Ovogodišnji budžet Sekretarijata za saobraćaj je 9 milijardi i 166 miliona dinara. Deset odsto od tog novca je zamrznuto, zbog nezavršenih javnih nabavki. Na šteti su građani.
Nikola Radin, izvršni direktor Beograda u pokretu i ovlašćeni interni revizor u javnom sektoru, kaže za „Vreme“ da se najnoviji sporni tender ovog Sekretarijata odnosi na nabavku softvera za optimizaciju zonskog adaptibilnog sistema upravljanja radom svetlosne signalizacije na osnovu kratkoročnih
prognoza budućih saobraćajnih zahteva, vredan 83,3 miliona dinara.
Uobičajena praksa
Naime, i ovaj tender je, kao i mnogi prethodni, dat Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, a novac je nemoguće iskoristiti dok Komisija ne donese odluku.
Nikola Radin objašnjava da je to uobičajena praksa. „Objavi se javna nabavka, među uslovima bude neki koji može da zadovolji samo jedan ponuđač pa ostali posumnjaju da je to urađeno namerno, pa se zato žale Komisiji. Tender se opravdano zaustavlja jer je očigledno sporan, a dok Komisija ne ispita žalbu, može da prođe i do pola godine.“
Do donošenja konačne odluke naručilac nema pravo da nastavi ili okonča
postupak javne nabavke. Ukoliko se utvrde povrede zakona, tender se poništava u celini ili delimično, a naručilac je dužan da postupak ponovi.
„U praksi to često znači mesece zastoja, produžavanje rokova i blokiranje sredstava, što samim tim koči realizaciju projekata koji su u toku zato što naručilac tendera ne može onaj zamrznuti novac da prebaci na drugi projekat. Naravno, odgovornost za loše pripremljene postupke ostaje nejasna ili potpuno izostaje“, navodi Nikola Radin.
Blokirano je 7 miliona evra
„Sa ovim i prethodno oborenim postupcima, ukupno je blokirano oko 7 miliona evra, odnosno više od 833 miliona dinara javnog novca. Taj novac stoji zarobljen u neuspelim tenderima, dok se grad svakodnevno guši u saobraćajnom haosu“, navodi Radin.
Organizacija „Beograd u pokretu“ je još pre nekoliko meseci ukazala na tender Sekretarijata za saobraćaj vredan oko 750 miliona dinara, namenjen
modernizaciji svetlosne signalizacije na uličnoj mreži.
Radin podseća da je „i taj postupak završio pred Komisijom, uz ozbiljne sumnje na nameštanje uslova. Tehnički kriterijumi, kako je tada upozoravano, bili
su postavljeni tako da ih može ispuniti ograničen broj ponuđača, dok su
ponuđene cene značajno premašivale uporedive projekte u regionu.“
Radin smatra da „ovo više nije niz pojedinačnih grešaka, već ustaljeni model rada i da problem neuspelih tendera za semafore „prerasta okvire pojedinačnih postupaka i postaje simptom šire institucionalne disfunkcije. Kada se javne nabavke ponavljano obaraju zbog istih ili sličnih propusta, to više nije pitanje pravne procedure, već sposobnosti sistema da uopšte sprovodi sopstvene odluke.“
„U tom kontekstu, pitanje više nije da li Beograd ima novca za modernizaciju saobraćaja, već da li ima kapacitet i političku volju da tim novcem upravlja u skladu sa zakonom i javnim interesom. Jer kada tenderi redovno padaju, a milioni ostaju blokirani, postaje jasno da problem nije u tržištu, već u načinu na koji gradska vlast upravlja procesima.“
Pitanje odgovornosti
Zbog toga se, kaže, otvara „pitanje političke i profesionalne odgovornosti sekretara za saobraćaj Bojana Bovana, kao i potrebe za potpunom, nezavisnom revizijom svih tendera u oblasti svetlosne signalizacije – ne samo onih koji su oboreni, već i onih koji su formalno prošli, a čiji se efekti u praksi ne vide“.
Radin kaže da broj tendera koji su predati Komisiji „nije javno dostupan“.
„Rešenje ovog problema ne bi bilo samo da Komisije brže rade, jer odgovorni su svi u lancu. A pre svega, trebalo bi praviti nenameštene tendere “, zaključuje Nikola Radin.