
Rat u Ukrajini
Predstavnici Ukrajine i Rusije konačno se sastali u Istanbulu
Iako se predsednici Rusije i Ukrajine, Vladimir Putin i Volodimir Zelenski, drže po strani, njihovi pregovarači su seli za isti sto da razgovaraju o primirju
Kralj tabloida Rupert Mardok (76), vlasnik treće po snazi medijske imperije Njus korp. svojoj kolekciji medija pridružio je prošlog leta trofej za kojim je dugo čeznuo – kompaniju „Dau Džons“ u čijem je sastavu „Vol strit džornal“, jedan od najuglednijih globalnih dnevnika. Vest da je „Vol strit džornal“ prešao u ruke čoveka koji je svetu podario TV Foks, te gole žene na trećoj strani britanskog tabloida „San“ (ali i film Titanik i Simpsonove!), u liberalnim krugovima u Americi izazvala je gađenje slično onom kada je francuski konjak Martel svojevremeno kupila jedna nepoznata kanadska porodična manufaktura viskija. Ipak, za poslovno umeće u ovom manevru priznanje su mu odali i oni koji su s gnušanjem dočekali vest.
Potomci porodice Benkroft, koja kompaniju poseduje duže od 100 godina, dugo su odolevali Mardokovom namigivanju i pružali častan otpor sve dok ih nije suočio sa ponudom koju nisu mogli da odbiju. Ovaj okoreli medijski predator svog plena se domogao mešavinom strpljenja, osećajem za pravi trenutak i nepogrešivom računicom u ponudi, taman dovoljno velikom da odagna eventualne konkurente u pokušaju da mu plen maknu ispred nosa. Poznavaoci kažu da se na „Vol strit džornal“ nameračio još pre više od deset godina, ali prilike nisu bile prave. No, u poslednjih desetak godina situacija u kompaniji „Dau Džons“ išla mu je naruku, kao i porodična dinamika Benkroftovih. „Za nekoga ko je radio u ‘Vol strit džornal’“, zabeležio je kolumnista „Vašington posta“ Dejvid Ignejšes, „protekla decenija bila je kao usporeni snimak kola koja srljaju u ponor. Ljudi za volanom su naši prijatelji, novinari koje smo najviše cenili. Ambulantna kola u vidu Ruperta Mardoka stigla su da pokupe tela. Biće onih koji ove velike novine nikada neće prežaliti, reći će da ih je Mardok ubio. Tužna strana priče je ta da je ‘imperija’, kao što smo je nekada nazivali, već bila na umoru, pri čemu je većinu rana sama sebi nanela“. Uprkos posrtanju u trci sa „brzim medijima“, s kojima oni štampani sve teže drže korak, novinari „Vol strit džornala“ su samo tokom poslednjih petnaestak godina osvojili čak 16 puta Pulicerovu nagradu, najprestižnije priznanje koje se u Americi dodeljuje za pregalaštvo u novinarstvu.
Medijska korporacija Njus korp. vredna je blizu 70 milijardi dolara, i od nje su u medijskom poslu veće još samo „Tajm Varner“ i „Dizni“, ali je jedna od retkih kompanija takvog gabarita kojom upravlja jedan čovek, što Mardoku omogućava da ovog medijskog titana pokreće s lakoćom kao da je reč o običnom novinskom kiosku. Uz londonski „Tajms“ u sastavu medijske imperije Njus korp. nalazi se više tabloida u SAD, Velikoj Britaniji i rodnoj Australiji, gde je Mardok pre više od pola veka počeo da gradi svoju imperiju. Pred njom bi zadrhtao i građanin Kejn, čije je zlatno pravilo Mardok kasnije primenio u životu: „Ako je naslov dovoljno velik, i vesti će postati velike“. Nijedan od ovih papirnih proizvoda, bilo da je reč o žutoj i senzacionalističkoj štampi poput „Sana“ (ili „News of the World„), ili o ozbiljnim novinama kao što je londonski „Tajms“, nema toliki globalni domet kao što ga ima „Vol strit džornal“.
Mardokovu imperiju čine i tv-stanica Fox, istoimeni filmski studio, britanski Skaj TV, kablovski TV Star u Aziji, nekoliko izdavačkih kuća (poput Harpera Kolinsa u SAD), a odnedavno Mardokova kompanija osvaja i medijsko tržište Srednje i Istočne Evrope. Bilo da ga smatraju „dželatom levice“ ili jednim od najvisprenijih pregovarača, mnogi su bili spremni da ga prerano penzionišu, ne shvatajući šta bi čoveka u osmoj deceniji, a koji ima sve, još moglo da pokrene.
U novi vek Mardok je zakoračio sa novom, upola mlađom ženom Vendi (trećom po redu), sa kojom ima dve ćerke, od dve i pet godina. Međutim, njegov nepogrešiv instinkt nije nimalo otupeo. Od pre koju godinu on je vlasnik i virtuelnog sastajališta „Maj spejs“, koji je platio za, tada se mislilo, vrtoglavu sumu od bezmalo 600 miliona dolara. „Maj spejs“ je u međuvremenu udesetostručio broj korisnika, a samo je od Gugla dobio više od 900 miliona dolara za oglašivački prostor. Cena po kojoj je Mardok kupio „Maj spejs“ najednom izgleda mala, a odavno nije tajna da je Mardok bacio oko na Jahu!, još jednog giganta u virtuelnom svetu sa vrlo opipljivom zaradom.
Zbog tog svog nepogrešivog instikta Mardok je za mnoge vizionar. „Godi mi kad me tako zovu“, poverio se nedavno Mardok jednom novinaru „ali, ipak mislim da je pre do toga da sam imao sreće i da sam jako brz“. Neko bi tu dodao i gene. Mardokov otac, koga je Rupert izgubio dok je studirao na Oksfordu, bio je svojevrstan novinski magnat u Melburnu. Nakon očeve smrti, Mardok se vraća u Australiju, gde nije preuzeo tiražne očeve novine, već provincijske novine „Adelajd njus“, koje su pravile gubitke, i tako počinje svoj spektakularni uspon. Nedugo potom osnovao je prve nacionalne novine u Australiji, dok nije uleteo na londonski Flit strit kao lisac u kokošinjac, a nedavno i na Vol strit na Menhetnu, gde je ovim poslednjim medijskim draguljem zaokružio kolekciju u kojoj mu je do sada TV Fox bio miljenik.
Njegovi protivnici neće propustiti priliku da kažu da je njegov uspon označio srozavanje novinarskih standarda koji se nekad graniče sa vulgarnošću, i rado širi svoj uticaj i na politiku. Na tom terenu se Mardok, koji gaji neskriven prezir prema snobizmu u izdavačkom svetu, pokazuje kao oličenje oportunizma. Njegovi mediji svesrdno su slavili Margaret Tačer, što mu nije smetalo da kasnije prigrli Blera kao oličenje britanske „nove levice“, a i aktuelni premijer Braun ga je udostojio posete kada je Mardok nedavno priređivao raskošnu privatnu zabavu. Kao što mu, uostalom, nije smetalo da svesrdno prigrli Bušovu politiku, iako istovremeno gaji blagonaklono poznanstvo sa Klintonovima.
„Mnogo toga je pisano o meni, mojoj porodici i našoj kompaniji, ponešto laskavo, ponešto ne; ponešto tačno, uglavnom ne“, napisao je Mardok u pismu o namerama koje je uputio Benkroftovima. Za njega bi se reklo da mu nije stalo do lične popularnosti, već do popularnosti njegovih medija. Za naslednika sprema mlađeg sina Džejsona, mada često voli da kaže da mu je ostalo još dobrih 20 godina. To može da mu se i ispuni ako se ispostavi da je dugovečan na majku koja ima 98 godina.
Komentari:
Iako se predsednici Rusije i Ukrajine, Vladimir Putin i Volodimir Zelenski, drže po strani, njihovi pregovarači su seli za isti sto da razgovaraju o primirju
Direktorka Evropske kuće istorije dr Konstanca Icel kaže da je veoma impresionirana hrabrošću studenata iz Srbije
Sastanak je bio zatvoren na medije, a nakon sastanka niko se nije obratio javnosti
Do direktnog susreta Putina i Zelenskog ovog četvrtka neće doći, ali bi nekakvih pregovora Kijeva i Moskve ipak trebalo da bude. Uoči susreta u Istanbulu, podsećamo na dosadašnje pokušaje da se dođe do mira u Ukrajini
Kakav će biti papa Lav četrnaesti? A kakav je bio kardinal Robert Prevost i koji je put prešao? Šta govore o njemu prvi dani papstva? Hoće li nastaviti promene koje je započeo njegov prethodnik? Kako je moguće da su, kako se na prvi pogled čini, svi zadovoljni – i vodeći liberalni i vodeći konzervativni kardinali, te govore da je izabran čovek koji će ispuniti njihova očekivanja
Vanredna sednica Visokog saveta tužilaštva
Tužioci bez zaštite od Vučićevih pritisaka Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve