img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Apsurd u kamenu

27. март 2019, 22:25 Iva Herc
foto: lenka pavlović
Copied

Šetala sam Kalemegdanom toliko puta, a da nisam primetila. Tvrđava mi se počela činiti kompletno istraženom teritorijom. Hodate parkom za koji imate osećaj da vam je toliko dobro poznat, bili ste u svakom kutku, tačno znate gde je koji spomenik, gde je koje drvo, možete da se prisetite na kojoj ste tačno klupici vodili koji važan razgovor i mislite da ste isprobali svako skriveno mesto za ljubljenje… Zašto biste uopšte obraćali pažnju na detalje? Sigurno ničeg novog nema. Baš zato mi se otkriće velikog belog uveta u kamenu koje ničim ne štrči i jedva se da primetiti jednog prolećnog popodneva učinilo toliko važnim i velikim. Pošto sam posve slučajno spazila tu uklesotinu u zidiću kod kapije Mehmed-paše Sokolovića, zaustavila sam se na nekoliko koraka udaljenosti, otreptala u čudu i polako prišla. Iz ružnjikavog obličja u stilu vinčanskih skulptura ljudi-riba štrčalo je to jedno veliko uvo, sa natpisom „Ušati Đoka“ na ćirilici.

Podsetio me na Simu Gluvaća iz Nušićevih Hajduka – kameno uvo, ogrubelo i nereceptivo na zvuk, večito naćuljeno. Bacila sam se u istraživanje, da vidim može li se štogod saznati o Đoki. Kako je moguće da do sada nisam primetila? Toliko sam puta tuda prošla. Ispostavilo se da je poneki novinar posvetio pokoji red Ušatom Đoki, a malobrojni su se dopisivali na forumima, tražeći informaciju više. Ne zna se od kada je Đoka među nama, ali pretpostavlja se da se pojavio pre Drugog svetskog rata. Iz taloga interneta isplivale su razne teorije: te da je bio poznati ulični svirač (o kome, izgleda, više niko ništa ne zna da ispriča), te da se radi o spomeniku prvom beogradskom vampiru (postoji čak i jedna horor priča o noćnoj poseti Đokinom spomeniku, u kojoj se vampir javlja iz kalemegdanskog mraka). Jedan od izvora čak tvrdi da je autora Ušatog Đoke nekad devedesetih godina u sitnim satima zatekao neimenovani novinar „Vremena“, i kad ga je pitao: „Šta radiš?“, ovaj je odgovorio: „Klešem autoportret, je l’ ti liči ovo na mene?“ Drugi izvori pominju novinara Dragana Jakovljevića – i po nima je navodno Jakovljević, a ne novinar „Vremena“, zatekao Đokinog autora kako kleše zid i postavio mu isto pitanje, nekad 1996. Kad sam u jednom od svojih besmislenih istraživačkih pokušaja o tome pitala pretpostavljenog novinara Dragana Jakovljevića, on je rekao: „Stvarno nemam pojma o tome, nisam ja u pitanju.“

Pojavljivale su se nove nepoznate, ali nikako da se pojavi neka poznata. Iako sve te priče zvuče potpuno izmišljeno i lako je zaključiti da je istina teško dostupna, a pritom i nebitna, nastavila sam da tražim razumu unatoč, jer gajim veliku ljubav za marginalne informacije i sve besmisleno i nevažno. Na Ušatom Đoki učila sam se strpljenju: prihvatanju činjenice da ne možeš baš svaku stvar uvek da iščačkaš do kraja, da je mnogo teorija, a malo istina, da je put u neke priče ponekad ništa drugo do slepa ulica, da ti u vezi s određenim temama ne preostaje ništa drugo nego da otrpiš frustraciju života u neznanju i pomiriš se s tim da verovatno nikad nećeš saznati. Međutim, bez obzira na tu frustraciju (i možda baš zbog frustracije), klupica kod Ušatog Đoke postala mi je omiljeno mesto na Kalemegdanu. Šetnje kroz poznato ponovo su dobile smisao – vodila sam prijatelje da ih upoznam sa Ušatim Đokom, izmišljali smo sopstvene teorije Đokinog postanja, mazili ga po uvetu, šaptali mu i tepali mu, dopuštali mu ulogu trećeg sagovornika u dosadnim razgovorima. Jednom sam čak na tu klupicu otišla da raskinem, nekako mi je bilo lakše da to uradim dok mi Ušati Đoka pruža tihu podršku. Kad sam posle raskida dolazila sama, odlično je slušao.

Prošlo je nekoliko godina od mog prvog susreta sa Ušatim Đokom. Posetila me je drugarica iz Francuske, pa sam je povela da je upoznam svojim kamenim prijateljem. Pošto je jedna od dve klupice – ona bliža Đoki, na kojoj obično sedim, bila zauzeta, sele smo na susednu. A onda je ona rekla: „Vidi, evo ga još jedan!“ U neverici sam se zapiljila u identičan kamen, na suprotnoj strani istog zidića, koji nikad do tada nisam primetila. A bio je tu sve vreme: još jedan kalemegdanski „čovek-riba“, identičnog duguljastog lica, pomalo hipik, sa cvetićem umesto uveta i ćiriličnim natpisom „Čika Gliša“. Sve vreme sam sedela pored, a da nikad nisam obratila pažnju. I, nisam jedina – za razliku od Ušatog Đoke, o Čika Gliši na internetu takoreći ničeg nema. Tu je Gliša nepravedno zapostavljen, ne zato što je manje interesantan, nego samo zato što je gore pozicioniran – Đoka gleda na šetalište, a Gliša gleda na stepenište i još pod nezgodnim je uglom da bi ga bilo ko primetio, osim ako sedne na klupu i zagleda kamen. A zašto bi iko zagledao kamen, za koji se očekuje da je kao i svaki drugi kamen? Sve je tu apsurdno: i Gliša i Đoka, i činjenica da ih je neko uklesao, kao i to da toliko nas nijednog ni drugog nije primetilo, a apsurdna je i moja fascinacija obojicom. Ali, u svoju odbranu još moram da kažem: ne znam ni za jedan simpatičniji apsurd beogradske geografije.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

Komentar

Komentar

Igra blokadera i policije

Ako se akcije brzopoteznog postavljanja barikada i blokada istovremeno na mnogo lokacija i povlačenja kada dođe policija nastave, režim je nagrabusio

Andrej Ivanji

Komentar

Narodno blokiranje Srbije

Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati

Filip Švarm

Komentar

Nasilje je počelo u 21:42 – pre trinaest godina

Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1799
Poslednje izdanje

Vojska i municija

Muke “vrhovnog komandanta” Pretplati se
Kulturna politika

Čitajte ratne i druge zločince

Košarka

Skupocena pojačanja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure