Kako je Zoran Đinđić u masi na Terazijama proglasio pobedu na opštim izborima 24. septembra 2000, kako je Vojislav Koštunica za „Vreme“ predvideo da će za tu pobedu morati da se bore, kako su režimski novinari odjednom zavoleli opoziciju, te noći kada su objavljeni rezultati prema kojima su Slobodan Milošević i njegova Socijalistička partija Srbije izgubili vlast
Zoran Đinđić stoji u masi na Terazijama na izmicaju 24. septembra 2000. godine. Objavljuje pobedu predsedničkog kandidata opozicije Vojislava Koštunice na izborima za predsednika Savezne Republike Jugoslavije protiv Slobodana Miloševića. Za Srbijom je krvava ratna decenija, bombardovanje NATO-a.
„Đinđić je masi okupljenoj na Terazijama, u međuvremenu oslobođenoj zloslutnog prisustva policijskog kordona koji je obezbeđivao nesmetano pevanje na kontrakoncertu, objavio pobedu Demokratske opozicije Srbije na svim nivoima“, izveštavao je novinar „Vremena“. „Dežurna ekipa državne televizije radila je od večeri 24. septembra u atmosferi koja je sa lica mesta opisana kao ‘dronjava’.“
Kosovo kao utešna nagrada
Na prvu, potom cele večeri ponavljanu vest o Miloševićevoj „ubedljivoj pobedi“ na Kosovu, jedan više no iskusni urednik upitao se: „Šta je ovo, utešna nagrada?“, dodaje se u tekstu „Vremena“.
Dok su u noći 24. na 25. septembar napolju opozicioni izborni štabovi i CeSID saopštavali prve rezultate prebrojavanja glasova, RTS je reprizirao snimak konferencije za novinare Nikole Šainovića, visokog funkcionera SPS-a, održane prethodne večeri.
„Za razliku od govora (vlasti) u Beranama, koji se čuo i sa pegle – ako je bila uključena u struju – državni i paradržavni mediji su u noći 24/25. septembra prenosili samo potpuni muk. Pošto je Nikola Šainović objavio da socijalističko-julski predsednički kandidat Slobodan Milošević – prema obrađenim podacima sa 299 biračkih mesta – vodi sa 44:41, na vebsajtu Socijalističke partije objavljeno je da, sa istim rezultatom, vodi – Vojislav Koštunica. Odmah pošto je Radio Index preneo tu vest, izborna strana je pobelela“, pisala je redakcija „Vremena“.
Posle saopštenja Savezne izborne komisije u kome se nagoveštava mogućnost drugog kruga predsedničkih izbora u više gradova u Srbiji, zabeležena su spontana okupljanja građana. Jer su iz SIK-a tada objavili da Koštunica nije pobedio u prvom krugu, već da je neophodan drugi. DOS je vlast optužio za izbornu krađu.
Zato se tog 24. septembra u Beogradu okupila na Trgu republike grupa građana, a u nekoliko beogradskih naselja čule su se pištaljke i lupanje u šerpe. I ne samo u Beogradu, ljudi su izlazili i u Boru, Kragujevcu…
Više od 15.000 građana okupilo se na gradskom trgu u Čačku da proslavi pobedu Demokratske opozicije Srbije. Proslava koju je organizova DOS za Čačak počela je u 20 časova uz cisternu piva, vola na ražnju, igru i pesmu i učešće lokalnih muzičara i dolazak trubača.
„Okupljeni nose parole ‘Koštunica predsednik’, a pokret ‘Otpor’ deli trubice sa pesnicom i porukom ‘Uspeli smo’. Više od 5000 Novosađana je sa negodovanjem, na centralnom gradskom trgu, dočekalo vest o preliminarnim rezultatima saveznih izbora. Portparol DOS-a Bojan Pajić ocenio je da ‘drugog izbornog kruga nema’“, pisala je redakcija.
Izbori_2000_05Beograd,16.9.2000.Koncert u organizaciji G-17+, putem koga se mladi pozivaju da izadju na izbore Foto:Drasko Gagovic
Koštunica za „Vreme“: Priželjkivanje mirnih voda
„Odbranićemo pobedu“, poručio je u „Vremenu“ Vojislav Koštunica samo tri dana uoči sudbonosnih izbora za predsednika tog 24. septembra 2000. Svojom porukom, koja je stavljena i na naslovnicu „Vremena“, Koštunica kao da je predvideo Peti oktobar.
„Ovih dana ste često odgovarali na pitanje šta ćete prvo učiniti ako pobedite na izborima. Možete li da predviđate i nešto dugoročnije i kažete kako bi država na čijem ste čelu mogla da izgleda na kraju vašeg prvog mandata“, pitao je novinar „Vremena“ Vojislava Koštunicu uoči izbora.
„Mislim da bi to bila država koja bi plovila u mirne vode slobodnih i poštenih izbora, koja bi imala novu i odgovornu skupštinu ozbiljno zabavljenu pitanjem kako da se urede odnosi između Srbije i Crne Gore“, odgovorio je on. „To bi mogla biti prava ustavotvorna skupština, ili obična skupština koja bi se bavila novim ustavom. To je ono što vidim.“
Istovremeno, tu državu je, dodaje, video i „bez svih ovih unutrašnjih napetosti između vlasti i opozicije, kao i napetosti između raznih nacionalnih zajednica, između Srbije i Crne Gore.
„I odnosi sa Evropom, svetom i posebno našim susedima počeli bi da se normalizuju. Reči koje pronalazim da bih najpribližnije opisao to stanje u državi na kraju nekog mog kratkog mandata jesu – mir i normalizacija“, priželjkivao je tada Koštunica.
Dušan Radulović je pisao šta se zbivalo u izbornom štabu Slobodana Miloševića te večeri.
„Kafe, sokova i sendviča bilo je u izobilju, alkohol – ništa. Oni novinari koji redovno prate konferencije za štampu SPS-a primetili su da nema čuvenog konobara Zdravka, slobodan dan, godišnji odmor, ko će ga znati“, pisao je Radulović i opisao situaciju kada su socijalistički funkcioneri izašli da objave novinarima rezultate:
„Već po njihovom izgledu moglo se naslutiti da se nešto ozbiljno događa. Dobrog raspoloženja beše nestalo, a ako je portparol još i uspevao da zadrži relativno smiren izraz lica. Posle kratkog čitanja podataka Nikola Šainović nije ponudio novinarima mogućnost da postavljaju pitanja. Iščitao, ustao i izašao. Izašla je i urednica RTS-a“, pisao je.
Mobilni telefoni su stalno zvonili, novinari su komentarisali vesti da DOS dobija sve više glasova, a većina novinara iz „prorežimskih“ medija je glasno komentarisala, kako reče jedan od njih, da je „super što Koštunica vodi“, a bilo je bogami i izjava tipa „ja sam uvek glasao za opoziciju“. Na ironične primedbe odgovarali su kako oni u stvari „ne misle isto što i njihovi urednici“. Onda se proneo glas da je „Šaja otišao kod gazde na konsultacije“, a potom je nekoliko ozbiljnih novinara u poverenju lansiralo priču kako su „iz pouzdanih izvora“ saznali da „Sloba neće priznati izbore“.
Problem koji je ostao je što niko iz SIK-a ne sme gospođi Miri Marković da kaže da više nije prva dama SRJ“, izveštavalo je „Vreme“.
Konačna pobeda nad režimom Slobodana Miloševića i Mire Marković izvojevana je 5. oktobra 2000. kada je državna sila ustuknula pred masovnim demonstracijama u Beogradu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Nišu (POSK VJT) odbilo je da odgovori na pitanja Danasa da li je tačno da je u decembru prošle godine naložilo Odeljenju za borbu protiv korupcije Uprave kriminalističke policije (UKP) hapšenje Aleksandra Milikića, gradonačelnika Bora i funkcionera Srpske napredne stranke, ali da UKP još uvek nije postupila po nalogu
Politička komunikacija vlasti u Srbiji funkcioniše kao razrađen sistem u kome predsednik Aleksandar Vučić ima centralnu ulogu, dok mreža saradnika, funkcionera i javnih aktera prenosi, pojačava i oblikuje poruke namenjene različitim segmentima javnosti
Naprednjački velikodostojnici slavili su u nedelju u Srpskom narodnom pozorištu dvesta godina od rođenja Svetozara Miletića. Oni koji se protive režimu Aleksandra Vučića nisu mogli ni da priđu
Sporni set pravosudnih propisa, donet bez prethodnog mišljenja Venecijanske komisije, postao je nova prepreka za otvaranje klastera tri u pregovorima sa EU. Iako vlast najavljuje da će ključne obaveze ispuniti do juna, podaci pokazuju da Srbija i dalje kasni u najosetljivijim poglavljima vladavine prava
U Beograd konačno stiže Brent Sadler koga na N1 i Nova TV očekuju kao glavnog cenzora. Da li su dani profesionalnog novinarstva na televizijama koje kidaju živce Vučiću odbrojani
Zašto su naprednjački nasilnički eskadroni tri puta palili cvećaru „Imela“ Jovana Nenadića. Šta im je bio cilj? I zbog čega se ovo nedelo odnosi na sve građane Srbije
Aleksandar Vučić nudi da Srbija uđe u EU i bez prava veta. Takva trgovina – geopolitički interes EU za interes režima da večno vlada – bila bi pogubna po građane Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!