Susret članova Predsjedništva BiH s predsjednicima SR Jugoslavije i Hrvatske donio je potpisivanje zajedničke izjave kojom se izražava opredjeljenje za dobrosusjedske odnose. No, mnogo važnije od sadržaja ove izjave, koja se sastoji od niza, reklo bi se i do sada nespornih globalističkih stvari, jeste opredjeljenje državnika triju centralnih balkanskih republika da direktno – licem u lice – u budućnosti rješavaju niz konkretnih problema koji su proistekli iz nedavnog ratnog vrtloga.
U izjavi se naglašava da se puni napredak u odnosima triju država može postići prije svega njihovim uključivanjem u evropske integracije. Izražava se opredjeljenje da se u budućnosti svi sporovi rješavaju mirno i u skladu s evropskim standardima. Data je i snažna podrška Dejtonskom sporazumu i povratku izbjeglica te izražena spremnost za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala. Značajan stav, posebno za SR Jugoslaviju, moglo bi da bude opredjeljenje za ukidanje viznog režima. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić komentarisao je ovaj stav kao nužan korak ka normalizaciji odnosa, ali je ipak dodao da njegova operacionalizacija neće biti momentalna.
RELATIVNO PRIJATELJSKI: Predsjedavajući predsjedništva BiH Beriz Belkić zatražio je od svojih kolega da podrže centralne organe vlasti u BiH kako bi napravili jedinstvene kumunikacijske, energetske i vojne sisteme, što će olakšati punu regionalnu saradnju. Vojislav Koštunica je insistirao na tome da svi građani poštuju državu u kojoj žive, te je zatražio od bosanskih Srba da prihvate da je Bosna i Hercegovina i njihova država, očekujući isti odnos i prema SRJ. Stjepan Mesić je iznio zadovoljstvo što je, kako kaže, prošlo vrijeme insistiranja na promjeni granica, posebno na račun Bosne i Hercegovine. Rekao je da se nada da su velika Srbija i velika Hrvatska stvar prošlosti.
Sam susret protekao je u relativno prijateljskom tonu, pri čemu su, barem za javnost i medije, vješto bili prikriveni izvjesni lični animoziteti koji su se oslikavali kroz izjave davane proteklih mjeseci. Na primjer, nije bilo naznaka Mesićevih, a i brojnih bosanskih stavova da je Koštunica „predvodnik nove srpske nacionalističke opcije“ i „da se dovoljno ne distancira od zločina i mračne strane srpske prošlosti“. Naprotiv, predsjednici su bili izuzetno raspoloženi i stekao se utisak da se međusobno prijateljski ophode i istinski uvažavaju tri države.
Nekoliko dana uoči samita predsjedavajući Predsjedništva BiH Beriz Belkić rekao je da će zatražiti da se predsjednik Koštunica „izvini, ili bar izrazi žaljenje“ za rat i stradanja u BiH. Međutim, Belkić je potom odmah naglasio da čak i ako Koštunica to odbije, neće biti posljedica po samit i njegovanje dobrosusjedskih odnosa.
Kako je rekao, to je više moralno pitanje i u ovoj fazi neće uticati na uvažavanje koje treba da postoji između dvije zemlje. Stekao se utisak da je Belkićevo insistiranje na izvinjenju (po ko zna koji put) izazvano više pritiskom bošnjačke javnosti, koja paralelno insistira na srpskom izvinjenju i istrajavanju u tužbi protiv SRJ, nego li stvarnim očekivanjem da će Koštunica na tako nešto pristati. Ovo, dakako, nije pokvarilo efekat sastanka, ali je zasigurno imalo predizborni značaj za Belkićevu Stranku za BiH.
TOLERANTNI I SUMNJIČAVI: No, ako je poslovično tolerantni Belkić susretljiv i uviđajan domaćin, to se zasigurno ne bi moglo reći za njegovog partijskog šefa Harisa Silajdžića koji je prema trojnom samitu u Sarajevu bio vrlo sumnjičav. Komentarišući ga za strane medije, on je rekao da mu još nije jasno ima li SRJ pretenzija prema BiH i da će trebati mnogo konkretnih poteza da se te sumnje otklone. U tom stilu, čini se, razmišljaju i građani Sarajeva. U jednoj anketi koju je objavilo „Oslobođenje“, većina bošnjačkih ispitanika na pitanje šta misli o samitu naglasila je da ima puno povjerenje u Mesića, dok Koštunici ne vjeruje. Ipak, svi oni pozdravljaju ovakve skupove i smatraju da će ovakvim razgovorima i izjavama dobrosusjedski odnosi napredovati.
Ipak, bilo je ekstremnih nakana nekih islamskih i kvazigrađanskih organizacija. Nekoliko dana uoči samita u gradu su osvanuli plakati na kojima Koštunica drži kalašnjikov. Na plakatu je takođe bio poziv da građani demonstracijama izraze protivljenje dolasku jugoslovenskog predsjednika. Međutim, na ovakve pozive nije bilo odziva.
Od značajnijih ličnosti jedino je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun sarajevski samit označio „istorijskim“. To je donekle i logično jer međunarodni funkcioneri žele u svoje karijere i biografije da upišu što više krucijalnih stvari za vrijeme svoga mandata.
DOMETI: S druge strane, bosanski političari ovaj skup karakterišu kao poželjan, s tim što njegovi dometi trebaju da se pokažu pri rješavanju konkretnih problema. Tu se prije svega misli na spor o Luki „Ploče“ gdje je hrvatska vlada odustala od ranijeg dogovora o slobodnom korištenju i zajedničkom upravljanju lukom, kao i vječno opterećujući stav oko tužbe BiH protiv SRJ. „Oslobođenje“, komentarišući skup u Sarajevu, piše da je uopštena zajednička izjava, nažalost, krajnji domet triju predsjednika. Kako smatra list, niko od njih nema apsolutnu vlast – „Mesiću za vratom stoje HDZ i Budiša, Koštunica ne vlada ni u Srbiji, a kamoli u Crnoj Gori, dok se u bosansko-hercegovačkom predsjedništvu odslikava fluidnost bosanske situacije“.
Potpuno je jasno da su zaključci zajedničke izjave i do sada bili nesporni a da „vruća“ politička pitanja triju država nisu ni dotaknuta. Međutim, ohrabruje stav da će se ovakvi sastanci održavati kontinuirano, svaka tri mjeseca, i to sve dok spornih i bolnih pitanja više ne bude. Kako je najavio Vojislav Kuštunica, do sljedećeg susreta doći će u septembru u Beogradu.
Visoki predstavnik međunardne zajednice u BiH Pedi Ešdaun nije krio oduševljenje susretom. Izrazio je želju da obavi neformalan razgovor s gostima iz Hrvatske i Srbije, a nakon što je to i učinio, obratio se novinarima: „Samit je prekretnica u istoriji ovog regiona. Drugim riječima, put u Brisel vodi kroz Sarajevo. Danas imamo tri predsjednika triju država koje su prije šest godina ratovale, a danas razgovaraju, zajedno donose odluke i žele zajedno u Evropu“, rekao je Ešdaun.
Obezbjeđenje samita podignuto je na visokorizičan stepen, a vjeruje se da su tome doprinijele neke ekstremne islamske organizacije. Tvrdi se da je Sforu i policiji Federacije BiH upućena pisana prijetnja u kojoj se navodi da „Koštuničin boravak neće biti siguran u Sarajevu“. Najavljivane su i demonstracije u centru grada zbog njegovog dolaska. Ni policija, ni Sfor zvanično nisu potvrdili ove informacije. Da su zaista i postojale pretnje sigurnosti održavanju samita, pokazalo je pojačano prisustvo trupa Sfora i otvaranje kontrolnih punktova na svim prilazima i izlazima iz glavnog grada BiH. Iako ni o ovoj akciji još uvijek nema zvaničnih obavještenja, evidentirano je da je Sfor pretraživao prtljažnike „sumnjivih vozila“. Kontroli nisu bila podvrgnuta vozila hitne pomoći i automobili s diplomatskim tablicama. Policijsko obezbjeđenje na prilazima Sarajevu i u samom gradu bilo je vidno pojačano. Iz centra Sarajeva cijelog dana trajanja samita pauk-službom uklanjana su i propisno parkirana vozila. Ipak, nijedan incident nije zabeležen, demonstracije u gradu nisu održane, a predsjednici SR Jugoslavije i Hrvatske su se istog dana u poslijepodnevnim satima vratili kućama.
