Donji veš za ministra

Specijalno za „Vreme“ iz Berlina

Njemački savezni parlament još uvijek ima neka obilježja javnog okupljališta. Policija i čuvari se drže na udaljenosti, turisti smiju prići sasvim blizu veličanstvene četvrtaste građevine u samom središtu Berlina. Posjetioci u dugim redovim čekaju da se popnu u staklenu kupolu, sjede na travnjaku, na popločanom trgu između rijeke Špreje i sjevernog ulaza izbliza promatraju crne limuzine i užurbano promicanje važnih političara… Prije četiri tjedna svi su oni jedva vjerovali svojim očima kada je iznad klasicističkog glavnog portala ukrašenog geslom „Njemačkom narodu“ osvanuo žuti transparent s natpisom „njemačkoj privredi“. Policajci su platno skinuli jednako brzo kao i dvojicu mladića s alpinističkom opremom koji su kontroverznu poruku postavili na strmoglavo visoku fasadu suštinske institucije njemačke demokracije. Drugi se dio akcije istodobno odvijao u plenarnoj dvorani, gdje je upravo trajala debata. Tu su drugi članovi grupe s tribine za publiku narodne predstavnike zasuli lažnim novcem, razvili transparent na kojem je pisalo „Dostojanstvo privrede je nepovredivo“ što je parafraza prvog člana Ustava (Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo), a nekolicina je čak s balkona uskočila među zastupnike.

Redari su ih odmah izveli, pometnja je bila neznatna, mediji su o svemu izvjestili ali kratko, jer javna se pozornost već koncentrirala na drugu vrstu protesta, na protivnike sastanka na vrhu sedam najrazvijenijih država svijeta i Rusije, tzv. grupe G8. Prvu akciju s tim u vezi je zapravo započela policija: jedne je noći 900 pripadnika različitih sigurnosnih službi izvršilo racije u više od 40 stanova i poznatih okupljališta lijeve i alternativne scene širom Njemačke… U Berlinu se na udaru između ostalog našla Bethanija, zgrada nekadašnje bolnice, ranije poprište studentskih protesta, ali odavno najvećim dijelom alternativna galerija u kojoj izlažu renomirani umjetnici, posebno iz jugoistočne Evrope. Prisutni su legitimirani, pregledani su dokumenti, zaplijenjeni kompjuteri jer, navodno, postoje indicije da se pripremaju organizirani nasilnički protesti lijevo ekstremnih protivnika G8.

DESNI – BEZOPASNI: Ekstremna desnica se odgovornima za sigurnost samita, s konzervativnim ministrom unutrašnjih poslova Volfgangom Šojbleom na čelu, očito ne čini naročito opasnom. Pokrajina u kojoj se sastanak održava je doduše regija s najvećim brojem desnih ekstremista u zemlji, njihova stranka sjedi i u pokrajinskom parlamentu, no desni ekstremisti nisu veliki kritičari globalizacije i G8, radije se bave svojim malim sredinama u kojima prebrojavaju strance. Svjetska politika interesira i mobilizira lijeve ekstremiste, ali i sasvim obične, zainteresirane i informirane mlade ljude zabrinute zbog posljedica nezajažljivog širenja kapitala, uništavanja svjetske klime i zapostavljanja siromašnih. Tako barem izgleda svjetska politika u očima onih koji već godinama skupove najmoćnijih prate protestima, demonstracijama pa i nasiljem kakvo je najdrastičnije izbilo u Đenovi, kada je jedan student poginuo u okršajima s policijom, što je horor-scenario za Njemačku kao domaćina. Javnost, odnosno mediji i politika se još uvijek trzaju u kontroverzama studentskih nemira s kraja šezdesetih. I tada je u demonstracijama poginuo jedan student, Beno Onesong, a vođa studentskih protesta Rudi Dučke umro je nekoliko godina kasnije od posljedica ranjavanja. Duboki jaz između lijevog i desnog koji je tada politički podijelio zemlju do danas nije prestao biti temom analiza, studija i ovdje tako tipičnog bolnog samoispitivanja. Za neke je to možda i zamjena za ne sasvim završene analize jednog, tridesetak godina ranijeg njemačkog vremena, ali za druge, srećom, povod za oprez i znak za uzbunu. Tako su oštar postupak policije i konzervativnog ministra unutrašnjih poslova (u međuvremenu je uvedeno još niz zabrana i strogih sigurnosnih mjera koje će pratiti samit, sve do deponiranja mirisnih proba poznatih protivnika globalizacije, kako bi ih mogli identificirati policijski psi) zapravo tek mobilizirali i homogenizirali potencijalne demonstrante. Podigao se priličan val javnog ogorčenja, političari Zelenih i stranke ljevice javno kritiziraju vladine mjere, za pravo na slobodno izražavanje mišljenja se osobno izjasnila i kancelarka, a unatoč trenutnog saveza u velikoj koaliciji, protivnik suviše strogih mjera je i sam partner u vlasti, SPD: „Protivnike globalizacije se ne smije unaprijed kriminalizirati, pravo na izražavanje mišljenja i mirne proteste nikome ne smije biti oduzeto“, ponavlja neumorno socijaldemokratski stručnjak za sigurnost, zastupnik Vifelšpic. Mnogi misle i da CDU zapravo koristi trenutak, predbacujući Šojbleu da brka protivnike globalizacije s teroristima, jer su u preventivnim noćnim policijskim akcijama na udaru i okupljališta islamista…

OTMENO I NEPRISTUPAČNO: Val nezadovoljstva i kritike podgrijava i svakodnevno medijsko kolportiranje sigurnosnih detalja kojima se okružuje Hajligendam.

To otmjeno baltičko ljetovalište sastoji se od desetak bijelih građevina, hotela i vila, okruženih sjevernjačkim zelenilom i sivim morem i ima kratku ali upečatljivu povijest: podignut početkom XIX stoljeća kao prvo njemačko morsko kupalište uopšte, bio je najprije okupljalište aristokracije, zatim mondenih bogataša, ruskih egzilanata i umjetnika, nakon Drugog svjetskog rata dječje lječilište i sindikalno odmaralište Honekerovih trudbenika da bi mu se u ujedinjenoj Njemačkoj počeo vraćati stari sjaj. U jednom od halligendamških Grand hotela je kancelarka Merkel ugostila i američkog predsjednika Buša. Tom je prilikom vjerojatno i primijećeno da je relativno izdvojena skupina kuća idealna sa sigurnosnog stanovišta. Bez velikog ometanja lokalnog stanovništva, cijeli je Hajligendam mogao biti okružen s više od 12 kilometara žičane ograde, oko 3000 novinara koji žele pratiti skup biće smješteno u nekoliko kilometara udaljenom Kilungsbornu i na mjesto sastanka dolaziće jedino za tu svrhu osposobljenim turističkim vlakićem s posebno sagrađenog kolodvora. Zona od 200 metara uz ogradu je proglašena sigurnosnom, što znači da je u njoj zabranjeno svako okupljanje, kao i oko aerodroma na kojli će slijetati gosti. Oni koji žele protestirati to će moći u tridesetak kilometara udaljenom Rostoku, gdje je zakazan i već uobičajeni alternativni sastanak na vrhu svjetskih protivnika i kritičara globalizacije i njihovih organizacija kao što je Atak ili Amnesti internešenel.

„Mediji će o tome dovoljno izvještavati, nema straha da sudionici neće biti obavješteni o onome sto im žele poručiti demonstranti“, smatra ministar Šojble, iako se kancelarka i drugi nadležni ministar, za vanjske poslove, upadljivo trude da tematski primire protivnike G8. Da se najmoćniji ne žele baviti samo vlastitim interesima, odnosno da shvaćaju kako je njihov interes i to da zakinuti ne postanu suviše gnjevni, pokazuje stavljanje na dnevni red razvoja Afrike ili odnosa prema azijskim državama.

Osim toga, čini se da ono što najviše ugrožava uspjeh samita nije moguće nasilje njegovih protivnika, nego nesloga samih sudionika: njemački prijedlozi o zaštiti svjetske klime i redukciji emisija ugljičnog dioksida navodno nailaze na potpuno američko odbacivanje. Demonstranti pak u međuvremenu prihvaćaju metode ministra Šojblea. Po cijeloj Njemačkoj skupljaju prljave čarape i donji veš, šaljući ih na adresu ministra Šojblea kao mirisne probe protivnika brutalne globalizacije.