img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stakleni zid

21. новембар 2018, 22:37 Lenka Laškova
foto: petr kratochvil
Copied

Amsterdamskim Red Light distriktom prošetala sam dvaput. U kasno leto 2016. Martin, Holanđanin i psihijatar, poveo me je u prvu šetnju evropskom prestonicom u kojoj je „sve“ dozvoljeno. „Hoću da vidim prostitutke“, rekla sam. „Zašto?“, pitao me je, više zaintrigiran nego iznenađen. „Zanima me jesu li lepe ili propale. Zamišljam ih kao neke nesrećne žene. Možda nije tako“, odgovorila sam, a Martin je ravnodušno slegao ramenima, okrenuo se na peti i rekao: „Onda idemo na drugu stranu“. Padao je mrak, na trgiću se napušavala grupica mladića i devojaka, a ja sam poslušno hodala kroz izmaglicu od trave i duvana pola koraka iza Martina i posmatrala: turisti, bicikli, pasaži, zelenilo, mačke, pomfrit, seks šop. Stigli smo do zida na kojem je ispod sprejem nacrtanog i precrtanog foto-aparata stajalo: „Make photos of art and respect the ladies“. Okinula sam i spustila mobilni u džep.

Ponekad, kad odem u muzej u kojem nema gužve, sa osećajem da imam sve vreme ovog sveta, volim da razgledam portrete. Stanem pred sliku i pokušam da se namestim u položaj tela kao osoba na platnu, fiksiram oči i čekam da vidim šta ću osetiti. Najviše volim da stanem pred ženski portret jer mi je lakše da se identifikujem. Ponekad ne osetim ništa. Ponekad mi krenu suze. Idem, rešena da prvi put na ovaj način eksperimentišem sa živim ženama.

Na ulicama Red Light distrikta život se odvija kao i svuda – ljudi vode svoje male radnje i kafiće od kojih žive, a razlika je u tome što u ovim nizovima ima puno izloga zastrtih crvenim zavesama. Ipak, sve su to očigledne prodavnice odvajkada trgovačkog Amsterdama i šetnja ovim delom grada nije mnogo drugačija od odlaska u kupovinu ili razgledanje, samo što se ovde trguje visoko mistificiranom robom (da šapnem: seksom), a kupcu se može desiti da bude odbijen. U uskim poprečnim ulicama kao što je Oudekennissteeg zbog gužve nema mnogo zadržavanja pred izlozima – može tek na kratko da se zvera dok te grupa turista ne odnese do sledećeg. Pokušavala sam da uhvatim pogled ženama iza stakla, ali bezuspešno. Na kraju jednog od redova sa izlozima, spazila sam vrlo lepu devojku u maloj crnoj majici i još manjem šortsu. Izvajane noge, bujne grudi, pirsing u pupku i male metalne minđuše, umerena šminka. Delovala je mlađe od drugih. Kao da je osetila da prilazim njenom izlogu, ustala je sa stolice, dugačak crni konjski rep je raskošno blesnuo, stala je tik uz staklo i prekrštenim dlanovima se zaklonila dole, kao neka Eva. Stala sam tačno pred nju i napravila isti pokret, gledajući je u oči. Nasmešila se i brzo spustila glavu na stranu kao ošamarena, a jagodice su joj se upalile. Ustuknula sam. Okrenula se, a ja sam požurila da odem. Radoznalost je bila zadovoljena. „I?“, pitao me je Martin kada smo izašli iz pasaža. „Čini mi se da je njima ovde okej. Naspavane su i negovane. Deluju zadovoljno. Videla sam jednu stidljivu, to nisam očekivala“, kažem. „Ovo je za njih posao, naviknute su da ih ljudi razgledaju. Nema u tome mnogo stida, to je njima svakodnevna stvar“, rekao mi je Martin i profesorski me pogledao preko naočara, kao da procenjuje razumem li šta mi je rečeno. „Shvatam“, rekoh smoreno.

Od tada je prošlo dve godine, a ja sam ponovo prošetala Ulicom crvenih fenjera, ovaj put sa drugaricom. Većina izloga bila je zastrta zavesama – što može značiti i da je zauzeto, i da je zatvoreno. Opet zastajem u istoj poprečnoj ulici, samo pred drugim izlogom – ovog puta devojka je plava i u donjem vešu, puši cigaretu i fiksira zid sa druge strane ulice. Gleda kroz ljude koji prolaze, kroz mene koja stojim na suprotnoj strani. Vuče dim s pogledom napred, a ostatak sveta kao da ne postoji. Martin mi je onomad ispričao i da je, da bi se postalo prostitutkom koja neće biti svakodnevno uznemirena zbog svog posla, potreban određen sklop ličnosti – sposobnost da se distanciraš kada ti je neko veoma blizu, a ne bi nužno želela da bude; debela koža, jak stomak, neka vrsta staklenog zida između tebe i ostatka sveta – neprobojan lični izlog, ako hoćete. Mušterija u pokušaju kuca prvo na desna vrata prodavnice sa plavom devojkom. Neko unutra mu kaže da nije dobrodošao. Devojka se ne pomera. Mušterija onda pokušava na leva vrata, bliže njoj – pritiska kvaku i ulazi u radnju, ona spušta cigaretu, drugom rukom pokušava da pokrije grudi i kaže: „Please, go away immediately“. On žustro zatvara vrata, mrmlja verovatno neku psovku i brzo nestaje iz ulice. Ona se vraća svom mirnom zurenju u zid i ponovo gleda kroz mene, sada sa malim hladnim zadovoljnim osmehom. Požurila sam do drugarice bez osvrtanja, a ona je ostala – predivna živa lutka u izlogu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure