img
Loader
Beograd, 33°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Kujna

07. januar 2014, 18:30 Ankica Dragin
Copied

Kujna, danas najvećma letnja, ima šporet na drva. Ako se iz nje loži i prosta peć, onda je ona prava. Tu je obavezno i prič, ma bio on tek zapećak, il’ ceo banak, il’ neka klupa nuz pećku il’ šporet. Uz krparu na priču, o autentičnosti kujne obavezno svedoči i kredenac čije ožuljane ivice govore o njegovom veku. Ako već nije u špajzu, tu je i neka stalaž(ij)a kojoj su generacije domaćica već odavno dužom naheklale il’ izšlingale suknjice sa voćem na caknama.

Higijenski minimum na sudoperi – ako je uopšte ima! – jeste kalup domaćeg sapuna i kudeljna krpa. Ako u kujni nema česme, tu je neko astalče, a na njemu vanglica il’ lavor. Nuz njega je obavezno i kanta: ona crvena il’ plava na bele tufne, čiji je poklopac ujedno i lonče.

Kujna se svake godine u proleće kreči u neku zahvalnu boju. Zna se zvati i moler da valjkom udari kakvu čestu mustru koja sakriva fleke kad kuvanje prsne. Prljave stvari, poput sanduka sa ogrevom, metle i obuće, uvek stoje nuz vrata. Kad danas na njenom podu ugledam pomodni linoleum sa modernom šarom, sve čujem mâjku:

„Patos u kujni ne mož’ biti olajisani il’ neki fini. Taj s’ ne mož’ čestito oprati tak’ das’ ne vidi prljež.“

Iz nekog kutka obavezno viri još par kujinski’ znamenja: veš lonac, šerpa za pekmez od dvaes’ litri i malko već olupana, emajlirana vangla. Sve je to zgodno i ako kuća nema kupatilo, naročito zimi: lonac i šerpa za grejanje vode, a vangla za kupanje. Ukućana, dabome, al’ ponekad, kad bâba ne vidi, i kučića.

Velika, okrugla tepsija za česnicu i vasilice obično je zadenuta negde za kredencom, zajedno sa daskom za mešenje i oklagijom. Drvena kujinska obeležja čine još i pasirka za paradajz sa rebrastim valjkom i trbušastim, sitno bušenim, plekanim dnom, a nuz nju je po pravilu i veliko rende. Tu je negde i kamen, kojim se leti podupiru vrata, a zimi pripušava kiseli kupus. Slatki pribor, bome, jednako nije za svakidanom. Džinovske varjače za pekmez, malko zagorene i skoro crne na donjem kraju, kao i patinom prekrivene modle za kitnikez raznih oblika, nadživele su bar tri generacije reduša. Slani komplet je onaj na čelu sa mešajicom za čvarke i obarinu. Na dnu kredenca on čeka disnotor, il’ kakvu drugu celodnevnu mesarsku razonodu od koje uvek nagrajša po koji primerak krupnije sermije. Mesarski noževi ne pikaju se bez satare i dve pratilje: mašine za mlevenje mesa i one za punjenje kobasica. Ako ranjenik – a može i ćurak! – bude malko jači, sikirica je ionako u šupi, baš kao i tučana katlanka. Zna se red: sve mora biti narihtano i na svom mestu jer mož’ već sutra ustrebati.

Deo kujne bio je i stari, braonski Tesla, ali ga je ubrzo, otprilike onda kada su u modu ušli tranzistori, zamenio plastični Grundig, isti onaj kom su od česte upotrebe otpala vratanca.

„Ta, otac vas dečji, sam’ štete od vas! Imate onaj ujkin… Kak’ se zove? Gramafon! Što sad trebadu i kasetle? Ma, ništa to više nije solidno napra’ljeno. Kak’ ću ja sad slušati Veselo veče?“ besnio je deda.

Kujna je takođe bila jedino mesto u kući u kojoj se pomno prati kada se nešto (u)radi, al’ sve polagano. Dokoni članovi domaćinstva, rođaci il’ komšije redovni su kujinski inventar kom ništa ne promakne. Strateški položaj za zazjavanje i olajavanje svake vrste u kujni im je savršen: kroz nju ionako svi prolaze kad nekud krenu. Pogotovo ako je izvesno da će usput moći da prikored ćape i neku đakoniju koju je neoprezna domaćica zaboravila na vidnom mestu.

Kujna je oduvek imala i svoje vreme, a jedino što u njoj nikada nisam spazila, niti je bilo kome usfalilo, bili su sat i kalendar. Znalo se: rano ustajanje – rano i leganje. To je bilo više nego dovoljno. Svako doba u kujni ionako se pozna po mirisu.

Jutarnji miris je onaj garavi, kad cug na šporetu omane, pa dim pokulja u rikverc i pridavi sve naokolo. Osim što tera suze na oči, ovaj specijalni efekat domaće pirotehnike, praćen pucketanjem granja dok se vatra razgoreva, svojim mirisom i zvukom najavljuje fruštuk:

„Slanine, ‘leba, luka i čaja,“ veli sitna čeljad još krmeljivi’ očiju, sve njuškajući baku dok ih, još čvrsto zakopčana u pršnjak i povezane glave, onako tople oblači ispod dunje.

Šporet cele godine svakako gori, pa se u kujni onda(k) uvek kuva sve ono što traži vremena i što celu kuću ionako zamiriši: sarma, pasulj, punjene paprike, sekei gulaš, paprikaš, đuveč i guste, zimske čorbe. Tu se, bome, i mesi i peče sve ono za šta treba puno brašna, velika daska i oklagija, a naročito pustog, fizičkog truda: ukiselo testo svake fêle i trired godišnje obavezno i po dva kolača. Jedan za kuću, a drugi kumu da se nosi, da se kako dolikuje čestitaju najveća crvena slova.

Sve iz kujne odma’ se pozna. Lerna na tom šporetu najbolje suši puslice. Samo na tom astalu torta se nafiluje na vaservagu, da se prikonoć dobro stegne i ne stoji ukrivo. Al’ kad ustreba – daleko bilo! – mesi se u kujni i ona druga pogača, za pokojne. Valjda tako i priliči kad jedino iz kujne miriši na dušu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure