa jednom branskom i jednom protočnom elektranom, i tokom njene izgradnje iskopano je 13,4 miliona kubnih metara šljunka i rečnog nanosa, 7,2 miliona kubika stena, ugrađeno 3,2 miliona kubika betona, 167.000 tona armature i čelične konstrukcije i 69.000 tona opreme. Zbog brane i akumulacionog jezera, sa jugoslovenske strane preseljeno je osam hiljada ljudi, srušeno dve hiljade zgrada, pet crkava, premeštena su četiri groblja, rekonstruisano je sedam pristaništa i potopljeno šest sela. Poslednjih godina gradnje bilo je angažovano oko osam hiljada radnika, a hiljade omladinaca u radnim brigadama radilo je godinama na iskopavanju okolnih kanala i popločavanju obale. Nažalost, osmogodišnji radovi samo na našoj strani odneli su živote 14 radnika.
Akumulacija je zapremine 1.380 miliona kubnih metara vode, a njenje potencijale na jednoj hidroelektrani eksploatišu dve zemlje, i po tome je jedinstvena u svetu. Hidroelektrana je projektovana potpuno simetrično, te Srbija i Rumunija raspolažu istovetnom elektranom sa po dva agregata jačine 171 MW i po četiri od po 190 MW, te prevodnicom i sedam prelivnih polja.
“Đerdap 1” sa 15 odsto učestvuje u ukupnoj proizvodnji električne energije u Srbiji i evropski je lider u proizvodnji čiste zelene energije.
Zatvaranje Fijatovih pogona
“Elektro-šok” nakon najave elektro-automobila
foto: branko vučković / fonet…
Pobunjeni radnici kragujevačkog Fijata zaustavili su proteste zbog najave privremenog zatvaranja fabrike i otkaza pošto su im u Vladi Srbije obećali da će do kraja meseca menadžment izaći sa ponudom o socijalnom programu.
A samo dve nedelje pre nego što su većinski vlasnici usmeno saopštili zaposlenima da proizvodnja modela 500L prestaje i da mogu da biraju između rada u Fijatovim pogonima u inostranstvu i raskida ugovora, predsednik SNS-a i Srbije, Aleksandar Vučić, sastao sa se čelnicima kompanije Stelantis, nastale spajanjem Fijata, Pežoa i Krajslera, i slavodobitno obznanio da će se u Kragujevcu za dve godine proizvoditi električni automobili.
Lepa vest za radnike Fijata i kooperante kragujevačkih pogona, već dobrano prestrašene u prethodnoj deceniji čestim prekidima proizvodnje i najavama povlačenja automobilskog giganta, kratko je trajala. Preko noći su svi postali višak, uz obećanje da će se neki (možda) vratiti na posao za dve godine.
Usledio je protest u Kragujevcu, pa pregovori sa vlastima u Beogradu, a u međuvremenu je predsednik prvo poručio “da država može da im pomogne, ali ne može da se meša u poslovanje privatnika”, ali pošto se bunt radnika rasplamsao, njegovi podređeni su predstavnicima sindikata obećali svu pomoć države.
A država je trećinski vlasnik u Fijatu Srbija i u proteklih 14 godina uložila je na razne načine više od 500 miliona evra u ovo javno-privatno partnerstvo, začeto u doba vladavine Borisa Tadića i Mlađana Dinkića, a nastavljeno za vakta Vučića, i oduvek većim delom pokriveno državnom tajnom.
“Niko ništa da ne potpisuje do socijalnog programa koji će biti naredne nedelje, najverovatnije, kako su nam obećali ministri. Videćemo kakav će nam servirati socijalni program; ako nismo zadovoljni, tražićemo da se to promeni, ako nas ne poslušaju, eto nas ponovo na ulicama, na blokadama”, poručio je radnik Đorđe Milojević nakon sastanka sa ministarkom za rad Darijom Kisić Tepavčević, a Zoran Miljković iz Štrajkačkog odbora Fijat plastike dodaje da “nemaju ništa protiv da radnici Fijata prihvate, ako neko želi, dobrovoljno da ide u inostranstvo ili ako hoće da uzme otrpemininu koja će biti donesena u ovom socijalnom programu”, i da je “najbitniji dogovor sa ministrima da neće biti nasilnih otkaza”.
