img
Loader
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Taksi

13. јануар 2015, 16:01 Sonja Ćirić
foto: M. Milenković
Copied

Prvi januar, oko ručka. Čekam dvadesetčetvorku. Ljuta sam koliko mi je hladno. Dokle god mi vid dopire, nema nigde nikog osim jednog taksija na taksi stanici. Čekam ja, čeka on.

I sad, ko god da čita ovo što pišem, pretpostavlja šta sledi. On pali motor, kreće u mom pravcu, zaustavlja se ispred mene, otvara prozor i pita: „Da li vam treba taksi?“ Ja, iako to nisam htela, prilazim zato što iz taksija čujem da Alen Islamović peva: „Sanjao sam te, kako / ulaziš u moju pjesmu / ulaziš, prosto k’o u svoju baštu…“ „Treba mi prevoz, ali nisam planirala da to bude taksi.“ „Pa promenite plan, Nova godina je!“ „Štedeću sutra“, pomislim ja, i uđem da na miru u toplom i udobnom čujem „…bijela mi krila rastu / al’ više me ne boli …“. Osetim da je Nova godina na mojoj strani. „Sviđa vam se pesma? Nema više takvih… Niste mi rekli gde da vozim?“ Do kraja vožnje smo, taksista i ja, provozali još dve-tri pesme Bijelog dugmeta po praznom gradu. I svima je bilo baš kako treba.

Nekolikominutni kontakt dvoje ljudi koji se nikad pre nisu sreli, a sva je šansa da neće ni ikada posle, kontakt u kome se neplanirano i nenamerno desi razno svašta za pamćenje. Kako se to zove? Snaga kratkog susreta? „Izvinite“, rekao mi je jednom jedan taksista kad je po mom izrazu lica shvatio da mi ne prija kako me gleda u retrovizoru. „Kao da sam video svoju Ljilju. Nekad su se i njoj oči vedro smejale tako kao vama… A sad, ni ne radujemo se jedno drugom. Nema se kad…“ I, ništa više nije imalo o tome da se kaže.

Ili, pre mesec-dva, samo što smo krenuli, kaže mi jedan taksista: „Nisam nepristojan, ali molim vas pričajte nešto. Desilo mi se nešto bezveze i… Vidim nosite knjige, pričajte, šta ste lepo čitali?“ U trenutku mi se sve izbrisalo iz mozga zbog njegove otvorenosti i odgovornosti koju mi je nametnuo! Zar da se obrukam pred čovekom, da pomisli da ne čitam? Šta da mu pričam, šta bi on voleo? Nešto ljubavno? Nee. Kriminal? Ne volim kriminal. Sport? I, setim se romana Slavoljuba Stankovića Prvaci sveta! o svetskim prvenstvima na kojima je pobeđivala košarkaška reprezentacija Jugoslavije (vidi „Vreme“ br. 1243). Pomislim: „Verovatno voli sport“, i – počnem. Sad, dok pišem o tih desetak minuta svog života, ne mogu da zamislim sebe da u taksiju taksisti prepričavam neku knjigu, ali onda, dok je trajalo, nije mi baš ništa smetalo da radim to što radim.

Ili, evo, samo još ovo: Jedan taksista me je zamolio da odsluša kraj radio-drame. Kaže, ne propušta nijednu, mnogo ih voli. Kaže, naučio se pravilnom govoru od kad ih sluša. Krivo mu je što ne uspeva sina i ćerku, srednjoškolce, da privoli na Dramski program Radio Beograda: „Ne znam šta da radim, zašto mi ne veruju? Kažem im da tu glume naši najbolji glumci, da u radio-drami mogu da nauče šta je prava ljubav, pravo prijateljstvo – navodim im primere koje njih interesuju, ali ne vredi. Kažu: „Ima sve to i na filmu, a film je zanimljiviji.“ „Da li su gledali Džarmušov film Noć na Zemlji?“, pitala sam tupavo, ne znajući šta bi bilo prikladno. „Sumnjam. Ja jesam, nekoliko puta.“

Mogu da poverujem u sve zamerke koje se upućuju taksistima, ali lično nemam ništa protiv njih. Nemam razloga. Ako zanemarim poneko zadimljeno vozilo, pitanje „gde vam je ta ulica“, pričanje mobilnim telefonom tokom vožnje i tako to, meni je s taksistima baš u redu.

Ja, u stvari, mnogo volim da se vozim taksijem. Bude mi dobro. Saberu mi se misli. Prepustim se da neko drugi upravlja, što inače nemam tri čiste da radim. Osećam se ušuškano. Neko vodi računa o meni. A ja samo sedim, vozim se, gledam kroz prozor ili čak ne ni to. Neko drugi radi, misli i troši se, da bih ja postigla cilj. Pa gde to ima! Slažem se, i taksista postigne cilj zato što odmah bude plaćen za svoj rad, ali znam toliko svojih želja za koje sam platila pa se nisu ostvarile – ne bih sad o tome.

I još nešto: ako sam zaustavila taksi, to znači da imam para i za taksi a ne samo za samouslugu, mobilni i možda kafu. Da li je ovaj razlog trebalo da kažem na početku pravdanja zašto volim taksi?

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

Komentar

Pregled nedelje

Pohvala neutralnosti

Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa  

Fili Švarm

Komentar

Požari i poplave u rajhu korupcije

Srbija nije spremna za požare, oluje i poplave, ali je predsednik Aleksandar Vučić spreman da od svega napravi propagandu

Nemanja Rujević

Komentar

Policijska tortura: Zašto se tužilaštvo i MUP prave ludi?

Policajac i policajka su snimljeni dok su u pokušaju iznude studentkinju čupali za kosu. To je klasičan primer mučenja i torture, grubo kršenje zakona za koje bi morali da snose posledice

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1801
Poslednje izdanje

MUP i građani

Sve što treba da znate o policiji na protestima Pretplati se
Opozicija na ulicama

Jedinstvo, ali parcijalno

Thompson u Zagrebu

Najmasovniji profašistički skup posle Drugog svetskog rata

Kultura sećanja: Studenti i policija

Represivni san svake diktature

Intervju: Dušan Strajnić Dukat, grupa “Oxajo”

Najbolje je kada me pesma prevaziđe

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure