img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ploče

25. март 2009, 14:47 Ranko Pivljanin
Copied

Selidba na jedno od beogradskih „ptičjih“ brda – još uvek ne znam tačno da li živim na Petlovom ili Labudovom brdu – osim teškog navikavanja na daljinu, imala je i neke „olakšavajuće“ okolnosti. Jedna od njih, osim čistog vazduha – te poslednje utehe nas sa periferije – jesu komotni parkovi, staze, pa i široki trotoari kao stvoreni za šetnju, najdelotvorniji lek za velegradske neurotičare. „A ovuda ko ludak šetaš“, citiraću neizbežnog kuma koji godinama brani teoriju da se najbolje šeta za volanom automobila. I kada bih ga, za vreme mog decenijskog zemunovanja, ponekad na prevaru izvukao do Dunavskog keja, hvatao sam mu čežnjive poglede koje je bacao ka automobilima manijaka što su se besnim limuzinama probijali kroz šetače na putu ka nekom od onih odvratnih splavova, gde su ih čekali (s)provod i (s)plavuše!

Zemun bio i prošao, ostale uspomene i jedna garsonjerica, ajmo nazad na „brdo“ i u jednu od terapeutskih šetnji u kasnim noćnim satima. Ali sve šetnje ne smiruju, ima i onih koje znaju dodatno da uznemire.

Jednu sam preskočio, jedva malo iznenađen onim što sam ugledao, kad sam naišao na drugu već sam sa zanimanjem zastao, a kod treće više nisam imao dilemu – posegnuo sam rukom i prineo očima zaprljani komad vinila. Pod čkiljavim svetlom ulične svetiljke sricao sam: Siroče sam od malena, Gordana Stojićević i ansambl Tihomira Pavlovića, onda sam ugledao poznati logo Radio-televizije Beograd i ukrug ispisano upozorenje „umnožavanje i presnimavanje zabranjeno, javno izvođenje i emitovanje podleže zaštiti…“ i ono čuveno „Made in Yugoslavia“, dokaz kako samo lažu oni koji pričaju da nisu jugonostalgičari.

Bila je to strana A, a kada sam sa strane B očistio blato – simbolika je uveliko igrala svoj ples – Budi uvek uz mene, bio je naziv druge pesme, ista pevačica, isti ansambl.

Razbacane po obližnjem parku i po pešačkoj stazi ležale su gramofonske ploče i to one male singlice – jedne cele, druge polomljene. Neko se na najgori mogući način oslobađao uspomena i prevaziđene tehnologije, ali kao i da sam nije bio načisto da li je u redu to što radi – ostavio je ploče na vidnom mestu, poput onih nevoljnica što ostavljaju tek rođene bebe ispred ulaza. Izgleda da je, ipak, hteo da ih neko nađe, inače bi ih bacio u obližnji kontejner.

Grozničavo sam potrčao nazad ka mestu gde su ostale one druge dve, kao da će mi ih upravo sada neko oteti ispred nosa, a znam da su ih danima s indignacijom i krajnjom nezainteresovanošću gazili i šutirali.

I kad sam s prve obrisao krupnu šaru teških cipela, u ušima se zavrtela originalna naslovna tema iz TV serije „Sandokan“ (pju krudele e la gvera, el uomo), ovaj put „Jugoton“, Zagreb, i opet Jugoslavija, sa druge strane Sweet Lady blue.

Nekoliko koraka dalje, već polomljena ploča inatila se numerom Glorije Gejnor – I will Survive. Naravno da ćeš preživeti, šaputao sam poput junaka srceparajućih melodrama, skidajući šumu i borove iglice sa zauvek upropašćene ploče. Kad sam ih sve tri prikupio, krenuo sam ka stanu, stežući tri unakažena vinila, dok mi je potiljak beležio podsmešljive poglede klinaca ispred obližnjeg kioska koji su na svoj način komentarisali čudaka sa prljavom plastikom neidentifikovanog porekla u rukama.

Kao u groznici ušao sam u stan, sa stola su me ravnodušno gledali mini linija i CD-ovi, e nećete mi vi svirati noćas, iskovrežio sam se na njih kao da su mi nešto krivi. Opsovao sam i u pravcu računara koji je krio gomilu MP3 fajlova – vi tek nećete – smilovao sam se tek na radio i besomučno krenuo da preturam po stanicama, dok nisam natrčao na Beach Boyse i Good Vibrations. I dok je Brajan Vilson poentirao na onom čudnom instrumentu sa antenama – zvaše li se teramin po nekom Rusu – iz sećanja sevnuše gimnazijski dani u sumornom crnogorskom rudarskom gradu i soba školske drugarice Mire, čiji otac mi je predavao istoriju. Iz četvrt veka daleke prošlosti zapucketale su ploče sa njenog gramofona – otkrivali smo hard rok i hevi metal u toj nedođiji, evo nas na Stepenicama za nebo, letimo zajedno sa čudesnim Džimijem Pejdžom u njegovom Zeppelinu, tu je i Black Sabath sa Paranoidom, iskrsavaju i naše izbledele vijetnamke i plavi školski mantili sa natpisima u slavu Iron Maidena, Def Leparda, Pink Floyda, tu je i neizbežni AC/DC sa čuvenim munjama…

Odnekud se vraća i slika pokojnog oca koji me, četrnaestogodišnjaka, jedne noći odvraćao od odlaska u Sarajevo na koncert Riblje čorbe originalnom definicijom rokenrola: „Zamisli da iz pravca Pljevalja ide kamion pun praznih konzervi, a iz pravca Sarajeva kamion pun flaša i oni se sudare na ‘nuli’! E, to ti je rokenrol!“ (A „nulom“ smo zvali jednu oštru krivinu na magistralnom putu Pljevlja–Sarajevo, nedaleko od naše kuće.) E, ćale, ćale, ja tebi gusle nisam dir’o, čak sam malo i znao da prevučem gudalom, da te ne obrukam.

Iščeprkao sam nenačeti viski, tek toliko da što verodostojnije vratim film na noć devedeset i neke, ovoga puta bez „marlbora“, kada sam u kući mog druga Koste odbolovao jednu lepu ljubav uz plačevni glas Demisa Rusosa s njegovog gramofona. I kao i onda, film se prekinuo, samo što su me tada, otrovanog tugom, alkoholom i duvanom, vraćali iz mrtvih nekakvom čorbom u četiri ujutro, a sada sam to učinio sam, osvešćen ludom mišlju da je nepoznati pločeubica možda negde ostavio i gramofon.

Januarski minus za respekt namah je ohladio vrelu nadu, dok sam u sitne sate, zajedno s čoporom lokalnih pasa lutalica, obilazio kontejnere po kvartu. Uzalud. Ni u onom parku nije bilo ništa, samo mi se u trenutku učinilo da ispod sveže napadalog snega proviruje nekakav crni patrljak. Znači, ovu sam bio preskočio…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure