img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bambus

30. март 2016, 13:26 Tatjana Tagirov
foto: iz lične arhive
Copied

Drvce bambusa nam je davnih godina na poklon donijela Kata koja je tada još bila Ona Kata, od našeg Alojzija, čovjeka i novinara koji je mene onoliko zadužio: pomagao mi je kad sam trapavo ušla u agencijsko novinarstvo, kad me je zla nadšefica gadila, kad mi je trebalo Alojzijevo agencijsko rame za plakanje i neprocjenjive savjete.

Taj je bambus rastao godinama u staklenoj vazi. Vraga u vazi, u onom karafeu za vino, u koji smo mu dodavali samo vodu. Rastao je kao iz vode!

Naša Mačka, gospojica Cici, pokušavala je da ga pojede: pojela je već neke lišćobe, naročito one koje joj je naša advokatska brigada dolazeći na bakalarsku gozbu donosila: te sreće, pa vazu stavimo na pod, pa ona mljacka i cvjetove i lišće…

Ovaj bambus, njegove listove, nije baš gotivila.

Onda je Čovjek Mog Života odlučio da ga baš nervira taj bambus u vodi koji je u vinskoj dozi i još ga to smeta pokraj njegovog pisaćeg stola. Onda je htio da ga posadimo u zemlju i smjestimo drugdje.

Jesmo.

Gospođa Cici je pomirisala, probala i mjauknula da to nju ne zanima.

Onda je bambus krenuo da krepava: mali po mali komadić stabljike je žutio, mali po mali komadić smo reckali, dok nije došao do kraja. Ostala je samo zemlja u plastičnoj saksijici, pa smo to – ne volimo stvari rješavati baš do tužnog kraja – smjestili na terasu. Mala plastična saksijica u kojoj nema ničega, tako smo bar mislili.

Onda je naša Cici umrla. Nije je bilo više.

Mi smo patili i plakali.

E sad: otpatismo mi, ne baš i ne još, naše Cici nema više, a ona zemlja u saksijici pokaže nam mali zeleni prcvoljak koji se promalja. Stavimo tu plastično-zemljanu stvar u porculansku zdjelicu za klopu naše Cici (poklon od Ivane i Dejana, koji su nas uvijek razveseljavali s mačjim porculanom, ali i cvijećem koje je voljela zobati), a ono – nikne zeleno i živo, bokte!

Nema, u međuvremenu, Cici naše, a mi se nismo s time pomirili do danas. Čujemo ju, drnda po kući, sanjamo ju, viri njuškica iz sjene iza dovratka, grebe svoju fotelju, pričamo s našom brkatom curicom… sve nam se to priviđa.

Onda dođe taj naš bambus: kažem Čovjeku Mog Života, gle, ovaj bambus koji je niknuo, to nije ništa drugo nego Duh Naše Mačke. Dobro, veli on i ne zakera i krene da zalijeva taj bambus, možda i Duh Njen.

Krene bambus da divlja: Čovjek Mog Života ga zalijeva ujutro i uveče vodom iz svojih lončića, istih onih iz kojih je vodu cokila Naša Mačka, misleći da je ona bolja od njene vode.

A ovaj, bambus raste i raste.

Tu mi zaključimo, ne znam tko je od nas bio prvi, da se ta mačja duša, ta konkretna duša naše Cici, uselila u bambus. Bambus raste, ona nam i dalje fali, a mi pričamo o njoj i sanjamo ju, volimo ju, iako je više nema – taj nam bambus kao duh postaje kućni ljubimac konkretan, naša Cici, nama najljepša i najčudnovatija.

Neki dan vraćamo se iz redakcije, a ono bambus pustio novoga listića, a jedan ručnik u kupaonici pao sa svoga mjesta, pa još u kuhinji – gdje je Cici uredovala s našim i bez našeg prisustva – poremećen neki raspored.

Onda ujutro kad hoću sjesti na svoju kompjutersku stolicu, vidim da se njena igračkica-grebalica s lopticom približila mimo zakona fizike. Onda nešto tresne ili zatreperi u stanu, a mi se pogledamo i kažemo: Mačka naša, a? Je, nego tko!

I vjerujemo, ili bar hoćemo.

Ne znam, pravo da kažem, da li je bambus proklijao ničim izazvan da bi pokazao da je u njemu mala i dobra dušica Moje Mačke. Ne znam ni da li Čovjek Mog Života stvarno to misli. Znam da nam je oboma lakše od te misli.

Znam i da svakog jutra ili večeri, kad bambusu – s mačjom dušom ili bez – dodajem vodu da bi i dalje rastao, razmišljam o onima koji nisu više fizički sa nama. Od moje Cici put vodi prema njima, od Alojzija koji je taj sjećajni prapočetak bambusa, do mnogih koji nisu s nama u našem trajanju.

Malo li je?

A bambus? Mačketino moja i Princezo Cici, rasti i dalje!

P.S. Otkud to „Moja Mačka„? Otud što ja kažem moja, onda On kaže misliš moja?, onda ja kažem pa to i kažem, moja. I tako unedogled. Naša, a moja. I Grujo, spremi se za funkciju čuvara bambusa u ljetnom periodu!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure