img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zašto ne slušam predsednika

13. март 2024, 21:45 Luka Tripković
...
Copied

Predsednika Srbije sam prestao da slušam i gledam nakon izborne noći 2016. godine. U tom trenutku je pređen Rubikon, ili – ako ćemo da budemo patetični – činom rušenja u Savamali ritualno je ubijena “petooktobarska republika”. O rušenju sam se informisao putem društvenih mreža – sticajem okolnosti, prijatelj mojih prijatelja bio je među slučajnim prolaznicima u Hercegovačkoj ulici koji su lišeni slobode dok su pripadnici organizovane kriminalne grupe rušili jedan beogradski kvart, a policija ćutala. Nema potrebe da vam opisujem šta se nakon toga dogodilo, sve već vrlo dobro znate.

Razlog što sam raskrstio sa interesovanjem za predsednikove nastupe leži u činjenici da se tog jutra, 25. aprila 2016. rodio režim kakvih smo u istoriji imali koliko hoćete, sa osobenostima koje su opisane već toliko puta. Te noći je pod velom tajne nastao poredak sa odlikama u kojima nema ama baš nikakve tajnovitosti – ni u načinu funkcionisanja, niti o njegovom kraju. Jedino neizvesno je kada će taj kraj nastupiti.

Predsednika ne slušam jer je povukao iste one poteze kojima je Broz izvukao tepih ispod nogu Milanu Grolu. I tada je jedan broj demokrata prišao novim vlastima, a oni lojalni su prošli kroz surovu torturu. Podsetiću vas na epizodu iz 1946. o kojoj piše Borislav Pekić – kada su skojevci u zgradi sadašnje Treće beogradske gimnazije brutalno pretukli četrdesetak dečaka, članova Demokratske stranke i decu ljudi koji su joj bili bliski. Šta se dalje dešavalo u godinama koje su pojeli skakavci, naš slavni pisac podrobno opisuje u nekoliko tomova.

Predsednik zaduživanjem i infrastrukturnim projektima gradi srednju klasu od lojalnih ljudi, baš kao što je činjeno i za vreme komunističke diktature. Kada se zapitate ko to glasa za vladajuću stranku, razmislite o tome da li je rekordan broj prodatih turističkih aranžmana za letovanje iz godine u godinu jedan od dokaza o stvaranju “nove klase” o kojoj je pisao Milovan Đilas. Možete, recimo, da pogledate imovinsku kartu sindikalnih predstavnika famozne fabrike “Krušik”, (kojoj je račun u blokadi na iznos od 1,52 milijarde), da proverite gde žive i šta voze.

Predsednika ne slušam jer u njegovim obraćanjima nema politike već retoričke gimnastike kojom se krpe pukotine koje uočava analizom istraživanja javnog mnjenja.

Predsednika ne slušam jer ono što on izgovara nije relevantno za način na koji će biti poražen na izborima.

Slušam i gledam, međutim, sa velikim interesovanjem, stare nastupe sadašnjeg predsednika, one između 2012. i 2014. godine. To je period u kom je marljivo, politikom divide et impera, rastakao jedinu organsku partiju u Srbiji – Demokratsku stranku. Koristio je okolnost što se nakon streljanja Zorana Đinđića tamo uhlebio izvestan broj vlastohlepnih ličnosti, onih kojima su opozicioni rad i funkcionisanje ne samo nepoznati, već i neprihvatljivi. Javnim koketiranjem sa njihovom potencijalnom inkluzijom u vlast, predsednik je uspeo u nečemu o čemu je Milošević mogao samo da sanja – najpre je Dragan Đilas, kao predsednik DS, javno pozvao sopstvene tradicionalne koalicione partnere da ga napuste i uđu u vlast, a zatim je predsednik pozvao Borisa Tadića u vladu (“čim je Boris ovde, znao sam da će doći ovoliko dama”, laskao je sadašnji predsednik bivšem prilikom zajedničke konferencije za medije u centrali SNS prilikom koje je obnarodovan koalicioni dogovor, iz kog se Tadić kasnije povukao zbog netrpeljivosti prema Ivici Dačiću i njegovog tobožnjeg izdajstva).

Zoran Đinđić je za trinaest godina učestvovanja u stranačkoj politici četiri puta izlazio na izbore kao glavni akter. Godine 1990. SPS je odneo apsolutnu pobedu, ali je već ‘93. Đinđić pobedio te je Milošević morao da aktivira preleteče. Devedesetšeste je pobedio još ubedljivije, pa je režim morao da pribegne krađi. Dvehiljadite je pobeda bila toliko ubedljiva da je odlučeno da se strelja.

Ne slušam predsednika jer sa nestrpljenjem čekam da čujem kako je onaj pristojan svet iz Demokratske stranke, koga još uvek itekako ima, konačno preuzeo partiju u svoje ruke, organizovao je na način na koji je funkcionisala devedesetih godina i nastavio tamo gde se sa martovskim pučem stalo.

Takva stranka neće kukati što je nema na nacionalnim frekvencijama jer će njeni funkcioneri ući u svaki vajat u Srbiji (uostalom, dok sam se bavio plasiranjem sadržaja u jednoj organizaciji, uz pomoć analitike bilo je moguće da obaveštenje koje plasirate putem interneta vidi do tri miliona ljudi, što je znatno više od famoznog TV dnevnika); neće se predsedniku suprotstavljati ličnim uvredama i pretnjama, već jasnim programom i politikom; takva stranka neće biti patrljak disfunkcionalne koalicije, već izraz organske potrebe srpskog naroda za demokratskim uređenjem.

Ne slušam predsednika jer vreme treba utrošiti na neke konstruktivne stvari.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

16.јул 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

Komentar

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  

Komentar

Gazi i lomi proklete „blokadere“, kaže predsednik

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim

Nemanja Rujević

Komentar

Užički ustanak: Da li će protest na Đetinji izazvati poplavu?

Protesti u Srbiji  ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Srbija i Evropska unija

Interesi, realpolitika i cinizam

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure