U eri kada je veštačka inteligencija u usponu, kada se tek spoznaje šta sve može da odradi umesto nas, pala je u ruke i onih najmlađih, koji su pronašli lakši način za „čitanje“ lektira i „rađenje“ domaćih zadataka, piše BBC.
„Kada je u pitanju srpski jezik i književnost, najčešće koriste za izradu domaćih zadataka kao što su sastavi, lektira i prezentacije“, objašnjava Jelena Seočanac, nastavnica srpskog jezika u osnovnoj školi u Vrnjačkoj Banji, za BBC na srpskom.
Ona kaže da joj nije uvek lako da prepozna čiju su pomoć đaci imali u pisanju sastava, ali veštačku inteligenciju često odaju „slične formulacije rečenica“.
„Kao pomoćno sredstvo, ona može da se koristi u svrhu učenja u srednjoj školi i na fakultetu, ali za osnovce je ipak rano“, dodaje Seočanac.
Veštačka inteligencija u rukama najmlađih
„Prepričaj mi knjigu Bela griva, ali kao sastav za školu“.
Ovu rečenicu Dragana Janković pronašla je u telefonu njene devetogodišnje ćerke u aplikaciji ChatGPT, programu koji koristi veštačku inteligenciju za dopisivanje.
Kao odgovor na pitanje, pojavio se sastav koji je devojčica prepisala i sledećeg dana pročitala u školi.
„U školi očigledno niko nije primetio ništa neobično. Prvo sam bila malo začuđena, a onda, kako sam dalje listala, shvatila sam da je već dugo koristila ovu aplikaciju da što pre završi domaći“, kaže Janković za BBC na srpskom.
Postoji težnja da se veštačka inteligencija ugradi u sve nove tehnološke alate u nekom obliku, pa često čujemo da su učenici počeli da se masovno oslanjaju na ChatGPT, objašnjava Valerijan Metvejev, doktorand na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu.
„Tehnologija se sve više ubrzava i trebalo bi da se zamislimo nad činjenicom da naši životi umnogome postaju tehnološki potpomognuti, čak i u situacijama gde to možda uopšte nije neophodno, ili čak smeta“, kaže Matvejev, koji je i istraživač na Institutu BioSens u Novom Sadu.
Da li se gubi suština profesorskog posla?
Veštačka inteligencija je posebno zaživela na fakultetima, među studentima, ali i među profesorima.
Danijela Vranješ, asistentkinja na predmetu savremenog nemačkog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu, odlučila je da je primeni u nastavi, prenosi BBC na srpskom.
„Pomislila sam: šta ja predajem ako će mojim studentima četbotovi pisati tekstove?“, kaže i dodaje da je zajedno sa studentima počela da istražuje mogućnosti četbotova.
Tako su pisali tekstove, prevodili i upoređivali dobijene rezultate, tražili komentare i ideje za grupne radove i projekte.
„Ne treba da ih koristimo za pisanje gotovih seminarskih radova, ali nam mogu pomoći u pravljenju spiska literature ili citiranju, što je inače dosadan i zamoran posao“, dodaje Vranješ za BBC na srpskom.
S druge strane, veštačka inteligencija dobija ulogu pomoćnika u poboljšanju profesorskog posla, jer kako objašnjava Valerijan Matvejev, neki uređaji slušaju predavanja u školama i mere autentičnost profesorskog predavanja i verodostojnost učeničkih pitanja.
On navodi da upotreba veštačke inteligencije može biti pomoć u ocenjivanju, administraciji, planiranju, kao i pregledanju pisanih zadataka.
„Ipak, neki profesori bi rekli da se tako gubi suština profesorskog posla – upoznavanje učenika, jer se to dešava upravo i kroz lično upoznavanje sa njihovim radom“, kaže Matvejev.
Nastavnici između inovacija i strahova
Kako se veštačka inteligencija sve više razvija iz dana u dan, profesori sve više brinu o budućnosti svog posla.
„Ona je promenila svet na sličan način na koji je to učinio internet“, veruje Vranješ i dodaje da se to najpre odnosi na ulogu nastavnika koji moraju da promišljaju kako se i na koji način uči i da nauče učenike kako tehnologija može da im pomogne.
Veštačka inteligencija čini da se deca i mladi osećaju usamljenije, a negativno utiče i na kreativno razmišljanje, pokazala su istraživanja.
„Roditelji bi trebalo da ograniče upotrebu veštačke inteligencije i provode više vremena sa decom, jer emocionalnu ništa ne može i ne treba da zameni“, zaključuje nastavnica Jelena Seočanac, prenosi BBC na srpskom.