img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Jesen

28. новембар 2018, 21:52 Ivan Milenković
foto: marija janković
Copied

U redu, neću reći da je to baš normalno (uostalom, šta je normalno?), ali volim jesen. Uzbudim se kad je, u septembru, osetim u nozdrvama. U oktobru se, kada zasjaju hladni dani, ispunim neuporedivim samopouzdanjem. Novembarsko tmurno, hladno i kišovito vreme gura me u spokoj. (Pretpostavljam da i bubašvabe osećaju sreću u vlažnim i hladnim sredinama.) Pogled mi slobodno prolazi kroz gole grane. Najzad se, onako natmuren, uklapam u sveopšte (ne)raspoloženje, ali u sebi nisam taman. Naprotiv.

Naravno da sam se pitao šta je razlog tome. Kao mladog čoveka proleće me je guralo u očaj. Kako bi devojke, postepeno, odbacivale slojeve odeće sa sebe i sve više ogoljavale ruke, noge i grudi, tako sam ja tonuo u tamu jer nisam mogao da podnesem svoje mršave ruke i pikljave noge, mrzeo sam svoja uska ramena do tada fino upakovana u zimsku jaknu. Kako su se devojke, omamljene čulnošću, sve glasnije smejale, ja sam postajao sve tiši i povučeniji. Leto bi donosilo izvesno opuštanje pa bih, malo ohrabren sveopštom golotinjom, sebe bodrio time da ne izgledam kao skelet nego sam, eto, vižljast, a ruke i noge nisu anatomski rekviziti prevučeni kožom, nego su, na primer (ubeđivao sam sebe), srazmerne. Srazmerne čemu? Toliko daleko nisam smeo da idem u istraživanju sopstvene telesnosti, naročito zato što me, uprkos vižljastosti i srazmernosti, devojke i dalje nisu primećivale, ali sam makar nosio majice, a ne, kao do sredine jula i kao pravi iskompleksirani kreten, košulje s dugim rukavima. (Do kratkih pantalona, ipak, nisam dospeo nikada.) Svojski sam (i bezuspešno) pokušavao da odvratim pogled od ženskih grudi što su, oslobođene težine odeće, podrhtavale ispod tankih majica, dok su zategnuti kvadricepsi butina, do kojih kratke haljine nisu dopirale, bili čista tortura za mene. Mrzeo sam proleće. Mrzeo sam leto. Zato mi je jesen donosila olakšanje, a devojke, zasićene letnjim sokovima, primirile bi se, te bi po koja i obratila pažnju na mene. Posle se, kad sam postao Džordž Kluni, to unekoliko promenilo, ali proleće, svejedno, nisam uspeo da zavolim.

U međuvremenu, na jesen su se događale i neke teške stvari, ali, iz nekog razloga, pamtim samo one dobre. Prvi boravak u Parizu dogodio se u jesen. Potom i drugi. Upravo u vozu za Pariz, te 1987. godine, pročitao sam prvu rečenicu Ranih jada, da je nikada više ne zaboravim (navodim po sećanju): „S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Tada se začuje tup zvuk, kao da je ptica udarila kljunom o zemlju“. Iako mi je ideološki bio gadan, od svih praznika najviše sam voleo 29. novembar i majčine sarme koje su išle s njim. (Danas praznike ni ne pamtim. Umem da dođem na posao i ne zateknem nikog, obaveste me ljudi na ulazu u zgradu da je državni praznik. Koje države, pitam?) Sećam se i jesenjeg lova na zečeve, u kojem sam bio zadužen da dižem galamu, plašim ih i teram u ogromne razapete mreže. Ne sećam se da li sam nekog uspeo da preplašim, ali jedan poveliki koji je, poput nindže, iskočio iz grma, na mrtvo je ime isprepadao mene. Posle svega bio sam mokar, blatnjav i umoran, ali gulaš sa zečetinom bio je genijalan. Na jesen je A. najzad pristala da spava sa mnom. Svoj prvi veliki prevod završio sam u septembru. Sajam knjiga je uvek u oktobru. Važan mi je 16. novembar. Na jesen je fudbal u punom jeku, kako evropski tako i američki. Ali ponad svih spoljašnjih povoda, adolescentskih kompleksa, psiholoških uslovljenosti („jesenja depresija“) i plašenja zečeva, postoji u jeseni jedna vrsta postojane radosti koju sam, mislim, uspeo da usvojim: prilepim se za sebe na takav način da me, na sopstveno iznenađenje, ta slepljenost ne žulja. U dugim jesenjim šetnjama, čak i kada sipi, čak i kada je hladno, retko mi šta skrene pažnju sa udubljenosti u sebe, te me, neretko, obuzmu „navala misli i pomama pisanja“ (Slobodan Jovanović). Tada sam, kao šetač kojeg puna bešika tera na odvažnu akciju, prinuđen da svratim u kafe i tamo, uz produženi espreso s mlekom, grozničavo zapisujem ono što mi se, do tog trenutka, vrzmalo po glavi. Zapisivanje, ponekad, traje i duže od šetnje. Jesenja su čitanja čvršća, dublja, koncentrisanija nego, recimo, prolećna. A svako jesenje čitanje istovremeno je i pisanje. Telo pamti i neke teške jeseni, seća se hladnoće i blata, ali upravo se zbog toga, valjda, oseća tako dobro u toplom, pokriveno ćebetom ispod kojeg vire samo prsti koji drže knjigu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure