img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stakleni zid

21. novembar 2018, 22:37 Lenka Laškova
foto: petr kratochvil
Copied

Amsterdamskim Red Light distriktom prošetala sam dvaput. U kasno leto 2016. Martin, Holanđanin i psihijatar, poveo me je u prvu šetnju evropskom prestonicom u kojoj je „sve“ dozvoljeno. „Hoću da vidim prostitutke“, rekla sam. „Zašto?“, pitao me je, više zaintrigiran nego iznenađen. „Zanima me jesu li lepe ili propale. Zamišljam ih kao neke nesrećne žene. Možda nije tako“, odgovorila sam, a Martin je ravnodušno slegao ramenima, okrenuo se na peti i rekao: „Onda idemo na drugu stranu“. Padao je mrak, na trgiću se napušavala grupica mladića i devojaka, a ja sam poslušno hodala kroz izmaglicu od trave i duvana pola koraka iza Martina i posmatrala: turisti, bicikli, pasaži, zelenilo, mačke, pomfrit, seks šop. Stigli smo do zida na kojem je ispod sprejem nacrtanog i precrtanog foto-aparata stajalo: „Make photos of art and respect the ladies“. Okinula sam i spustila mobilni u džep.

Ponekad, kad odem u muzej u kojem nema gužve, sa osećajem da imam sve vreme ovog sveta, volim da razgledam portrete. Stanem pred sliku i pokušam da se namestim u položaj tela kao osoba na platnu, fiksiram oči i čekam da vidim šta ću osetiti. Najviše volim da stanem pred ženski portret jer mi je lakše da se identifikujem. Ponekad ne osetim ništa. Ponekad mi krenu suze. Idem, rešena da prvi put na ovaj način eksperimentišem sa živim ženama.

Na ulicama Red Light distrikta život se odvija kao i svuda – ljudi vode svoje male radnje i kafiće od kojih žive, a razlika je u tome što u ovim nizovima ima puno izloga zastrtih crvenim zavesama. Ipak, sve su to očigledne prodavnice odvajkada trgovačkog Amsterdama i šetnja ovim delom grada nije mnogo drugačija od odlaska u kupovinu ili razgledanje, samo što se ovde trguje visoko mistificiranom robom (da šapnem: seksom), a kupcu se može desiti da bude odbijen. U uskim poprečnim ulicama kao što je Oudekennissteeg zbog gužve nema mnogo zadržavanja pred izlozima – može tek na kratko da se zvera dok te grupa turista ne odnese do sledećeg. Pokušavala sam da uhvatim pogled ženama iza stakla, ali bezuspešno. Na kraju jednog od redova sa izlozima, spazila sam vrlo lepu devojku u maloj crnoj majici i još manjem šortsu. Izvajane noge, bujne grudi, pirsing u pupku i male metalne minđuše, umerena šminka. Delovala je mlađe od drugih. Kao da je osetila da prilazim njenom izlogu, ustala je sa stolice, dugačak crni konjski rep je raskošno blesnuo, stala je tik uz staklo i prekrštenim dlanovima se zaklonila dole, kao neka Eva. Stala sam tačno pred nju i napravila isti pokret, gledajući je u oči. Nasmešila se i brzo spustila glavu na stranu kao ošamarena, a jagodice su joj se upalile. Ustuknula sam. Okrenula se, a ja sam požurila da odem. Radoznalost je bila zadovoljena. „I?“, pitao me je Martin kada smo izašli iz pasaža. „Čini mi se da je njima ovde okej. Naspavane su i negovane. Deluju zadovoljno. Videla sam jednu stidljivu, to nisam očekivala“, kažem. „Ovo je za njih posao, naviknute su da ih ljudi razgledaju. Nema u tome mnogo stida, to je njima svakodnevna stvar“, rekao mi je Martin i profesorski me pogledao preko naočara, kao da procenjuje razumem li šta mi je rečeno. „Shvatam“, rekoh smoreno.

Od tada je prošlo dve godine, a ja sam ponovo prošetala Ulicom crvenih fenjera, ovaj put sa drugaricom. Većina izloga bila je zastrta zavesama – što može značiti i da je zauzeto, i da je zatvoreno. Opet zastajem u istoj poprečnoj ulici, samo pred drugim izlogom – ovog puta devojka je plava i u donjem vešu, puši cigaretu i fiksira zid sa druge strane ulice. Gleda kroz ljude koji prolaze, kroz mene koja stojim na suprotnoj strani. Vuče dim s pogledom napred, a ostatak sveta kao da ne postoji. Martin mi je onomad ispričao i da je, da bi se postalo prostitutkom koja neće biti svakodnevno uznemirena zbog svog posla, potreban određen sklop ličnosti – sposobnost da se distanciraš kada ti je neko veoma blizu, a ne bi nužno želela da bude; debela koža, jak stomak, neka vrsta staklenog zida između tebe i ostatka sveta – neprobojan lični izlog, ako hoćete. Mušterija u pokušaju kuca prvo na desna vrata prodavnice sa plavom devojkom. Neko unutra mu kaže da nije dobrodošao. Devojka se ne pomera. Mušterija onda pokušava na leva vrata, bliže njoj – pritiska kvaku i ulazi u radnju, ona spušta cigaretu, drugom rukom pokušava da pokrije grudi i kaže: „Please, go away immediately“. On žustro zatvara vrata, mrmlja verovatno neku psovku i brzo nestaje iz ulice. Ona se vraća svom mirnom zurenju u zid i ponovo gleda kroz mene, sada sa malim hladnim zadovoljnim osmehom. Požurila sam do drugarice bez osvrtanja, a ona je ostala – predivna živa lutka u izlogu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Komentar

Komentar

Građanski sukobi

Srbija srlja u građanske sukobe na jesen kada se oni koji su otišli na odmor vrate orni i poletni da se više ne povlače pred golom silom koja brani bezakonje

Andrej Ivanji
Tužilac za organizovani kriminal

Komentar

Tužilačka predstava ili udarac u kičmu korumpiranog režima

Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju

Ivan Milenković

Komentar

Hapšenja zbog korupcije: “Ili mi, ili oni“

Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure