img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Godina prođe, dan nikada

24. октобар 2018, 21:35 Tamara Urošević
foto: nemanja podraščić
Copied

„Uvek su me fascinirali brojevi soba“ – tako počinje moj prošlogodišnji tekst za isti ovaj nedeljnik. Brojevi soba me ne fasciniraju zaista, suludo zvuči, samo sam tada morala nekako započeti članak. Trebalo je čitaoce uvući u „sobu 508“.

„Soba 508“ je naslov prošlogodišnjeg teksta, ta soba je takođe kabinet odeljenja etnologije i antropologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U toj sobi je čitav jedan univerzum.

Prošle godine u oktobru taj univerzum poprimio je oblik ljubičastog. Ni tada, a ni sada, niko ne razume najbolje ove redove, niko ne razume koliko je teško bilo dostići ove visine, visine nalik noćnom usponu na Midžor. Niko ne razume još uvek nekorišćenu pisaću mašinu, pudingaste snove, izborane čiče, nežne labudove, raznobojne lale, hladne ljubljanske šetnje, kao ni sve one šetnje koje tek dolaze…

Razumemo mi. Mi smo dve usijane zvezde našeg numerisanog univerzuma, te naše sobe spasa naših pređašnjih života, života pre nas. Pomalo ni sama ne razumem sve ovo pisanje; on bi mnogo bolje razumeo, on bi mnogo nežnije pisao, on bi duže uživao. Pa ipak, pišući ja opravdavam čitanje „Lene Mirante“, opravdavam prouzrokovani nemir unet u jedno krhko biće osećajući kao da sa police sanktpeterburške biblioteke skidam prašinu i čitam davno zaboravljeni rukopis. I to „razumemo mi“ ne razumemo baš sasvim, ali gledajući u plavetnilo mora a misleći na sibirska jutra, osećam ljubav. Osetiš kako je fizička blizina nesamerljiva. Spokoj. Jednostavno spokoj. Nesamerljiva računica spokoja. I dok mi rubovi talasa dodiruju stopala, maštam o mirnom moru koje sam ostavila u sobi 508, vrišteći u sebi: ti si moje more, plaža i tragovi koraka u pesku. Ponekad pomislim kako je moje pisanje nezamislivo bez postojanja njega, bez postojanja nas. Kao da ranije nisam ni znala šta znači pisati, šta znači osećati. U tim momentima često zaboravim da su sve reči ovog univerzuma upućene nama, njegove su upućene meni, i naposletku, ja sam njegova Reč:

„Uvek mi govori da joj do sada nisam ništa napisao… Zar ona ne zna da je moja misao, moja pesma, moj roman i bajka? Uvek me pita: jesam li ti lepa? Zar ona ne primećuje koliko je gledam, kako se divim njenoj ženstvenosti, tom nežnom licu, predivnim šakama, prevojima tela, glatkoći kože? Često mi kaže: uopšte me ne voliš! Zar ona ne zna da dan ne može da počne bez njenog daha, tih tamnih očiju, topline tela i reči koje isceljuju. Stalno mi govori da joj nacrtam nešto… Zar ona ne zna da su zidovi ispisani njenim imenom, da su platna naslikana njenim likom, da su boje stvorene da ih ona nosi? Ponekad mi govori o kosmosu, bogovima… Ne zna da je najsjajnije zvezda mog neba, da su iza njenih očiju galaksije, da je ona moj univerzum. Ne zna da je ona moja molitva, da je njeno telo hram a dubina očiju blaženstvo i spokoj koji tražim. Stalno mi govori da joj ništa ne pišem ne znajući da je ona moja Reč.“

Ukratko o ljubavi, ukratko o pripadanju i preplitanju, ukratko o drugom jastogu. I poput klimtovskog akta o životu i smrti, ljubav je iznijansirana, ljubav talasa i, naposletku, ljubav živi. Bez pretenzije za menjanjem starih stvari koje su dobre, poput topolskih šetnji recitujući Milenu Marković „šikam i jedem salatu“, pa nadopunjujući „samo molim te molim te ljubavi nemoj nikada da odeš od mene“, stigosmo do početka hamsunovskog kruga, gde se iluzije obistinjuju a bajke postaju stvarne. Jer, da sada upitate dečaka kako izgleda devojka iz knjiga, iz pesama, iz bajki, nasmejao bi se poljubivši joj ruku.

A ona bi plakala, ne mogavši dovoljno da se načita te biblioteke, ne mogavši dovoljno da sagleda tu sanktpeterburšku lepotu, ne mogavši dovoljno jako da plovi u dubinama plave, i konačno ne mogavši se načuditi životu u tom malom, jednogodišnjem univerzumu.

I zaista, evo godina prođe, a taj ljubičasti dan nikako, ta emotivna proždrljivost nikako – she is your lobster – Fibi Bufe u „Prijateljima“ govoreći o očiglednoj ljubavi dvoje prijatelja, i ja danas govoreći o ljubavi prema mom najvećem prijatelju. Ne mogavši da dočekam i kafe i vetrova i vina, pišem o ljubavi: volim te ni manje, ni više, nego podjednako.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

16.јул 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.јул 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

Komentar

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  

Komentar

Gazi i lomi proklete „blokadere“, kaže predsednik

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim

Nemanja Rujević

Komentar

Užički ustanak: Da li će protest na Đetinji izazvati poplavu?

Protesti u Srbiji  ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Srbija i Evropska unija

Interesi, realpolitika i cinizam

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure