Dok su se učenici i roditelji bunili protiv bahate naprednjačke vlasti, ditektor “Jovine” gimnazije u Novom Sadu Radivoje P. Stojković je u jednom trenutku u školskom dvorištu pao na kolena i, valjda, počeo da se moli Svevišnjem.
Možda je to inspirisalo ministra prosvete Dejana Vuka Stankovića da izjavi da bi rešenje za (pobunjenu) gimnaziju možda bilo da se vrati u okrilje Srpske pravoslavne crkve, koja ju je osnovala.
A možda je prosto doživeo prosvetljenje.
Istorijski osvrt
Bilo je to 27. januara 1810. godine (na Savindan) kada je današnja „Jovina“ gimnazija počela da radi pod imenom „Srpska pravoslavna velika gimnazija“. „Veliki dobrotvor“ Sava Vuković poklonio je u tu svrhu 20.000 forinti.
U vreme osnivanja gimnazije 1810. godine, Srpska pravoslavna crkva nije imala aktivnog patrijarha, jer su Osmanlije 1766. ukinule Pećku patrijaršiju.
Najviši crkveni poglavar pravoslavnih Srba u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji (gde se nalazio Novi Sad) bio je karlovački mitropolit Stefan Stratimirović, koji je upravljao crkvom od 1790. do 1836. godine, i koji je lično blagoslovio osnivanje „Srpske pravoslavne velike gimnazije“.
Prosvetljenje ministra prosvete
Kako god, Vuk Stanković je izjavio televiziji Informer:
„Možda je rešenje da je (Jovinu gimnaziju) vratimo Crkvi, koja bi uspostavila poredak koji bi imao i obrazovnu i duhovnu dimenziju i vratio bi duhovnu supstancu u gimnazijsko obrazovanje u Novom Sadu“.
Jer, kaže produhovljeni ministar, gimnazijsko obrazovanje u Novom Sadu trpi velike udarce i dnevne politike i „vojvođanskog separatizma“, pa ništa bolje i lepše nego da čuvenom novosadskom gimnazijom upravlja SPC.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! _Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.