Da je sve moguće u toku nastupajućih parlamentarnih lipanjskih gibanja, posvedoluje nam i primer levice kojoj je pošlo za rukom da od svoje izborne baze – koja je u prvom krugu sankcionisala premijera Žospena što nije vodio dovoljno levu politiku – zatraži i, što je najčudnije, dobije u drugom krugu podršku za... kandidata desnice, predsednika Širaka
U razmaku od 15 dana, od prvog do drugog kruga predsjedničkih izbora, Francuska je proživjela pravu psiho-socio-političku dramu. Predsjednik Žak Širak, koji je u prvom krugu postigao najniži izborni rezultat u gotovo polustoljetnoj prošlosti Pete republike – manje od 20 posto – ponovno je izabran i to rezultatom na kojem bi mu pozavidili i stratezi izbornih pobjeda u jednopartijskim narodnim demokracijama – 82 posto! Usporedbe radi, recimo samo to da jedan De Gol nije nikada prešao granicu snova od 55 posto. To je pošlo za rukom samo Pompiduu 1969 – kad je, također u drugom krugu, izostao kandidat ljevice i kad je došlo do velike stope apstinencije – osvojivši protiv Poera rekordnih 58 posto.
Pod Širakovom zastavom ovoga puta su na izborna mjesta disciplinirano otišli ne samo pripadnici umjerene desnice već i bataljuni ljevice i krajnje ljevice, kao i za drugi krug mobilizirani rezervisti, oni koji su se 21. aprila radije odali drugome poslu, no da svojim odlaskom na birališta potvrde blisku pojmovnu vezu između dužnosti i časti svakog građanina. Uz svojih 19 posto iz prvoga kruga, predsjednik Širak je na „republikanski poklon“ dobio i glasove ostalih kandidata umjerene desnice i centra, što čini tek oko trećinu ukupne Širakove podrške, ali i 82 posto Žospenovih, 84 posto zelenih, 77 posto komunističkih i čak 79 posto glasova trockističke Lige revolucionarnih komunista.
IDEOLOŠKI PREOKRET: Kad je prije prvoga kruga kandidat krajnje desnice Žan-Mari Le Pen objavio da ima problema kod dobijanja 500 potpisa gradskih i regionalnih vijećnika neophodnih za kandidaturu, brojni su umjereni političari slijeva i zdesna u ime „demokratskog prava“ tražili da se Le Penu omogući da predstavlja nekoliko milijuna svojih birača na izborima. O njemu se govorilo s razumljivim zazorom, ali nije bio smatran fašistom. I odjednom, zbog rezultata iz prvoga kruga i eliminiranja iz utrke premijera Žospena, Le Pen je uskovitlao francusku političku klasu, evropsku pa i svjetsku javnost, te se Francuska odjednom trgnula. Stvoren je veliki Republikanski front koji je trebao zaustaviti Nacionalni front. To je i postignuto, i to je zasigurno dovelo do velikog olakšanja. Izazov krajnje desnice je 5. maja odbijen golemom većinom i Le Pen je ostao prikovan uz rezultat iz prvoga kruga.
No, kako sve ovo objasniti? Ponajprije velikom medijskom kampanjom kojoj je svrha bila mobilizacija mladosti – giovinezza, giovinezza, primavera di belezza, pjevali su svojedobno crnokošuljaši – zatim cjelokupnog lijevog izbornog tijela i svih naprednih snaga, sve pod fortifikaciono-prometnim znakom No pasaran! Neki su lucidniji iberijski promatrači odmah ukazali kako je ta parola pogrešna, ne samo zato što u Francuskoj nema fašizma kao objektivne društvene i političke prijetnje nego nema, zamislite, ni pobune u vojsci, nema ni marokanskih bataljuna spremnih pomoći pariškoj petoj koloni, niti je ta parola No pasaran, a to je najžalosnije za amnezijom pogođene duhove, uopće pomogla 1936. godine da se otjera fašizam, već se on lijepo udomio i zadržao „u gostima“ punih četrdeset godina.
POLITIČKI KARNEVAL: Umjesto da se javnost pozabavi i meditira nad moralnim činom jednog Žospena, čovjeka koji je iste večeri nakon izbornoga poraza, čemu je najviše kumovala njegova uistinu samoubojstvena izborna kampanja, povukao sve konsekvencije i napustio aktivni politički život, ponuđen je slučaj jednog populista, desničara, antikomunista i verbalnog izgrednika sumnjive prošlosti, ali zato oratora nesumnjivih sposobnosti – koji je pretvoren u „protivnika republike i demokracije“. Le Pen svakako nije najbolja reklama za Francusku, ali, pitanja koja je otvorio, a pogotovo pet i pol milijuna Francuza koji su mu izrazili povjerenje, zaslužuju bar medijsku milostinju.
Naprotiv, uslijedio je „ideološki karneval“, smotra „plemenitih ideala i visokorodnih osjećaja“ te su danima i rame uz rame marširali ulicama francuskih gradova pripadnici Pokreta otpora iz obližnjih diskoteka i sajberkafea, krupni poslodavci i burzovni mešetari zajedno sa sindikatima i komunistima, trockistima i svekolikom ONG-faunom, a mediji su do posljednjeg dana i daha prenosili posebne kominikeje koje su za tu priliku objavljivali ne-uvedi-me u-napast biskupi i zvijezde mnogobožanskog šou-biznisa, sportaši i neizbježni filozofi iz redova volterovskog vanbračnog potomstva. I „fašizam“ je otjeran u mišju rupu, gdje mu je uostalom i mjesto. Veliki pariški dnevnik – koji je za ovu priliku želio sačuvati anonimnost – a inače je omiljeno štivo boboa, novokomponiranih buržuja koji su prigrlili boemski imidž, u dvobroju je za subotu i nedjelju, dakle na sam dan izborne šutnje i samih izbora! objavio na naslovnici izborni listić s imenom Širaka, uz čuvenu afirmativnu rječcu DA, ispisanu slovima visine 15 centimetara! Izborni je glas tajan – stoji u francuskom ustavu!
Na sreću, francuski je narod sačuvao humor. Upustio se u ovu komediju i odbacio Le Pena, što je za pohvalu, i dao toliko glasova Republikanskom frontu i njegovom kandidatu da je ovaj potpuno zatrpan podrškom te sada ne zna kako da je se otarasi i razmijeni makar i za malu parlamentarnu većinu, putem koje bi doista i mogao vladati. Sva pitanja koja tresu Petu republiku, od onih institucionalnih preko socijalnih, ekonomskih ili onih vezanih uz nekontroliranu imigraciju i porast nasilja, pa do onih koja nastaju procesom evropske integracije, i dalje ostaju otvorena. Temeljni rebus suvremenog trenutka Francuske: tu gdje postoji i gdje je još moguća demokratska debata, a to je nacionalna država, tu se sve manje odlučuje, a tamo gdje sve više odlučuje – u Briselu – ni traga od bilo kakve debate – taj pak evro-rebus nije ni postavljen, a kamoli rasvjetljen ili razriješen.
PRIJATELJI I NEPRIJATELJI: O spomenutim i drugim pitanjima treba da se raspravlja u predstojećoj kampanji za parlamentarne izbore, i da se na njima ponude odgovori i adekvatne političke strategije, što je samo po sebi priznanje da je Francuska izašla iz ustrojstva Pete republike, koja počiva na centralnoj ulozi Predsjednika republike, i zahvaljujući kohabitaciji I, II i III, ušla u nešto što još nije Šesta republika, ali bi mogla biti.
No, cijeli problem i jest u tome što parlamentarni izbori mogu donijeti još većih iznenađenja, čak i ono – ne ponovilo se, reći će ovih dana mnogi Francuzi – da trijumfalno izabrani predsjednik ne bude imao parlamentarnu većinu. Jer ljevici, koja je samu sebe bila obezglavila, porasla su krila nakon uspješne ulične i izborne mobilizacije, a krajnja desnica žudi za prilikom da se osveti Širaku. Osveta se zove trijangularni izborni sistem – osobita značajka francuskog političkog života koju je na kraju IV Republike smislio Mišel Ponjatovski, samo zato – a posve dovoljno – da spriječi dolazak na vlast tada najmoćnije političke stranke u Francuskoj, Komunističke partije. Svaki kandidat koji osvoji više od 12,5 posto glasova odlazi u drugi krug, ukoliko nijedan od kandidata nije dobio apsolutnu većinu. Imajući na umu rezultate iz prvog ili drugog kruga predsjedničkih izbora, Nacionalni bi front Žan-Mari Le Pena mogao prijeći taj izborni prag u 237 ili čak 319 od ukupno 577 izbornih okruga u Francuskoj. Žan-Mari Le Pen bi tako postao arbitar francuskog parlamentarnog i političkog života, mada on sam u najboljem slučaju može računati na jednog do tri zastupnika u Nacionalnoj skupštini.
Da je sve moguće u toku nastupajućih parlamentarnih lipanjskih gibanja, posvedoluje nam i primer levice kojoj je pošlo za rukom da od svoje izborne baze – koja je u prvom krugu sankcionisala premijera Žospena što nije vodio dovoljno levu politiku – zatraži i, što je najčudnije, dobije u drugom krugu podršku za… kandidata desnice, predsednika Širaka.
S takvim prijateljima oko sebe, Širaku više nije potreban nijedan neprijatelj.
Imenovanjem Francuzima malo poznatog Žan-Pjera Rafarena za premijera, kao i izborom preostalih dvadeset šestoro članova njegova kabineta, predsjednik Širak je htio pokazati ne samo volju za otvaranjem k široj izbornoj bazi već i to da je on, nakon pet godina koje je u Elizejskoj palači proveo kao kohabitacijski tehnološki višak, ponovno u institucionalnoj ulozi predsjednika Pete republike: šef države, vladin poslodavac i čelnik stranke, novoformiranog Saveza za predsjedničku većinu.
Istina, pet glavnih resora: unutrašnja sigurnost, socijalna politika, pravosuđe, vanjski poslovi i obrana, pripali su njegovim najbližim suradnicima (Nikola Sarkozi, Fransoa Fijon, Dominik Perben, Dominik de Vilpen i Mišel Alio-Mari), ali su se u ovoj vladi, za potrebe okupljanja u perspektivi predstojećih parlamentarnih izbora, našli i predstavnici centra – bilo iz redova Bajruove Unije za francusku demokraciju bilo pak iz Madlenove Liberalne demokracije. Osim samog premijera, iz tog dijela političkog spektra su i ministar prometa Žil de Robijan, zatim ministar zdravstva Žan-Fransoa Matei, inače poznati genetičar.
Najviše je ipak pozdravljeno imenovanje dvojice predstavnika „civilnoga društva“, dakle ljudi bez političke etikete: Fransisa Mera, predsjednika najveće svjetske čelične korporacije (Arcelora), te filozofa „neokantovskog“ nagnuća Lika Ferija, za ministra prosvjete.
Imenovanje Mišel Alio-Mari, predsjednice Širakova Okupljanja za republiku, za ministra obrane – prva žena u francuskoj povijesti na toj funkciji – objašnjava se željom da se ona ukloni s čelne pozicije u stranci, kako bi se stranka mogla lakše utopiti u novoformirani Savez za predsjedničku većinu, nad kojim je kormilo preuzeo Alen Žipe, „najbolji među nama“, kako ga oslovljava Širak, nagrađujući ga tako za „potpunu lojalnost“. Nagrada koja bi se mogla eskontirati 2007. u obliku Žipeove kandidature za predsjedničke izbore.
Sastavljanje ovakove vlade – dobro dozirane za vođenje izborne kampanje – nije prošlo bez kolateralnih šteta: „zaprepašćen“ je i „uvrijeđen“ Filip Dust-Blazi, gradonačelnik Tuluza, prebjeg iz Bajruovog UDF-a, koji je „pucao“ na Matinjonsku palaču, isto kao i Nikola Sarkozi, broj 2 sadašnje vlade, a kojemu Širak ipak nije oprostio izdaju kad je 1997. vodio kampanju za Baladira, Širakova protivnika na desnom krilu. Zaprepašćeni su i uvrijeđeni, ali to ne pokazuju, i neki od najvjernijih Širakovih „tjelobranitelja“, Žan-Luj Debre ili Žak Tubon, kojima će vjerojatno biti udovoljeno kad se dobiju – ako se dobiju – parlamentarni izbori.
Vladi ostaju samo četiri tjedna da osvoji povjerenje birača. U tako kratkom vremenu može jedino pružiti dokaza o svojim najboljim namjerama. Njeni će koraci dakle imati više simboličko značenje: smanjenje poreza od 5 posto počev od idućeg mjeseca, povećanje policijskih efektiva i, nadasve, pokazaće da je vladin tim uigran za velike mečeve.
Most koji povezuje dva grada u severnom delu Brazila srušio se u nedelju dok su vozila prelazila, pri čemu je poginula najmanje jedna osoba, a u reku Tokantins je prolivena sumporna kiselina
Saudijac koji mrzi islam, pobio je automobilom ljude na božićnom vašaru. Tvrdio je da ga progone, verovao da Angela Merkel zaslužuje smrtnu kaznu... I sada će njegov zločin odigrati ulogu u kampanji pred izbore u Nemačkoj
Četvoro ljudi je poginulo nakon što se helikopter Hitne pomoći srušio na krov bolnice u Turskoj
Motiv osumnjičenog je za sada nejasan, prema dostupnim podacima sa njegovih profila čini se da nema veze sa ekstremizmom
Direktor policije Nikola Milina rekao je da će o motivu za napad moći da se govori tek nakon istrage. Hrvatski mediji prenose da je majka ispričala da je njen sin nekoliko puta bio na psihijatriji i da je, navodno, upozoravala lekare da ga zadrže na lečenju, ali da su ga oni ga pustili kući
Subvencionisani stambeni krediti za mlade koje najavljuje Aleksandar Vučić su obmana. Šta se krije iza ove “darežljive” ponude predsednika Srbije usred studentske pobune
Doba sarme i ruske salate neće ugasiti bunt u Srbiji. Na opoziciji je sada da preuzme politički deo posla, napravi dogovor i svim silama traži prelaznu vladu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
