
Država i struka
Ko štiti a ko ruši Beograd
U vreme pripreme ovog teksta, objavljeno je saopštenje Odeljenja istorijskih nauka SANU, u kome se članovi protive gradnji gondole na Kalemegdanu. Ovih dana će se videti šta će odlučiti vlast
U vreme pripreme ovog teksta, objavljeno je saopštenje Odeljenja istorijskih nauka SANU, u kome se članovi protive gradnji gondole na Kalemegdanu. Ovih dana će se videti šta će odlučiti vlast
"Zašto Vučić nije demisionirao kada je Slavko ubijen? Zašto nije podneo ostavku kao ministar informisanja, ostavka je moralni čin. Zašto nije rekao: pošto se ovde dešava nešto s čim ja nisam upoznat, ja neću da zbog toga snosim odgovornost, i demisionirao. Ali ne, posle svega toga, taj zakon o javnom informisanju i dalje je bio u funkciji sve do pada Miloševića. I sad kaže – šta? Da ne zna ništa? Pa, neće biti"
Nakon više od godinu dana busanja u grudi da će pomoći niškom Aerodromu "Konstantin Veliki", država je zapravo odabrala da pomogne jednoj ili više avio-kompanija, i to sumom (15 miliona evra za tri godine) o kojoj niški aerodrom može samo da sanja
Glavni problem nastao nakon predstavljanja Nacrta zakona o nauci jeste novo degradiranje nauke, pre svega univerziteta, tj. celokupnog visokog obrazovanja, i to uglavnom preko leđa mladih naučnika
Politika štednje Srpske napredne stranke dovela je do višestrukog pada javnih investicija u gradovima i opštinama, koji naprednjaci pokušavaju da kompenzuju raznim javno-privatnim partnerstvima sklopljenim u korist privatnih interesa, a na štetu građana
"Do sada se u digitalnoj ekonomiji uglavnom govorilo o softverskim firmama koje rade za strane klijente i o dobrim platama programera. Potrebno nam je više kompanija koje ovde stvaraju svoje proizvode primenom tehnologije"
Šta li je posao premijerke i ministara ako Blerov Institut bez ikakvih javnih informacija, ne dao bog kakvog tendera, za Vladu nabavlja čoveka koji treba da rešava ključne probleme Vlade
Gotovo šest meseci od stupanja na snagu novog Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, traje borba da se isprave nepravde kojima su oštećene i diskriminisane porodilje i majke u Srbiji. Po svemu sudeći, Vlada Srbije ući će u 2019. godinu sa protestom majki, porodilja i trudnica pod prozorom
Očigledno je da ulazimo u izbornu godinu ako opštih izbora bude u 2019. godini (ili u predizbornu ukoliko izbori budu 2020. što je, konačno, krajnji rok) i da izvršna vlast ne želi da ispusti iz ruku glavni alat u "izbornim radovima" – direktan, uticaj, na ogroman broj glasača, bolje reći na njihove džepove
Pre sto pedeset godina, na današnji dan, osnovano je Narodno pozorište u Beogradu. Dva dana pre jubileja, Vlada Srbije smenila je upravnika Dejana Savića na njegov zahtev i tako sprečila štrajk glumaca zakazan baš za ovaj važni državni jubilej. Na njegovo mesto postavljena je rediteljka i profesorka Ivana Vujić. Time je ovom pametnom odlukom okončana jednomesečna kriza u Narodnom pozorištu Podsetimo, prouzrokovana je smenom direktora Drame Željka Hubača zbog čega je Dramski sindikat Narodnog pozorišta SINGLUS optužio Dejana Savića za nesavesno poslovanje kojim je na najgrublji način narušio ugled kuće, kao i za nepreduzimanje bilo kakvih radnji radi sprečavanja nehumanih, nebezbednih i nezdravih uslova za rad, zahtevajući njegovu ostavku ili smenu. Pre petnaestak dana Dejan Savić je obećao ministru kulture Vladanu Vukosavljeviću da će podneti ostavku, a onda se predomislio. Prošle srede, Nebojša Bradić podneo je tužbu protiv Dejana Savića dokazujući da je Savić potpisao ugovor zbog koga je to Pozorište moralo da isplati 103.000 evra odštete – a ne on, kako je Savić javno izjavio. Prošlog petka, ostavku je podneo Aleksandar Gatalica na funkciju predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta. Pozivnice za proslavu jubileja sa Savićevim potpisom upućene su u ponedeljak, dan pre nego što je smenjen. Proslava je na pozivnicama definisana kao Svečana akademija, iako je planirana samo dodela godišnjih nagrada. Pozivnice su poslate svima iz državnog vrha. Očekuje se da će promene u Narodnom pozorištu rezultirati i promenom planiranog programa proslave, a sasvim je izvesno da će uslediti i promene u poslovanju ovog najvažnijeg teatra u državi. Oduševljenje koje se prema Narodnom pozorištu osećalo pre 150 godina, a koje je tema teksta koji sledi, ipak nije iščilelo
"Razvoj filantropije vezan je za odnos države prema civilnom društvu i kao takav prati se u okviru političkih kriterijuma u EU pregovorima. U odnosu na zemlje regiona, Srbija u ovoj oblasti stoji jako loše"
Zakonom o obligacionim odnosima iz 1978. godine predviđena je mogućnost podnošenja specifične vrste tužbe koju može podneti jedno ili više lica u situacijama kada opasnost preti jednom ili većem broju lica. U pravnoj literaturi, ova tužba poznatija je kao "ekološka tužba". Iako mogućnost podnošenja ekološke tužbe postoji već 40 godina, dosadašnja sudska praksa ne beleži nijedan ovakav slučaj
Ukoliko se globalno zagrevanje ne zaustavi na uvećanju globalne temperature od 1,5°C u odnosu na preindustrijski period, posledice po planetu i živi svet na njoj biće katastrofalne. Da bi se zagrevanje zaustavilo, potrebno je da ljudi u potpunosti promene svoje dosadašnje navike, običaje i način života. A ako to ne urade, i globalna temperatura se uveća za dva ili više stepeni, sva je prilika da će priroda sama da se "pobrine" za promenu dosadašnjeg načina života
"Nove generacije moraće da uče čitav život. Industrijske grane neće više postojati u klasičnom obliku, već će se sve više spajati. Na spoju tih grana razvijaće se i novi poslovi"
U redu je što je srpska vlast želela unapređenje saradnje sa Iranom, šta god da je razlog, privreda, turizam, kultura ili "dosadašnji principijelni stav Irana po pitanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova". Ali, ako nisu imali plan kako će se odupreti pritisku EU da ukinu viznu liberalizaciju sa Iranom, a bilo je izvesno da će do takvog pritiska doći, zašto su odluku o ukidanju viza uopšte donosili? Ako nisu znali šta će ta odluka značiti u pogledu povećanja broja Iranaca kao tražilaca azila u EU i Srbiji, šta su uopšte znali o Iranu? Ako već pristaju da usklađuju "politiku migracija" sa EU, zašto rade nešto što će biti prisiljeni da promene
Zašto nam iz državnog vrha, svaki put kada uspe neka kolektivna akcija prikupljanja novca, stižu poruke da su privatne fondacije sumnjive i da manipulišu našim novcem? Pravo je svakog građanina koji šalje SMS-ove i uplaćuje novac privatnim fondacijama da sam odluči da li će možda taj novac "baciti" ako dete ne preživi. Jer, nije izlečenje deteta jedini motiv zbog kog ljudi daju donacije. Mnogo veći motiv je nada, činjenica da svojom donacijom roditeljima pomažete da probaju i moguće i nemoguće u nadi da će se sve dobro završiti
Od 2013. naovamo, o Petom oktobru elite na vlasti pokušavaju da naprave nešto što nije bio, u rasponu od beznačajnog incidenta preko državnog udara do velike pljačke umetničkih dela. Ipak, bez obzira na sve što se kasnije desilo, taj dan je bio pobeda i tu činjenicu ne može da opovrgne nijedan revizionistički pokušaj
Majke koje ne doje decu, iz bilo kog razloga, smatraju se lošim majkama jer, navodno, ugrožavaju zdravlje svoje bebe. Kao i obično, promene u Srbiji počinju od kraja – dekretom. Uredba o nacionalnom programu podrške dojenju, porodičnoj i razvojnoj nezi novorođenčeta Republike Srbije sprovodi se u GAK "Narodni front", odakle se, prema pismu jedne porodilje, čuje plač gladnih beba
"Priča se da su nalozi došli odozgo, iz samog vrha vlasti itd. Ali, iskreno, ja mislim da je nalog potpisalo neznanje i nespremnost da se odgovorno stane iza onoga što se radi"
U Vladi Srbije sede ljudi koji donose odluke i utiču na živote, a da nemaju pojma ne samo kakvi su zakoni ove zemlje, nego ni o kojim je zakonima reč. To ih, međutim, ne sprečava da sa ozbiljnim viškom samopouzdanja i manjkom strpljenja reaguju na svaku, pa i najmanju kritiku. To im ne smeta da odlučuju koje će dete biti poslato na lečenje, a koje ne. Da odlučuju ko će da živi, a ko da se snađe. A ako ne preživi, da kažu: dešava se
Vučić je zdušno crtao onu čuvenu granicu Karlobag–Ogulin–Virovitica. Ne može se reći da nema kartografskog iskustva iako uspeha nije bilo. Slutim da ga neće biti ni u kosovskom slučaju osim ukoliko se ne obavi trampa – jug Srbije njima, a nama Nobelova nagrada za mir
"Ukoliko je reč o planu istorijskog "razgraničenja Srba i Albanaca" koji nam je saopšten gotovo usputno, prilikom otvaranja jedne fabrike mesa, što neminovno vodi ka razgraničenju Srbije i buduće ‘velike etničke Albanije’, mogu samo da kažem da će to biti ogroman faktor nestabilnosti za ceo region i Evropu i velika tragedija za naš narod koji u većini živi upravo južno od Ibra. Lično mislim da narod Srbije to neće nikada prihvatiti bez obzira kako se manipulisalo eventualnim referendumom. Istovremeno, to nikako ne znači podršku ideji etničkog albanskog Kosova čije ‘blagodati’ osećamo na svojoj koži već godinama kroz razne oblike diskriminacije, nepoštovanja sudskih odluka, kroz razna kršenja zakona ili napade na naše vernike"
Prvostepena presuda u predmetu oružane pobune Jedinice za specijalne operacije iz novembra 2001. glasi da oružane pobune nije bilo. Mi, dakle, nismo svojim očima videli ono što smo svojim očima videli. To nije bilo to, već nešto drugo, kaže sud: kako da vam objasnimo – pa, protest, eto. Presuda je, doduše, prvostepena, što ne znači da se treba mnogo nadati
"Premijerkin nastup se svodi na te tehnike koje se nauče na seminarima za nevladine organizacije. Te neemotivne, do dosade politički korektne izjave, rečenice koje te ne dodiruju i sa kojima ne znaš šta bi. Kako da vam kažem, nikad od nje Vučić umesto Vučića. No, valjda je zato i dovedena"
Protesti zbog povećanja cene goriva isprva nisu dobili veliku pažnju prodržavnih medija. A onda se nadigla sva sila laži, pretnji i monstruoznih optužbi zbog kojih je razlog za bunt pomalo pao u zaborav
Aleksandar Vučić je rado viđen gost u Berlinu. U Nemačkoj ga, naravno, ne viđamo kako se mlatarajući rukama dernja na ministre i novinare, već kako govori smireno, spojenih prstiju, i prekomerno zahvaljuje Angeli Merkel za sve i svašta. Čitav njihov odnos može, međutim, da se svede na jedno: Kosovo