img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ispravka

11. април 2002, 16:43 Nebojša Grujičić
Copied

„Ako sam čovek koji nešto i čita, čovek sam koji ništa ne pamti.“ Ovaj citat iz Montenjovih Ogleda jedan mi je od omiljenih. Koristim ga često. Naravno, obavezno navedem izvor. Osim što je u mom slučaju tragično precizan, kada ga izgovorim, obično nalazim da sam pri tom i duhovit. Većina mojih sagovornika ne deli ovo mišljenje. Onima ostalim sam dužnik do kraja života.

U poslednjih nekoliko brojeva „Vremena“ napravio sam četiri greške, omaške, gluposti, aljkavosti, lapsusa… Najpre sam, najavljujući strip Kalokagarti napisao da je Vizantija – Zapadno rimsko carstvo. Dobro zvuči, ali nije. Zatim sam napravio zbilja neoprostivu grešku time što sam gospođu En Pešić, Irkinju iz Beograda koja mi je bila sagovornik povodom teksta o keltofiliji u nas, prekrstio u En Tošić. Naime, meni su poznata imena dve Irkinje u Beogradu. Jedna je En Pešić, druga je Meri Tošić. Kao što se može videti, ja sam ova dva imena kontaminirao u jedno. Izvinjavam se ovom prilikom gospođi Tošić i gospođi Pešić. U prošlom broju „Vremena“ pisao sam o subotičkim pozorišnim neprilikama. Napisao sam da se na centralnom subotičkom trgu nalazi spomenik Josipu Nenadu. Naravno, radi se o Jovanu Nenadu, jednoj od mojih omiljenih istorijskih ličnosti (ne vadim se, zaista), rođenom protagonisti nekog budućeg filma, romana ili stripa. Zato sam ga i umetnuo u tekst. Ali, Franjo Josip čija me senka pratila kroz prijatno subotičko popodne uvukao se u ime najčudnijeg srpskog cara. Izvinjavam se Jovanu i Josipu. I to nije sve. Nedavno sam u jednom tekstu, hoteći da pomenem ime gospodina Borislava Mikelića, napisao njegovo ime kao Branko Mikelić. Možda zbog sličnosti sa imenom Branka Mikulića. A sad, da li je on Borislav, kao Mihiz, ili Borisav, kao Jović, ili beše obrnuto, da me ubiješ više ne znam. Pomešalo mi se. A što duže razmišljam, sve manje znam. Izvinjavam se gospodinu Mikeliću.

O ovim „krmačama u tekstu“ doznam najčešće tako što u telefonskoj slušalici začujem pakostan smeh mog druga Igora, koji ima istančan nos za nijanse a redovan je, i pažljiv, čitalac „Vremena“. Svega se on tu načitao. Po prijemu informacije da sam opet ispao budala, najpre, logično, popizdim, a onda me bogami uhvati panika. Bez sve šale. Jer, nije ovde reč o novinarskoj brzopletosti, dekoncentraciji, da mislim na jedno a pišem drugo, niti o glavi koja mi služi samo za šišanje. Imam samo najbolje namere. Uvek sam imao samo najbolje namere. Uplašim se da nije nešto ozbiljnije posredi. Čitam kod Vase Pelagića u Narodnom učitelju koji su simptomi ljudske tuposti, a koji su narodni lekovi za nju, pa preduzmem terapiju.

Nije mi se jednom desilo da kada mi neko zatraži broj telefona, počnem sa 5… i dalje ni makac. Beše li sledeća cifra 4 ili 7? Ili pak 3? Nije da neću da ga kažem, hoću vrlo rado, ali, ali, avaj ali… Javiću se ja tebi, OK? Daj o nečem drugom… U poslednjih petnaest godina promenio sam bar dvadeset telefonskih brojeva. Svi su, koliko je to bilo moguće, bili različiti. Više ne mogu da se setim nijednog.

Ili, sigurno vam je poznat slučaj: dodaj mi taj… Na vrh jezika su čak dve varijante – vešalica ili ofinger, znam šta treba da mi se doda, otvorim usta, na pamet pada „deterdžent“, zbog stojadina iz jedne davne prekognističke pesme Šarla Akrobate koja mi godinama ne izlazi iz glave, ali… glasa nema. Da se nisam propio? A najradije bih ga polomio, mislim, vešalicu, deterdžent ili ofinger, svejedno.

Ovaj motiv je dobro poznat u književnosti i apstraktnom slikarstvu. Navešću dva primera. Kod jednog našeg rođaka iz L’Amerike, u knjizi u čijem poetičnom naslovu nema vlastitih imena, stanovnici Makonda obole od bolesti zaboravljanja i više ne znaju ništa šta se kako zove. Zato počnu da lepe nazive na šerpu, stojadina, kašiku, vešalicu, nož… Vrhunac krize bio je kada su meštani u glavnoj ulici postavili natpis „ima Boga“.

U Profesionalcu Dušana Kovačevića jedan od mnogobrojnih likova ove drame, da me ubijete ne znam kako se zove, priča o susretu s drugom iz vojske koga, naravno, sto godina nije video i čijeg imena, naravno, ne može da se seti. „Viđaš li koga od naših?“, pita ga neznani junak. „Viđam, kako da ne viđam, viđam… Viđam recimo…“, i jedino ime do kojeg njegovo kratko pamćenje može da dohvati u tom trenutku je „… viđam desetara Jovanovića“. Ovaj ga tužno odmeri pogledom i kaže: „Ja sam desetar Jovanović.“

Mogao bih ja sad da navedem sto objektivnih i subjektivnih izgovora za kritično stanje svog aparata za pamćenje i koncentraciju, koje je, ubeđen sam, ipak prolazno. Na primer, reci ti meni, majkoviću, kako ti se zove država? Ima li Boga? Gde ti je mladost prošla? Ko vlada u Srbiji? Koliko si ratova ratovao? S kim se graničiš? Šta je to s tobom? Šta će biti s nama? Ko smo? Odakle smo? Kuda idemo? Odgovori mi na jedno od ovih pitanja i reći ću ti iz cuga svoj broj telefona. Daj mi čvrstu tačku u svemiru i pomeriću planetu Zemlju. Stavi prst na čelo, nema čvrste tačke u svemiru, baš kao što je nema ni u pamćenju, sve je voda, vetar i dim. A svet nestaje sve brže i sve temeljnije, i ako hoćeš još nešto da vidiš, požuri…

Praštaj, dragi čitaoče.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

Komentar

Pregled nedelje

Pohvala neutralnosti

Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa  

Filip Švarm

Komentar

Požari i poplave u rajhu korupcije

Srbija nije spremna za požare, oluje i poplave, ali je predsednik Aleksandar Vučić spreman da od svega napravi propagandu

Nemanja Rujević

Komentar

Policijska tortura: Zašto se tužilaštvo i MUP prave ludi?

Policajac i policajka su snimljeni dok su u pokušaju iznude studentkinju čupali za kosu. To je klasičan primer mučenja i torture, grubo kršenje zakona za koje bi morali da snose posledice

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1801
Poslednje izdanje

MUP i građani

Sve što treba da znate o policiji na protestima Pretplati se
Opozicija na ulicama

Jedinstvo, ali parcijalno

Thompson u Zagrebu

Najmasovniji profašistički skup posle Drugog svetskog rata

Kultura sećanja: Studenti i policija

Represivni san svake diktature

Intervju: Dušan Strajnić Dukat, grupa “Oxajo”

Najbolje je kada me pesma prevaziđe

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure