
Festival
Uznemiravajuće blisko
Ako institucije kulture izgube svoju društvenu misiju, oni koji drže poluge vlasti će ih lako baciti na tržište gde pobuna vredi samo ako se može unovčiti
Ako institucije kulture izgube svoju društvenu misiju, oni koji drže poluge vlasti će ih lako baciti na tržište gde pobuna vredi samo ako se može unovčiti
Vekovnici Marka Stojanovića, retko referentno delo domaće devete umetnosti
Ulicama gradova Srbije kreću se ovih dana vrlo raznoliki ljudi, ideološki verovatno nepomirljivi. "Drogirana omladina", "Ovde sam samo zbog para", odgovor je mladih na medijsku satanizaciju u provladinim tabloidima. "Rođen sam na dan početka bombardovanja, zato sam ovako radioaktivan", kaže za "Vreme" Mihajlo (18), koji dodaje da se oseća – herojski
Komitet UN će iduće godine ponovo ceniti da li i u kojoj meri Republika Srbija poštuje kulturna prava, i za očekivati je da će ocena ovog tela biti lošija nego pre tri godine
Šest prikazanih produkcija problematizovalo je današnju operu i pokazalo modus njenog daljeg funkcionisanja u savremenoj kulturi
Mogao bih da svake sedmice napišem po jedan proglas, samo ne znam kako da doprem do mojih nečitalaca
Prošlo je pola veka otkako je Aleksandar – Saša Petrović snimio Skupljače perja, jedan od najvažnijih filmova ovih prostora. Skupljače perja su dobili Specijalnu veliku nagradu glavnog žirija na 20. Filmskom festivalu u Kanu, Veliku zlatnu arenu na 14. Filmskom festivalu u Puli, i nominovani su za Oskara za najbolji film na stranom jeziku 1968. godine. Pričajući o Romima, marginalizovanoj grupi, film je nedvosmislena kritika društva: prvi je u celosti snimljen na romskom jeziku; pokrenuo je druge filmove o Romima; pesma Đelem, đelem postala je međunarodno poznata; Bekim Fehmiju kao Beli Bora postao je veliko glumačko ime, a Olivera Vučo (kasnije Olivera Katarina) kao Lenče postala je evropska pevačka zvezda. Esej koji objavljujemo, Draško Ređep (saborac i prijatelj Aleksandra – Saše Petrovića, zaslužan za Petrovićev drugi veliki film Seobe i jedan od glumaca u tom filmu, veliki jugoslovenski intelektualac) napisao je povodom jubileja Skupljače perja. "Ja imam mnogo toga da kažem o Saši Petroviću, zato žurim kad pišem", objasnio je Draško Ređep fragmentarnost svog eseja
"Vreme je da se odustane od u svetu davno prevaziđene romantičarske i potom nacionalističke identifikacije jezika sa nacijom i državom, te da se prestane sa manipulacijama jezikom zarad očuvanja pozicija moći, a na očiglednu štetu građana"
"Ono što se meni čini, i na šta bih ja volio da skrenem pažnju, jeste da smo prestali činiti bilo šta povodom bede. I to je najveći grijeh datog nam konteksta. Što mi nemamo ni odgovor ni želju za odgovor na pitanje kako da zaustavimo patnju, bijedu, zlo, laž, propadanje"
Istaknuti medijski umetnik Niklas Roy, održao četvorodnevnu radionicu polaznicima programa
Sad je dobar momenat da se Nacionalnom savetu za kulturu izmenom Zakona vrati nadležnost zbog koje je i formiran – izrada Strategije kulture Srbije
Mladi pesnici o statusu naše današnje poezije, ovdašnjoj aktuelnoj pesničkoj sceni i sopstvenoj poziciji
"Na Balkanu se prelamaju evropski, američki i ruski interesi, dok se u Izraelu oni spajaju i dopunjavaju. Ujedinjena Evropa je zapravo velika Nemačka, a pošto Nemačka ima ‘veliki moralni dug’ prema jevrejskoj naciji, najviše što Evropa može jeste pasivno protivljenje izraelskoj politici, što je isto kao i da ga nema"
Dugovečni akter večite priče o novcu kao majčinom mleku politike
"‘Gradac’ se trudio – i u tom mutljaku nije bio jedini - da pošalje lažnu sliku kako se ovde tobože događaju umna i tvoračka čuda. Kad ono sve sam mutlak, tutumrak, brlog i šatori u tamo nekoj Jaruzi"
"Ja se u pozorištu stvarno ne mogu baviti izborima u Srbiji. To je tako malo i dosadno i nebitno. Ali ono u šta se svet pretvara pred mojim očima poslednjih 20 godina, to je ono o čemu ja ovde govorim. O porazu slobodoumlja"
Filmski reditelj, publicista, pacifista, jedan od osnivača nedeljnika "Vreme", Lazar Stojanović, preminuo je 4. marta u Beogradu
"Svi intelektualno nastrojeni pojedinci moraju da sumnjaju jer je sumnja odraz poželjnog nivoa inteligencije. Samo nedovoljno pronicljiv čovek može sumnju pogrešno da razume kao nesigurnost, umesto kao potrebu za kreativnim i novim saznanjima. O sebi, o drugima, o svetu"
Namera ovog teksta je da obrazloži pokrenutu inicijativu za povratak osnivačkih prava Doma kulture Studentski grad (DKSG), sa Vlade RS na Univerzitet. Inicijativu su pokrenuli zaposleni u DKSG-u, a nakon odluke Ministarstva prosvete i nauke da ih spoji sa Studentskim kulturnim centrom, i na taj način – ugasi
"Meni lično, kao ljubitelju stripa, bilo bi tragično da se ‘Stripoteka’ ugasila. Kao kada bi se ugasio ‘Politikin Zabavnik’, na primer. To su kulturna blaga, i mi nemamo mnogo takvih stvari koje izlaze po 50 ili 70 godina"
"NATO INTERVENCIJA 1999. POCEPALA JE I PODELILA LJUDE NA NEKOLICINU KOJA JE SMATRALA DA JE ODLUKA O INTERVENCIJI PAMETNA I DA BI I LIBERALI I KOMUNISTI TREBALO DA JE PODRŽE, I NA VEĆINU KOJA JE SMATRALA DA JE INTERVENCIJA NEOSNOVANA, DA JE ONA PROTIV SRBA I SRBIJE I DA SRBIJA IPAK IMA PRAVO NA KOSOVO. U PRVOJ GRUPI BIH MOGAO DA NABROJIM SAMO NEKOLIKO IMENA MEĐU KOJIMA SAM I JA, A TO SU SONJA BISERKO, BORA ĆOSIĆ, MOJ BRAT VOJA STOJANOVIĆ, BIO JE POKOJNI SRĐA POPOVIĆ, NATAŠA KANDIĆ, IVAN ČOLOVIĆ, SVETLANA SLAPŠAK... SVAKAKO IH IMA VIŠE HILJADA, ALI VRLO MALO. NA DRUGOJ STRANI NAŠAO SE NIZ UTICAJNIH, UGLEDNIH KULTURNIH I JAVNIH RADNIKA, KOJI SU TOKOM RATA U BOSNI BILI ANGAŽOVANI NA BOSANSKOJ STRANI. NAKON BOMBARDOVANJA, ONI SU ZAUZELI JAKU PATRIOTSKU KRITIČKU POZICIJU. ZA NACIONALISTE TO NIJE NEOČEKIVANO, TAJ POvodom smrti reditelja, publiciste: STAV IMALI SU I RANIJE. ALI KAD GRAĐANSKI LIBERALI PRESTANU DA PREPOZNAJU VREDNOSTI KOJE SU DO JUČE ZASTUPALI I POČNU DA BRANE ZLOČINE DRŽAVE SAMO ZATO ŠTO SU NJENI PODANICI, TO JE TEŠKO SVARITI"
"Kao u suton slušati Brela i ‘Ne me quites pas’ na terasi krova Muzeja muzičkih instrumenata u Briselu, Edit Pjaf u La Closerie des Lilas na pariskom Monparnasu, kao ‘Street Fighting Man’ grupe The Rolling Stones u rano popodne na londonskom Pikadiliju, kao zviždanje ‘Ševe’ Tomasa Hakija na opustelom budimpeštanskom trgu Varošmarti, nešto kao ‘Deca Pireja’ na trajektu što prevozi iz atinske luke ka ostrvu Ajgina, kao Mariju Lancu i ‘O sole mio’ u krčmi Đenove, kao ‘Road to Cairo’ u interpretaciji Džuli Driskol dok se u suton vozite kroz Saharu od Aleksandrije ka prestonici Egipta, kao ‘Jeke, Jeke’ Morija Kantea u mokroj kafeteriji ispod Viktorijih vodopada u Zimbabveu, poput ‘Sunday, Bloody Sunday’ grupe U2 u autobusu između Dablina i Slajga u Irskoj ili Česariju Ejvoru u sumnjivoj birtiji Puerto de la Kruza na Tenerifima... Da bi se bolje razumeli, po naški, kao ‘April u Beogradu’ u kafiću na Vračaru, ‘Skalinadu’ u trogirskoj konobi u dva ujutru, Montena u baščaršijskoj kafani kad društvo pijanih i mrtvih prijatelja peva ‘Sarajevo, ljubavi moja’, kao kad Ibrica Jusić na kraju Straduna započne ‘Eminu’, kao Balašević na novosadskom Štrandu u ‘Pesmi o Vasi Ladačkom’ ili kad grupa južnoslovenskih izbeglica u Vankuveru zajeca Bajagine ‘Moji su drugovi...’ To su trenuci zbog kojih nije šteta živeti" Rokopisi (2008)
Iz stolice se iskobelja Dvojka, počeša iza oba uveta, protrlja resice, vidi gde se nalazi, proba ustane, smandrlja se nazad, dohvatiše ga dvojica, i dok je ovaj batrg’o nogama, izneše napolje
Nije li Vučić otelotvorenje onog oca kod Duška Radovića koji na roditeljskom sastanku zavapi: "Dajte vi meni neko dobro dete, pa ćete videti kakav sam ja roditelj!"