Izjava nedelje
„Radikali su dokazali da su za saradnju sa Tribunalom, jer su šefa stranke, ispratili u Hag sa trubačima.“
Vuk Drašković, predsednik SPO ("Blic")
Vuk Drašković, predsednik SPO ("Blic")
Jovanovićev iskaz, ovakav kakav je na zapisniku, nelogičan je i nepotpun. Ako se Zvezdan Jovanović ne predomisli i ne objasni sudu sve ono što fali – ostaju svedoci na one okolnosti koje on pominje u ovom iskazu, a ti svedoci imaju svoje interese koji se ne poklapaju nužno sa interesima pravde; pre će biti obrnuto
Biće potrebno da se primeni diferencijalni račun da bi se videlo da li šest manje četiri iznosi dva. To je zato što u srpskoj parlamentarnoj matematici nije jasno da li četiri manje jedan daje rezultat nula
Radikali dominiraju na "svojoj polovini" i ostvaruju neupotrebljivu pobedu. Za sklapanje postizborne koalicije radi sastavljanja nove vlade potrebna saglasnost DSS-a, DS-a, G17 plus i SPO–NS. Aktere znamo: kad se oni usaglašavaju – sve je moguće
Idealan slogan bio bi "Mi ne damo ništa". Posle izbora biće, naravno, daj šta daš
Izborna zagonetka i socijalna enigma, scila i haribda želja i nezadovoljstva. Ovo neće biti sudbinski, ali će biti interesantni i rizični izbori
Poslednjih nedelja postalo je jasno da su nagodbe prerasle u novu strategiju Haškog suda (od maja ih je bilo već osam), a tamošnje sudnice prosto su zatrpane priznanjima i kajanjem (uglavnom) onih kojima je pretila doživotna robija
Država je i dalje republika, a ne monarhija; granica Srbije još je na Drini; Muslimani (Bošnjaci) i Makedonci su priznati narodi; niko ne pomišlja da traži od Slovenije vraćanje dela Primorja; u Istri, Rijeci, Zadru i na pojedinim ostrvima stanovništvo uredno poseduje domovnice. Jedino preostali Nemci u Vojvodini i dalje vape da im se vrati oteta imovina, ali Ustavni sud Srbije ne pomišlja da se suprotstavlja odlukama AVNOJ-a
Od dvojice haških nosilaca izbornih lista, Vojislav Šešelj je svoju sa 250 imena sastavio neuporedivo brže, gotovo rutinski, preko telefona. Ona Miloševićeva sastavljana je uz mnogo natezanja, zbog nje se moralo dva puta putovati u Hag i još nije ozvaničena
Odlazi u istoriju jedna istorijski važna grupacija – DOS. Ona je prekinula jednu veoma lošu seriju u srpskoj političkoj istoriji. Ta velika i čudna koalicija ostavlja za sobom i poruku da je za vođenje države ipak potrebno više ozbiljnosti
Marović i Mesić izvinili su se po dva puta u ime građana svojih država, Đukanović jednom za Crnogorce, Bošnjaci nijednom, mada ne beže od toga; nisu su se izvinili kosovski Albanci niti njihovi politički predstavnici pomišljaju na nešto slično. Izvinjenja, međutim, nisu tako čudotvorna kako je u prvi mah izgledalo
Čim su u ponedeljak, nakon ustajanja, proradili telefoni u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević imali su sve razloge da časte u kantini svaki svoje društvo sa sprata: prvi – Milana Milutinovića i Mladena Naletelića Tutu, drugi – Tihomila Blaškića i Veselina Šljivančanina. Lider radikala potom je zatražio od Nikolića i drugova da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, a predsednik SPS-a poručio je svojima da je sada prilika da se "DOS dotuče"
Parlamentarni izbori neminovnost, proceduralna zbrka izvesnost, glasačka volja misterija
Oven je, čini se, prilično dobro odmerio stvari – Miloševića je ocenio kao političara-pragmatičara koji je zajahao nacionalističkog tigra (koji ga je na kraju ujeo); opisao ga kao čoveka koji je imao ogromnu moć i možda na kratko i sanjao o Velikoj Srbiji, ali se i brzo okrenuo od takvih razmišljanja i prilagodio realnosti
Ukoliko je kriterijum za političku uspešnost dužina participiranja u vlasti nakon smrti Josipa Broza, Dušan Mihajlović u Srbiji ima samo jednog potencijalnog konkurenta – potpredsednika Vlade Nebojšu Čovića
Duboka i zamršena politička kriza, nastala zbog rascepa vladajuće garniture i zbog olakog poigravanja procedurama, moraće da se završi po nekoj proceduri. Šta knjiga kaže
"I kafana ima šefa sale..." (obrazlažući potrebu da Srbija izabere predsednika)
Nagovešteni nastavak rasplitanja "seks afere" u Crnoj Gori, potpomognut delovanjem međunarodnih organizacija, neće pomoći ovoj republici da promeni sliku "plemenske države". U Crnoj Gori još nema opcije koja bi ozbiljno mogla da uzdrma trinaestogodišnju vladavinu Mila Đukanovića
Protokolarni propust naljutio je zvaničnu Crnu Goru toliko da je Građanska partija, članica tamošnje vladajuće koalicije, pozvala na bojkot parlamenta državne zajednice dok je na njegovom čelu Dragoljub Mićunović
Prodajom 49 odsto srpskog Telekoma pre šest godina čini se da su svi akteri bili namireni. U Italiji se još vodi istraga o tome koliko je ko uzeo provizije u ovom poslu. Grci i Englezi se ne oglašavaju. U Srbiji se zna da je prodajom dela Telekoma Milošević sebi kupio još tri godine vlasti, a omastili su se penzioneri i "radnici". Zašto se Borka Vučić ne seća posete Rimu dva dana po potpisivanju Ugovora o prodaji Telekom Srbija? Zašto je posle demokratskih promena 2000. godine vlasnik MK Komerca Miodrag Kostić saslušavao Milana Beka? Zašto su pare dobijene prodajom Telekoma umesto u bankama na Zapadu završile u maloj atinskoj banci? Zašto Telekom nije prodat na javnom tenderu, nego direktnom pogodbom? Zašto su Italijani pristali da Milan Beko podigne cenu za 100 miliona maraka? Zašto je Dojčilo Maslovarić "kreativno prepričavao" Miloševićev slavljenički prijem? Zašto su za srpsku javnost saslušanja koje sprovodi italijanska parlamentarna komisija u Beogradu postala tajna?
Ako je za neku utehu, ministarka Rašeta-Vukosavljević nije prvi političar koji će na ovaj ili onaj način pamtiti autoput Beograd – Novi Sad kao malerozan. Jer, otkako postoji, oko tog puta, kao i oko svakog drugog starog infrastrukturnog državnog objekta, vrte se raznovrsne afere, što novčane, što političke
Dilema od 1990. u političkom životu Srbije: prvo ustav ili prvo izbori, sada se okreće u loš odgovor – ni ustav ni izbori, već nešto treće
To i jeste najčudnije u vezi s Angolom nakon rata. Ljudi koji su se doskora međusobno borili danas žive jedni pored drugih kao da su preživeli neku prirodnu nepogodu, a ne bratoubilački rat. Možda u tome i leži suština tragedije Angole. Kad god bih upitao obične ljude da mi objasne uzroke rata, oni bi slegali ramenima i rekli da ne znaju odgovor
Zakupac prevario kupca, podsmehnuo se berzi i Agenciji za privatizaciju i – dok ugovor o zakupu bude sudski poništen – namlatiće se para