img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stakleni zid

21. novembar 2018, 22:37 Lenka Laškova
foto: petr kratochvil
Copied

Amsterdamskim Red Light distriktom prošetala sam dvaput. U kasno leto 2016. Martin, Holanđanin i psihijatar, poveo me je u prvu šetnju evropskom prestonicom u kojoj je „sve“ dozvoljeno. „Hoću da vidim prostitutke“, rekla sam. „Zašto?“, pitao me je, više zaintrigiran nego iznenađen. „Zanima me jesu li lepe ili propale. Zamišljam ih kao neke nesrećne žene. Možda nije tako“, odgovorila sam, a Martin je ravnodušno slegao ramenima, okrenuo se na peti i rekao: „Onda idemo na drugu stranu“. Padao je mrak, na trgiću se napušavala grupica mladića i devojaka, a ja sam poslušno hodala kroz izmaglicu od trave i duvana pola koraka iza Martina i posmatrala: turisti, bicikli, pasaži, zelenilo, mačke, pomfrit, seks šop. Stigli smo do zida na kojem je ispod sprejem nacrtanog i precrtanog foto-aparata stajalo: „Make photos of art and respect the ladies“. Okinula sam i spustila mobilni u džep.

Ponekad, kad odem u muzej u kojem nema gužve, sa osećajem da imam sve vreme ovog sveta, volim da razgledam portrete. Stanem pred sliku i pokušam da se namestim u položaj tela kao osoba na platnu, fiksiram oči i čekam da vidim šta ću osetiti. Najviše volim da stanem pred ženski portret jer mi je lakše da se identifikujem. Ponekad ne osetim ništa. Ponekad mi krenu suze. Idem, rešena da prvi put na ovaj način eksperimentišem sa živim ženama.

Na ulicama Red Light distrikta život se odvija kao i svuda – ljudi vode svoje male radnje i kafiće od kojih žive, a razlika je u tome što u ovim nizovima ima puno izloga zastrtih crvenim zavesama. Ipak, sve su to očigledne prodavnice odvajkada trgovačkog Amsterdama i šetnja ovim delom grada nije mnogo drugačija od odlaska u kupovinu ili razgledanje, samo što se ovde trguje visoko mistificiranom robom (da šapnem: seksom), a kupcu se može desiti da bude odbijen. U uskim poprečnim ulicama kao što je Oudekennissteeg zbog gužve nema mnogo zadržavanja pred izlozima – može tek na kratko da se zvera dok te grupa turista ne odnese do sledećeg. Pokušavala sam da uhvatim pogled ženama iza stakla, ali bezuspešno. Na kraju jednog od redova sa izlozima, spazila sam vrlo lepu devojku u maloj crnoj majici i još manjem šortsu. Izvajane noge, bujne grudi, pirsing u pupku i male metalne minđuše, umerena šminka. Delovala je mlađe od drugih. Kao da je osetila da prilazim njenom izlogu, ustala je sa stolice, dugačak crni konjski rep je raskošno blesnuo, stala je tik uz staklo i prekrštenim dlanovima se zaklonila dole, kao neka Eva. Stala sam tačno pred nju i napravila isti pokret, gledajući je u oči. Nasmešila se i brzo spustila glavu na stranu kao ošamarena, a jagodice su joj se upalile. Ustuknula sam. Okrenula se, a ja sam požurila da odem. Radoznalost je bila zadovoljena. „I?“, pitao me je Martin kada smo izašli iz pasaža. „Čini mi se da je njima ovde okej. Naspavane su i negovane. Deluju zadovoljno. Videla sam jednu stidljivu, to nisam očekivala“, kažem. „Ovo je za njih posao, naviknute su da ih ljudi razgledaju. Nema u tome mnogo stida, to je njima svakodnevna stvar“, rekao mi je Martin i profesorski me pogledao preko naočara, kao da procenjuje razumem li šta mi je rečeno. „Shvatam“, rekoh smoreno.

Od tada je prošlo dve godine, a ja sam ponovo prošetala Ulicom crvenih fenjera, ovaj put sa drugaricom. Većina izloga bila je zastrta zavesama – što može značiti i da je zauzeto, i da je zatvoreno. Opet zastajem u istoj poprečnoj ulici, samo pred drugim izlogom – ovog puta devojka je plava i u donjem vešu, puši cigaretu i fiksira zid sa druge strane ulice. Gleda kroz ljude koji prolaze, kroz mene koja stojim na suprotnoj strani. Vuče dim s pogledom napred, a ostatak sveta kao da ne postoji. Martin mi je onomad ispričao i da je, da bi se postalo prostitutkom koja neće biti svakodnevno uznemirena zbog svog posla, potreban određen sklop ličnosti – sposobnost da se distanciraš kada ti je neko veoma blizu, a ne bi nužno želela da bude; debela koža, jak stomak, neka vrsta staklenog zida između tebe i ostatka sveta – neprobojan lični izlog, ako hoćete. Mušterija u pokušaju kuca prvo na desna vrata prodavnice sa plavom devojkom. Neko unutra mu kaže da nije dobrodošao. Devojka se ne pomera. Mušterija onda pokušava na leva vrata, bliže njoj – pritiska kvaku i ulazi u radnju, ona spušta cigaretu, drugom rukom pokušava da pokrije grudi i kaže: „Please, go away immediately“. On žustro zatvara vrata, mrmlja verovatno neku psovku i brzo nestaje iz ulice. Ona se vraća svom mirnom zurenju u zid i ponovo gleda kroz mene, sada sa malim hladnim zadovoljnim osmehom. Požurila sam do drugarice bez osvrtanja, a ona je ostala – predivna živa lutka u izlogu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
18.decembar 2025. Bojan Bednar

Otuđenje

11.decembar 2025. Andrej Ivanji

Las Palmas

03.decembar 2025. Uroš Mitrović

Pank

26.novembar 2025. Milan Filipov

Palačinke

19.novembar 2025. Katarina Stevanović

Koraci

Komentar
Predsenik Srbije Aleksandar Vučić u Briselu u sedištu Evropske unije pred zastavama EU

Komentar

Ili Vučić ili EU

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Andrej Ivanji
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane.

Komentar

Poslednja linija odbrane: Gotov je!

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ivan Milenković
Ćacičend sa ukrašenim jelkama i letećim Deda Mrazom

Komentar

Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1824
Poslednje izdanje

Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture

Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati se
Intervju: Slobodan Beljanski, advokat

Demon zla hara našom državom

Intervju: Nikola Radin

Budžet Beograda – bankomat za povlašćene

Novi Pazar: Bitka za DUNP

Razvejavanje neznanja, propagande i predrasuda

Intervju: Anja Šifrin, predavačica na Univerzitetu Kolumbija

Suočavmo se sa fašizmom

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure