img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Odokativnost

24. јун 2009, 14:42 Nenad Šebek
Copied

Onomad kada je Serž Bramerc, navodno, od vlade Srbije tražio da skine sa programa televizijsku seriju „Moj rođak sa sela“, nisam baš nešto stigao da primetim čime je ista, navodno – zaslužila takvu čast. Pre neku sedmicu, pojavi se serija u prodavnicama, na šest diskova, svaki za po oko četvrt tisuće dinara. Obradovah se višestruko. Em ću konačno da uključim novi televizor, em ću da vidim šta je to iznerviralo MMM (mrske međunarodne moćnike), a i posle mogu da usrećim rodbinu u inostranstvu koja voli popularne TV serije iz majčice otadžbine.

Sednemo mi (kokice, upaljač, cigarete, piksla i ja) u fotelju. Nije prošlo ni sat vremena i već sam shvatio kako radi daljinski i. krenuh u potragu za uzrokom nerviranja onog suda iz one zemlje (dabogda i njoj nekada neko blokirao nešto). Zanimljiva serija, slatko sam je odgledao. Evo, javno to i priznajem pa neka me prezru i Bramerc i ceo Tribunal i treća i četvrta Srbija ako treba. Molim prijatelje da me se ne odreknu. Još.

Ima serija sve što treba da zabavi i razonodi… i simpa likove i one koje volimo da mrzimo. Sto grama ljubavi; sto grama promašene ljubavi; sto grama patnje; dve kile stereotipnih likova i situacija; kilo rodoljublja (poprilično mudro raspoređenog); ima nešto misterije; ima tu nečeg i za prvu i za drugu, a bogme i za treću Srbiju. Ima iznad svega i svog starca Foču od stotinu ljeta – Tasu Uzunovića kao mudrog, premudrog seljaka koji u svakom trenutku i u svakoj prilici zna da odvagne kako valja i usput izrekne neku teeeešku mudrost, pouku koju valja zlatom zapisati za uspomenu i dugo korišćenje. Nema mudraca ravnog srpskom seljaku!

Nisam TV kritičar te se ne bih pačao u ono što ne znam. Elem, neću o dramaturgiji, niti režiji niti bilo čemu drugom u šta se ne razumem. Ne sastavljam ni fudbalsku selekciju, zašto bih pa ovom pametnom svetu sa RTS-a govorio kako se pravi TV serija, kada ne znam. Ali ima nešto u šta se dobro razumem, a čega u seriji ima sijaset… Razumem se u našu poslovičnu „odokatvnist“ kao način mere i procene… „odokativnost“ kao način rada.

„Je l’ će sačuvamo Jugoslaviju ako grunemo?“

„Pa sad, odokativno…“

„Gruvaj““

„Je l’ će pobedimo taj NATO?“

„Pa… odokativno, mogli bismo ako…“

„Javi Milančetu da kaže ne.“

„Kol’ko vredi taj NIS?“

„Pa sad, otprilike…“

„Daj ga Rusima.“

„Hoće li i nas ova ekonomska kriza?“

„Pa sad, ako možda…“

„Dobro, daj u novine da smo suviše mali i da je u nas neće biti!“

Elem, ovakvih „odokativnosti“ kod rođe sa sela, „odokativno“ gledano ima… koliko ti duša ište. I to na prvo gledanje. Dobronamerno gledanje! Ne bih da ljudi pomisle kako sam bolesno pedantan, pa neću pominjati kadrove u kojima junak u jednoj sekundi drži cigaretu i šoljicu, a onda iz drugog ugla dok i dalje izgovara istu rečenicu međ prstima nema gore pomenutu šoljicu. Ne bih ni da kinjim TV stvaraoce što ne znaju da je kutija puna knjiga odistinski teška i da čak ni jedan Vojin Ćetković ne može baš da je nosi sa dva prsta. Čak i ako Vojin i jeste toliko jak, onaj njegov prijatelj koji mu pomaže, baš i ne deluje kao Banović Strahinja.

Neću ni da cepidlačim oko toga što junak Vranić svojoj voljenoj učiteljici u cik zore kaže da je napadao sneg … pa onda izađe na seosku ulicu tako počišćenu da bi joj i Knez Mihailova pozavideti mogla. Sabajle očišćen sneg u zemlji Srbiji, ta man’te, što bi rekle Lale. Mi jesmo blizu Evropi, ali toliko blizu ipak nismo. Mogu da im oprostim i to što se Nikola Kojo u jednoj sceni pojavljuje u bade mantilu u situaciji u kojoj nema šanse da mu je pri ruci. Mislim na pomenuti mantil.

Ali ne mogu da oprostim to što se u seriji čiji je početak lociran u (lepo piše na špici) proleće 2001. godine – sve računa u evrima. Na špici potpisan sve neki ozbiljan svet: Generalni A. Tijanić, glodur B. Nikolić, urednica J. Zupanc, reditelj M. Marinković, scenarista R. Pavlović, dva komada saradnika na scenariju, da i ne pominjemo kamermane, glumce, montažere i ostale. Pa ljudi, da li je to moguuućeeee… da niko od njih ne zna da je evro fizički rođen januara 2002. godine? Jeste da je postojao i ranije kao obračunska jedinica, ali koliko me sećanje služi, naša nadnacionalna valuta je bila, neka joj je laka zemljica crna – dojčmarka. Kada se januara 2002. pojaviše ovi šareni evrići, dugo smo se na njih privikavali i dugo se još međusobno razračunavali u markama. Pa zar da jedan slučajni prolaznik, tj. gledalac, tj. ja… to primeti a onolikoj bulumenti uglednih TV stvaralaca to da promakne? Uostalom, zar nije možda nečiji posao da proveri činjenice, po mogućnosti, pre snimanja? Nije valjda i „Moj rođak sa sela“ pravljen „odokativno“? Ne, ja u to ne mogu da poverujem.

PS: Seržu Bramercu bih, inače, poručio da se ne sekira, jer bi njegova prethodnica morala da bude mazohista pa da se u onoj trominutnoj sceni prepozna. Isuviše je groteskno predstavljena, te se samo „odokativno“ može reći da bi to možda mogla biti ona.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure