„Srbizacija“ i „ćirlizacija“ sve više prete da uništi dobri, stari „lalinski duh“ koji je značajan za celu Srbiju. Mnogo je pisano o identitetskim korenima Vojvodine koji su sami po sebi čudo, pisalo je „Vreme“ još pre devet godina kada je nastao ovaj tekst. Jer reč je o pokrajini u koju se večito neko doseljavao i čiji su svi stanovnici bukvalno dođoši i kolonisti. Neko je došao pre, neko kasnije, a kolonisti su večito ostali samo oni koji nisu poštovali ono što je najbitnije za Vojvodinu: voli je i ne pitaj čija je, jer samo tvoja ona biti neće
Mada je danas Vojvodina i sama rastrzana – ne samo zbog agresivnih nacionalističkih nasrtaja na njen identitet, nego i zbog dubokih unutrašnjih sukoba izazvanih tranzicijskim procesima – u njoj i dalje živi nadaleko poznat dobri duh ljubavi za svoje i poštovanja prema drugima i drugačijima.
Bolje reći, valjalo bi da je taj dobri „lalinski duh“ još tu negde, a vera da će on odoleti i nadživeti i poslednju veliku krizu cele Srbije, zapravo je vera da će nas stara dobra Vojvodina na kraju ipak sve nekako „sažvakati“ i smekšati, da bismo mogli da nastavimo da živimo kao ljudi. Uslov je da se granice razvikane vojvođanske trpeljivosti ne prekorače, jer ko je to prekoračio, taj se nije dobro proveo ni u ovoj pitomoj ravnici „čardaša, čaša i bezemljaša“ (kako je pevao Mika Antić).
Crveni ovčji paprikaš
Mnogo je pisano o identitetskim korenima Vojvodine koji su sami po sebi čudo, jer je reč o pokrajini u koju se večito neko doseljavao i čiji su svi stanovnici bukvalno dođoši i kolonisti, neko je došao pre, neko kasnije, a kolonisti su večito ostali samo oni koji nisu poštovali ono što je najbitnije za Vojvodinu: voli je i ne pitaj čija je, jer samo tvoja ona biti neće.
_MAR7989_resizeFoto: Marija Janković
Da bi jedna višenacionalna i višekonfesionalna pokrajina opstala i odbranila se od svakog pokušaja da se etnički „pročisti“ i prepravi po modli onih koji su u nju stizali nacionalno zajapureni, tragajući za boljim životom, a, najčešće, bežeći od velike nevolje koja ih je drugde zadesila, ona je i morala graditi duh miroljubivosti i tolerancije, razumevanja za drugost i uvažavanje svačijeg prava da čuva svoja sećanja i običaje. Jedino što se tražilo „unitarno“ jeste da svako plaća svoj račun i da za stolom ne odbija crveni ovčiji paprikaš.
Od „Srbskog dnevnika“ do samo lokalnih novina
Zauzvrat, Vojvodina je nudila mnogo, pre svega najbolje evropske oranice. Vojvođanski potencijali, međutim, nisu bili samo ekonomski, posebno nisu bili samo agrarni ili infrastrukturni, sa evropskim Dunavom i velikim kanalima, gustom železničkom mrežom i prvim „internacionalnim“ betonskim putem na tlu današnje Srbije. Ti resursi su pre svega bili i ostali u domenu civilizacijskih standarda životne svakodnevice i kulture rada. Oni, dakako, nisu bili nepresušni, a zanemarivani su decenijama, zato je modernizacija Vojvodine danas ključno i nasušno pitanje njenog opstanka u Srbiji.
_MAR64471797_resizeDunav / Foto: Marija Janković
U stvari, ugled Vojvodine u Srbiji, i ne samo u Srbiji, i nastao je u vremenu kada je ona emitovala evropske, modernizacijske ideje po celom balkanskom regionu. Uzmimo samo primer iz naše novinske branše – Medakovićev „Srbski dnevnik“ i Miletićeva „Zastava“ čitali su se u 19. veku širom Balkana, a danas u Vojvodini ne izlazi nijedan list koji nadilazi provincijske granice.
Kratkovida „ćirilizacija“
Kad kažemo da je glavni kvalitet Vojvodine kultura života i rada, koji su se oslanjali na čuvene prosvetne i prosvetiteljske ustanove, pozorišta, muzeje i galerije, pa i na mnoge afirmisane umetničke manifestacije, od Sterijinog pozorja do Stražilovskih pesničkih susreta, Zmajevih dečijih igara i mnogih muzičkih festivala, moramo zapaziti da je njihova tekuća, a kratkovida, „srbizacija“ i „ćirilizacija“ više doprinela njihovoj marginalizaciji nego unapređenju srpske nacionalne kulture, a najviše je Vojvodina ostala na gubitku.
_MAR5166_resizeFoto: Marija Janković
Zbog svega toga, u traganju za nasušno potrebnom modernom „novom Vojvodinom“, ne treba napuštati stari „dobri duh“ Vojvodine, bez koga se Srbija neće moći snaći u „Evropi različitosti“, kako glasi ključni slogan Evropske unije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Agencija za sprečavanje korupcije je postupajući po zahtevu Republičkog geodetskog zavoda potvrdila da predsednik opštine Čajetina Milan Stamatović ne može da bude član Komisije za izlaganje podataka o nepokretnostima
Kontroverzna izjava Snežane Paunović da bi etnički očistila Kosovo da je bila Milošević izazvala je brojne reakcije u javnosti. Deo opozicije traži njenu ostavku, Ružić se ogradio, Dačić stao u njenu odbranu, a Evropska komisija poručuje da za takvu retoriku nema mesta u Evropi
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je na poziv svog francuskog kolege Emanuela Makrona prisustvovao danas u Parizu vojnoj paradi povodom Dana pada Bastilje. Režimski tabloidi su na svoj način protumačili ovaj događaj
Na Međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici ministarka Srbije Snežana Paunović izjavila je da bi etnički očistila Kosovo. Ona je ekonomistkinja rodom iz Peći, koja je bila i članica Odbora za Kosovo i Metohiju
„I ako si već, po sopstvenim postupcima, nadležan za sve, hoćeš li jedog dana biti i odgovoran za sve“, upitali su studenti predsednika Srbije Aleksandra Vučića
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.