
Portret
Nikola Selaković: Pravoverni radikal na optuženičkoj klupi
Najmlađi ministar u prvoj Vladi u kojoj je sedeo, pravnik po struci, presvučeni radikal - šta sve odlikuje karijeru Nikole Selakovića koji se našao s druge strane sudijske klupe
Foto: Strahinja Aćimović/Tanjug
Zaposleni u REM-u su svojim štrajkom učinili više za radni svet, nego svi sindikati u Srbiji ikada: oni su bez ikakvih posledica, uprkos kršenju zakonski propisanih procedura, organizovali i održali štrajk, verovatno izborili neko svoje pravo utvrđeno među štrajkačkim zahtevima i pokazali da se može kad se hoće. Sada je pitanje za sve radnike u Srbiji kojima je poslodavac država: možete li, hoćete li?
Taman kada sam rešio da kao višedecenijski sindikalni aktivista uputim pismo podrške štrajkačima u REM-u, preteče me vest da su štrajkači obavili razgovor sa „poslodavcem“ – Odborom za kulturu i informisanje Skupštine Republike Srbije – i nakon razgovora objavili da je štrajk gotov i da su prestali razlozi za štrajk.
Šalu na stranu, ovaj „štrajk“ je najdrastičniji primer relativizacije svega, pa i tog, za radnički svet, često spanosnog rešenja zvanog štrajk. Ko se imalo bavio radničkim pravima, zna da je za ozbiljne sindikalne borce odluka o štrajku poslednja mera jer vrlo često ume da se kao bumerang vrati donosiocu takve odluke.
Procedura za donošenje odluke o štrajku je uglavnom sledeća: sindikat takvu odluku donosi na sednici svog statutom utvrđenog organa; u situacijama kada kod poslodavca ne postoji registrovan sindikat, takvu odluku može doneti Zbor zaposlenih; bez obzira da li je u pitanju Sindikat ili Zbor zaposlenih, odluka o štrajku se donosi većinom glasova utvrđenog kvoruma.
Odluka mora sadržati sledeće elemente: predsednika i sastav štrajkačkog odbora, štrajkačke zahteve, vreme i mesto početka štrajka. Ova odluka se mora dostaviti poslodavcu i to 24 časa pre početka, ako se radi o štrajku upozorenja, ili „najdocnije“ 5 dana ranije, ako se radi o obustavi rada.
Pošto se u slučaju REM-ovih štrajkača radi o štrajku zaposlenih( bez obzira na vrstu ugovora o radu) u Agenciji – Regulatornom telu čiji je osnivač Skupština Republike Srbije, ova odluka je u ovim rokovima morala biti dostavljena osnivaču.
Neću ulaziti u ocenu kakva je vrsta delatnosti REM-a, tačnije da li zaposleni u toj delatnosti imaju uopšte pravo na štrajk, ili ne, ili su u obavezi poštovanja minimuma procesa rada, ali pod pretpostavkom da imaju pravo na štrajk naglašavam obavezu poslodavca da obavesti nadležna ministarstva. Nadležno ministarstvo utvrđuje delatnost „poslodavca štrajkača“, kao i Ministarstvo rada. Nadležni ministar rada je u obavezi da o štrajku upozna Agenciju za mirno rešavanje spora, koja je u obavezi da pokrene postupak medijacije-mirenja suprotstavljenih strana.
Iz informacija kojima javnost raspolaže ništa od ovoga se nije desilo. Jedino što se desilo je da se desio ŠTRAJK REM-a. Ako se zanemari činjenica da je ovaj štrajk možda svojevremeno najavio autor kultne Top liste nadrealista, onda se može zaključiti da su zaposleni u REM-u ovim štrajkom učinili više za svet rada, nego svi sindikati u Srbiji ikada. Jednostavno, oni su bez ikakvih posledica organizovali i održali štrajk, verovatno izborili neko svoje pravo utvrđeno među štrajkačkim zahtevima i pokazali da se može kad se hoće.
Pitanje za radnike u Srbiji kojima je poslodavac država: možete li, hoćete li?
Pitanje za sve sindikalne centrale u Srbiji: da li osećate imalo stida i odgovornosti, pa ćutite na ovo izrugivanje tekovinama radničke i sindikalne borbe?
Najavljujem institucionalno delovanje Socijaldemokratske stranke u cilju da se utvrde sve okolnosti ovog „štrajka“ i da se snose posledice za učinjeno i neučinjeno.
Autor je sindikalni aktivista i član SDS-a
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Najmlađi ministar u prvoj Vladi u kojoj je sedeo, pravnik po struci, presvučeni radikal - šta sve odlikuje karijeru Nikole Selakovića koji se našao s druge strane sudijske klupe

Advokat Vladimir Đukanović izjavio je ispred Specijalnog suda da je postupak protiv ministra kulture Nikole Selakovića pravno neodrživ, tvrdeći da je odluka iz 2005. godine kojom je zgrada Generalštaba proglašena kulturnim dobrom kasnije oglašena ništavom, te da zgrada nikada nije imala zaštićeni status.

„Svako ko nije uz vlast može da očekuje neku vrstu packe“, kaže za „Vreme“ Marija Radovanović, koja je branila zakon pa je zato otpuštena sa Medicinskog fakulteta u Beogradu

Počeo je glavni pretres u slučaju „Generalštab“. Ministru kulture Nikoli Selakoviću na teret se stavlja krivično delo falsifikovanje dokumenata

Prema istraživanju Biroa za društvena istraživanja (Birodi), predsednik Ustavnog suda i profesor Pravnog fakulteta Vladan Petrov imao je 171 televizijsko gostovanje od januara prošle do januara ove godine, a u najvećem broju slučajeva govorio je o političkim temama
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve