
Makedonija – Sukob u Sobranju
Službeni jezik mržnje
Zakon o upotrebi jezika uzburkao je strasti u Makedoniji. Evroatlantske integracije čine se zbog toga jednako daleko iako se nazire rešenje za spor sa Grčkom oko upotrebe imena "Makedonija"
Zakon o upotrebi jezika uzburkao je strasti u Makedoniji. Evroatlantske integracije čine se zbog toga jednako daleko iako se nazire rešenje za spor sa Grčkom oko upotrebe imena "Makedonija"
Možda zahtev za raspravom o izbornim uslovima izgleda kao povratak u pretpolitičko stanje od pre gotovo trideset godina, ali je situacija slična najmanje u dve stvari – medijskim manipulacijama i brutalnoj upotrebi državnih resursa i državnog aparata u cilju izborne pobede
Kao i na republičkim i pokrajinskim, i na beogradskim izborima je sejanje mržnje prema "neprijateljima", to jest lopovima, to jest opoziciji, bila jedna od glavnih disciplina esenesovske kampanje. Ona je sama po sebi bila objava rata urbanom duhu koji je ustuknuo pred naletom primitivne agresije koja sve deli na "nas i njih"
Izgleda da je najveći greh Demokratske stranke u protekle tri decenije to što nije ispunila svoj glavni cilj: nije uspela da demokratizuje društvo. Otud i hronična nepopularnost DS-a. To je teret koji stranka vuče sve vreme, od svog nastanka, s pauzom Tadićeve vladavine za čijeg vakta su demokrate doživele vrhunac svoje popularnosti i ušle u zonu, u poređenju s naprednjačkim, osrednjeg populizma. Ali i tada kada je DS osvajao bezmalo milion glasova na parlamentarnim izborima ili 64 poslanička mesta (2007), nije imao apsolutnu vlast, nego je vlada pravljena sa Koštuničinim DSS-om i Dinkićevim G17+. DS je bio osuđen na kompromise
"Ako isključite poslodavce, samozaposlene, u Srbiji danas nema više od 1.400.000 zaposlenih. Od 600.000 članova SNS-a, njih koliko radi? Pa, radi verovatno 500.000, a to je onda svaki treći koji radi, a u javnom sektoru čak i mnogo više. Kojim načinom oni napreduju kad partije na vlasti imaju apsolutnu kontrolu nad kadrovskom politikom"
O onima koji su se veselili s razlogom ili bez njega, i onima koji znaju zašto su pokisli
Sistem u kome institucije ne funkcionišu, kamo lepe sreće da su u pitanju samo RTS i REM, ubrzano se pretvara u autokratski i vodi ka situaciji da se njihovi decibeli mogu nadjačati samo lupanjem u šerpe
Čemu tajnost glasanja ako se baš sve unapred zna i imamo li pravo da promenimo mišljenje, jer u politici ništa nije večito i sigurno, nije li to lekcija koju je bolno naučila Demokratska stranka na ovim izborima
"Prva strana ciljano iznosi teško verovatne, ali vešto šaržirane pretpostavke, a druga, u samoodbrani, ogoljene dokaze. I, nažalost, iz iskustva znamo kako se taj sukob završava"
Istorijski gledano, u Srbiji nikad nije bila bolja politička situacija za pronalaženje rešenja problema Kosova nego što je to slučaj danas: Vlada je stabilna sa značajnom podrškom u biračkom telu, a opozicija (uglavnom) najavljuje podršku kompromisnom rešenju
Umesto političara i analitičara, sagovornike "Vremena" čine obični građani – jedan apstinent i pristalice opozicije. Oni drugi ionako se mogu videti i čuti na svakoj televiziji i u većini drugih medija. Reč je, naravno, o izborima, njihovim akterima i rezultatima
Tokom kampanje nismo videli kreativnost niti u predstavljanju niti u predizbornim materijalima. Samo surovu propagandu
"Jednom sam pozvan na TV Pink pred Novu godinu, bio sam bolestan, ali to njima nije bilo dovoljno. Odmah su me optužili da sam kukavica i da umem samo da kritikujem, a kad treba da izađem na crtu predsedniku – da se plašim. Taj isti predsednik dok je bio premijer, nazvao me jednom ‘opasni Mića’, tako da sad više ne znam da li sam opasan ili sam kukavica, a u stvari samo sam novinar"
Ogroman je spisak nepravilnosti, zloupotreba, kršenja propisa, zakona i Ustava u ovogodišnjoj izbornoj kampanji. Međutim, sve će to proći "kao štapom po vodi", s obzirom na to da institucije koje bi trebalo na to da paze suštinski – ne postoje
Sve što smo imali prilike da čujemo i vidimo u predizbornoj kampanji – ubeđivanje kako su drugi „svi isti" i samo se svađaju, neprekidno devastiranje opozicionih lidera po režimskim medijima, prikupljanje sigurnih glasova od vrata do vrata i pozivanjem građana koji imaju brojeve mobilnih telefona u državnoj MTS mreži, manipulacije režimskih medija kojima je i susret sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu u službi gradskih izbora, imalo je samo jedno za cilj: da što manje onih koji su protiv ove vlasti izađe na izbore, jer će vojska Aleksandra Vučića – sigurno izaći
U ovogodišnjoj izbornoj kampanji rasprave o manjem zlu dobile su i novu dimenziju, postale su cinična demonstracija ucenjivačkog potencijala onih koji mogu da obezbede procente u kladionicama i agencijama
Ovde se među glavnim opozicionim strankama najpre vodi šićardžijska borba za opstanak i pozicioniranje na političkoj sceni pred neke naredne izbore, za koje slutim da će biti već na jesen i preko kojih će Vučić tražiti podršku za politiku prema Kosovu, što mu je manji rizik nego da ide na referendum
Da "naprednjaci" imaju spiskove stanara zgrada i, istovremeno, biračke spiskove, javna je tajna. Takođe i da aktivisti SNS-a obilaze zgrade i "anketiraju" stanare, ne prezajući pritom od oštre polemike, ali ni od fizičkog obračuna sa onima koji im se suprotstave, što je pokazao slučaj kapetana Milana Vukšića. A čovek je samo hteo da zaštiti svoja i građanska prava komšija, uključujući ono o slobodnoj volji i zagarantovanoj tajnosti izjašnjavanja na izborima
Čitav proces dijaloga, bar za sada tako deluje, zamišljen je i odvija se kao da u njemu ekskluzivno pravo učešća ima samo većinska zajednica, jer je, eto, pitanje Kosova "srpsko pitanje"
U želji da u Srbiji bude sve "brže, jače, bolje", nikad viđeno i prvi put, predsednik Aleksandar Vučić već nekoliko godina pokušava da državnost Republike Srbije na neki način izvede iz nastanka Raške, prve srpske države koju je osnovao Stefan Nemanja. Bilo je tu inicijativa za spomenik velikom županu Nemanji, osnivanje muzeja Nemanjića, a poseban i čudan kuriozitet se desio kad je Vučić prošle godine položio zakletvu nad Ustavom ispod kojeg je bilo Miroslavljevo jevanđelje. Iako tvrdi da nema ništa sa serijom "Nemanjići" Radio-televizije Srbije, ispada da je glasnijem i gnevnijem delu javnosti koja je nezadovoljna istorijskim i umetničkim dometom serije baš Vučić kriv što Vukan i Stefan pričaju razmaženim beogradskim akcentom i što im majka ne dozvoljava da jedu rukama
Saznajte 23. februara u hotelu Zira u Beogradu na kongresu HRM 2018, posvećenom ljudskim resursima
Poslednje godine propadanja LDP-a otkrile su razmere nedemokratičnosti u samom vrhu, ustrojstvo nalik privatnoj firmi Čedomira Jovanovića i njegovo robovanje poslovnim kombinacijama i privilegijama
Nakon što su demohrišćani i socijaldemokrate posle višemesečnih pregovora sklopili koalicioni sporazum i podelili resore, u obe stranke izbila je pobuna. Martin Šulc se već povukao sa mesta predsedavajućeg Socijaldemokratske partije Nemačke, dok se Angela Merkel još uvek drži u sedlu. Ako bi, međutim, članstvo SPD-a na predstojećem referendumu odbacilo koaliciju, to bi izazvalo politički cunami
Koalicija na vlasti u suštini stvara utisak da je Srbija u punom zamahu (ekonomskom, diplomatskom, vojnom, socijalnom...), a da su beogradski izbori tek sporedna stvar koju treba brzo obaviti, da se ne gubi vreme i da posao ne trpi
Koalicija Đilas–Janković–Jeremić je najradikalniji Vučićev kritičar i njeni čelnici trpe najžešće i najprljavije medijske udarce – i zato oni, iako nesumnjivo najjači u opozicionom društvu, neprestano pozivaju sve ostale na ujedinjenje na toj antivučićevskoj platformi. Za razliku od njih, Šapić je po pitanju odnosa prema Vučiću ipak znatno blaži, pa ima logike da on nastupi samostalno – tim pre što za njega nema zime i nikakve dileme oko cenzusa. Ali za sve druge nema alibija i opravdanja
Da li svi građani ovog grada, bez obzira na svoje političko opredeljenje, mogu da se osećaju bezbedno? Zašto je dozvoljen nacistički skup u znak podrške Milanu Nediću? Šta je fer kampanja i šta mislite o napadu aktivista SNS-a i njihovom otimanju spiska sa imenima i podacima potpisnika za listu Dragana Đilasa? Ko je napao aktiviste SNS-a na Novom Beogradu? Može li se ova kampanja privesti razumu ili će svakodnevni ulični incidenti prerasti u nešto mnogo gore