Država je ranije obećala kompaniji Stelantis da će u proizvodnju električnih automobila uložiti skoro 50 miliona evra, a da li je nešto i koliko od toga namenjeno radnicima, niko ne zna.
Za kraj pozajmljujemo rečenicu Marija Reljanovića, koji na “Peščaniku” povodom ove teme zaključuje kako “u trci do dna dno ne postoji: država daje sve više a radnici dobijaju sve manje, dok grozničava potraga za ‘investitorima’ praktično nikada ne prestaje”.
“Pink teatar”
Najluđi stejdž DJ Žeksa
foto: pink…
Nakon što je početkom aprila postao vlasnik Bioskopa “Odeon” u Beogradu i najavio na tom mestu otvaranje “potpuno nesvakidašnjeg pozorišta”, vlasnik Pinka Željko Mitrović objavio je ove nedelje u dnevnoj štampi konkurs za prijem u stalni radni odnos 100 mladih umetnika.
Prvo je DJ Žeks otkrio da će njegov teatar imati “najluđi stejdž na svetu sa sedam rotacionih površina i pet hidrauličnih platformi”, ozvučenje jače od 100.000 vati, petsto kvadrata video-zidova, hologramske kabine i audio-video postavke koje će, kako je objasnio, “aktivirati i čula perifernog vida koji publici stvara doživljaj kao da je deo stejdža”.
Najavio je otvaranje teatra polovinom oktobra predstavom “Lucifer”, koju piše, režira i producira, a sada poziva “mlade, talentovane i pozitivnom energijom nadahnute umetnike” da se zaposle u njegovom novom preduzeću.
U pompeznom oglasu Mitrović traži glumce, igrače i plesače od 16 do 50 godina starosti, pozorišne reditelje, asistente režije, ton-majstore, koreografe, kostimografe, scenografe, šminkere, pirotehničare… a kako naglašava, “fakultet ili akademija nisu presudni”, već su “jedini uslovi talenat, posvećenost, mnogo pozitivne i kreativne energije”, kao i da “politička pripadnost i urgencija bilo koje vrste na ovom konkursu neće biti od pomoći!”
I zato, vežite se – “ludi stejdž DJ Žeksa” počinje da se vrti.
Mali rukometni tereni
Rezultat 86:15 pokrenuo istragu
Pitanje prvaka Prve ženske rukometne lige – grupa “Vojvodina”, trećeg ranga u Srbiji, rešiće se u baraž utakmicama Rume i Temerina, odlučili su zajednički Rukometni savezi Vojvodine i Srbije, i tako rešili slučaj mnogih sumnjivih rezultata u drugom delu prvenstva.
A nedelju dana su nadležni u RSV u ćutali pošto je početkom maja pukla vest kako su neke utakmice 20. kola vojvođanske Prve lige krajnje sumnjive, pre svega duel Temerina i Ravangrada iz Sombora, koji su domaće rukometašice dobile sa 86:15, a pod lupom javnosti bila je i ubedljiva pobeda Rume u Mokrinu 48:17.
Ruma i Temerin su u finiš prvenstva ušli sa istim brojem bodova, a u tim slučajevima prvo se gleda međusobni skor, ali kako je u obe utakmice postignut identičan nerešen rezultat (24:24), o prvaku će odlučivati gol razlika. Ruma je tu u znatnoj prednosti, ali Temerin se, očigledno, ne predaje i otuda neverovatna pobeda sa 71 golom razlike.
Nakon 17 dana od odigravanja utakmica, RSS je na osnovu zahteva RSV i materijala “u vezi izražene sumnje na narušavanje integriteta i regularnosti takmičenja”, doneo odluku da se izveste nadležna tužilaštva, ali i da se o novom članu Super B lige za rukometašice odluči u dve baraž utakmice.
Iz Rume su demantovali da su pod istragom i odbacili sumnje da su namestili utakmicu u Mokrinu, iz Temerina za sada nema glasa, a javnost se čudi “solomonskom” rešenju Saveza, jer ako postoji sumnja u nameštanje, osumnjičeni ne igraju baraž, već se prvo sprovodi istraga i, u slučaju potvrde sumnji, kažnjavaju pojedinci i klubovi.
Bilo istrage ili ne, osnovane su sumnje da se u manipulacije i nameštanja uvlače čak i mlade rukometašice u trećem rangu takmičenja, pa se može sa jezom pretpostavljati šta se kod nas radi u profitabilnijim sportovima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!