

Minhenska bezbednosna konferencija
Strah Evrope od Amerike
Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima


Diplomatska dinamika vezana za nedavno dogovorena proširenja NATO-a i Evropske unije stavila je OEBS u drugi plan, a po nekima otvorila i pitanje njegove svrsishodnosti u novim okolnostima


Najavljujući predstavu Plesom protiv nasilja, kojom je u nedelju 12. januara u Bečkoj operi svečano obeležen početak holandskog jednogodišnjeg predsedavanja OEBS-om, ministar spoljnih poslova Jap de Hop Šefer primetio je da su, kao i za baletsku umetnost, i za jačanje bezbednosti i saradnje potrebne umešnost i preciznost. Dan kasnije, u prvom zvaničnom obraćanju predstavnicima 55 zemalja članica, naglašavajući suštinski značaj usaglašavanja, ministar je istakao da su konsenzus i kompromis, koji bi trebalo da budu temeljni postulati OEBS-a, duboko usađeni u holandski način mišljenja kao rezultat večite borbe protiv poplava. „Koliko god bio bogat i moćan, niko ne može sam da sagradi branu, ali zajedničkim naporima možemo postići i nezamislivo.“ Obe metafore, uz iskreni entuzijazam novog predsedavajućeg, potvrdile su da, pored tradicionalnog pragmatizma, Holandija ima dovoljno idealizma za vođenje organizacije rođene 1975. godine u Helsinkiju, a od kraja hladnog rata smeštene u Beču. Za uspešno kormilaranje OEBS-om u izuzetno izazovnoj godini biće podjednako potrebna oba kvaliteta.
Izazov je vredan truda. Diplomatska dinamika vezana za nedavno dogovorena proširenja NATO-a i Evropske unije stavila je OEBS u drugi plan, a po nekima otvorila i pitanje njegove svrsishodnosti u novim okolnostima. Rusija i još neke članice sve jasnije artikulišu nezadovoljstvo određenom neravnotežom u njegovom radu ističući da je suviše okrenut stanju u zemljama „istočno od Beča“ i suvuše usredsređen na problematiku ljudskih prava. Dok su se neposredno po okončanju hladnog rata sastanci šefova država OEBS-a po pravilu održavali svake druge godine, od poslednjeg samita (Istanbul 1999) prošlo je više vremena i za sada je neizvesno da li će i kada doći do sledećeg sastanka na vrhu.
PRETERIVANJE: Međutim, ocene da se OEBS nalazi u krizi ipak su preterane. U poslednijih desetak godina ta organizacija postojano širi područja delatnosti i organizacionu strukturu. Trenutno ima 19 misija na terenu i nekoliko prepoznatljivih institucija – ODIHR, visokog komesara za nacionalne manjine, predstavnika za slobodu medija i parlamentarnu skupštinu. Predstavlja jedinstven forum za sveobuhvatan dijalog o različitim aspektima bezbednosti – vojnim, ekonomskim, ekološkim, o razvoju demokratskih institucija i zaštite ljudskih prava. Odlikuje ga široko članstvo: osim svih evropskih zemalja, u njega ulaze i Amerika, Kanada i zemlje centralne Azije. Na poslednjem ministarskom sastanku u Portu decembra 2002. godine OEBS se solidno pozicionirao za buduće izazove i za jačanje saradnje s ostalim evropskim organizacijama. Usvojena je Povelja o sprečavanju i suzbijanju terorizma, Deklaracija o trgovini ljudima i Odluka o jačanju tolerancije. Za vreme predsedavanja Portugala u 2002. godini pripremljen je obiman program budućeg rada.
Pod holandskim predsedavanjem pristupiće se izradi strategije OEBS-a za XXI vek, koja bi trebalo da profiliše odgovor na novi tip bezbednosnih rizika u koje, pored terorizma, spadaju organizovani kriminal, razni oblici nelegalne trgovine, ekološke pretnje i brojne manifestacije agresivnog ekstremizma. Počeće rad na pripremi novog dokumenta o ekonomskoj i ekološkoj dimenziji OEBS-a, kao i na uobličavanju novih izbornih standarda na osnovu decenijskog iskustva ODIHR-a u nadgledanju izbora. Snažan podsticaj vojno-bezbednosnoj dimenziji dale su Sjedinjene Države pošto su inicirale redovnu godišnju bezbednosnu konferenciju OEBS-a (prva se očekuje početkom leta 2003. godine) i Rusija, koja je pokrenula dijalog o mirovnim snagama OEBS-a (predviđenim još 1992).
RAVNOTEŽA: Holandija je najavila da će pokušati da uravnoteži i integriše tri tradicionalne dimenzije OEBS-a – vojno-bezbednosnu, ekonomsku i humanitarnu. Kao prioritet izdvojila je borbu protiv svih oblika nelegalne trgovine (ljudima, drogom i lakim naoružanjem), čemu će biti posvećen godišnji sastanak takozvanog ekonomskog foruma OEBS-a u maju. Holandija prihvata da bi OEBS trebalo da se podjednako bavi stanjem u svim svojim članicama i podvlači da borba protiv terorizma ne bi smela da dovede u pitanje poštovanje osnovnih ljudskih prava. Novi predsedavajući ne krije da će misije OEBS-a na terenu i dalje biti zaštitni znak organizacije, a od holandskih diplomata se može čuti da je upravo misija OEBS-a u našoj zemlji, zbog partnerskog odnosa s predstavnicima vlasti u sprovođenju demokratskih reformi i odlične saradnje s drugim segmentima društva, pravi model prisustva OEBS-a na terenu.
OEBS sigurno ne može da se takmiči s Evropskom unijom u pospešivanju ekonomskog razvoja, niti s NATO-om u pružanju najvišeg mogućeg stepena bezbednosti svojim članicama. Međutim, mere jačanja poverenja i bezbednosti unutar vojne dimezije OEBS-a, poput demokratske kontrole vojnih snaga, imaju puno dodirnih tačaka sa sadržajem programa Partnerstvo za mir. S druge strane, EU pokazuje tendenciju da misije OEBS-a u zemljama zapadnog Balkana stavi u funkciju Procesa stabilizacije i asocijacije. Na širem planu, OEBS pokazuje najadekvatnije potencijale da odgovori novom tipu bezbednosnih pretnji. Dosadašnji tok borbe protiv međunarodnog terorizma pokazuje da vojna sila daje tek delimičan rezultat. Nove bezbednosne pretnje imaju duboke i složene korene, a najbolji put njihovog otklananja podrazumeva razvoj demokratskih institucija, vladavine prava i tolerancije. Upravo je to osnovno polje delovanja OEBS-a i njegova glavna prednost. Pitanje da li će uspeti da se prilagodi izmenjenom međunarodnom okruženju s početka XXI veka predstavlja osnovni izazov holandskog predsedavanja.


Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima


Hiljade objavljenih dokumenata još uvek ne daju jasnu sliku o tome ko je bio saučesnik para Epstin–Maksvel u zlostavljanju koje je trajalo više od dve decenije, a ko sa tim zlodelima nema direktne veze. I bez neobjavljenih tri miliona dokumenata, jasnije je koliko su sve američke administracije i druge institucije doprinele nekažnjivosti koju je par zasigurno uživao


Kao prvi predsednik SAD, Vašington se našao u situaciji da sve što bude uradio i prakse koje bude uveo postanu presedani koje će njegovi naslednici nastaviti. Jedna od njih je princip o (samo)ograničavanju vlasti – sa položaja i funkcija treba otići onda kad još imate priliku da vladate, a smena vlasti treba da bude izvedena na miran način


Feljton o jednoj pesmi od 106 reči koja je pre šest decenija najavila današnju epidemiju usamljenosti, o samoći u ritmu lake muzike, o biznisu usamljenosti, o klasnom jazu usamljenika, beskućnicima i usamljenicima, o posesivnom individualizmu, o ekonomiji usamljenosti, o “neameričkoj samoći” i krizi muškog prijateljstva, o umreženim zumerima samotnjacima, o staračkoj čamotinji, o američkim samcima, o 40 odsto ruskih jednočlanih domaćinstava i o dva odsto ljudi bez igde ikoga u staračkoj samotinji u Srbiji, o netačnom imenu svakodnevne jadikovke


Dve osobe u pritvoru u Skoplju pošto su osumnjičene da su povezane sa zaplenom pet tona marihuane u Srbiji
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve